Filozofija - opijum za narod?

25.02.2008. Print | Pošalji link

U svojim 'Tezama o Feuerbachu' Karl Marx je još prije stoljeća i pol ustvrdio kako su filozofi samo opisivali svijet, a poanta ga je promijeniti.

Od tada se dosta toga promijenilo, nastajale su i nestajale ideologije i svjetski poretci, a i filozofija je donekle ustuknula pred sveobuhvatnom teorijom, koja je često sama sebi svrha. Sve te promjene inicirane su od strane mnogih, no, ruku na srce, tek su rijetki bili filozofi i tek je poneka promjena direktan rezultat filozofskih promišljanja. Osim već spomenutog Marxa, koji je svojim 'Kapitalom' i drugim djelima okrenuo svijet naglavačke, barem na neko vrijeme, ostali se nisu baš previše iskazali. Nietzsche je također, protiv svoje volje i pogrešno pročitan, sudjelovao u najmračnijem pokušaju reorganizacije svijeta, Hitlerovom nacizmu, kao glavna filozofska inspiracija zloglasnog Fuehrera, dok su se ostali velikani filozofije bavili bitkom i vremenom ili personalnim egzistencijalnim krizama.

U Hrvatskoj stanje u filozofiji nikada nije bilo pretjerano zavidno, s časnim izuzetkom Praxisa. Prvo je marksizam od države instaliran kao službena ideologija, a naslijedio ga je u Tuđmanovim devedesetima konzervativni tradicionalizam s 'Blut und Boden' natruhama. Ipak, sve to ne znači kako kod nas nema filozofa koji su spremni pozabaviti se aktualnim temama na neortodoksan način, osobito mlađe i srednje generacije, a jedan od njih je i Marijan Krivak, čiju je knjigu 'Protiv!' nedavno objavila biblioteka Filozofska istraživanja. Kako ne bi bilo dvojbe čime se Krivak bavi u ovom djelu, odnosno protiv čega je, tu je i podnaslov 'Fragmenti o postmodernizmu, medijima, politici, Americi i filozofiji'.

Naslov 'Protiv!' sâm po sebi, posebice u kombinaciji s uskličnikom koji slijedi iza spomenute riječi, implicira određenu vrstu pobune, što je tema koja se nalazi u svakom od Krivakovih tekstova iz ove knjige, uz naglasak, kako kaže autor, da takav stav nije izraz defetizma, nego, upravo suprotno, poziva na djelovanje. Krivak ističe kako se protivnost njegove knjige odgleda i u stilu pisanja koji je izabrao, a taj je obilježen kratkim rečenicama, isprekidanim mislima i izbjegavanjem deklamiranja apsolutnih istina. Cilj je čitatelje potaknuti na dijalog s napisanim, pa možda i na misaonu polemiku, čemu služe rečenice poput one kako je na ovog filozofa i njegovu sliku svijeta mnogo više utjecao The Clash nego sva filozofija koju je ikada pročitao: 'To može zvučati provokativno, ali je i istinito. Na moj mentalni razvoj iznimno je utjecala i glazba novog vala, a The Clash su uvijek bili buntovničko-prevratnički bend, koji je naslutio mnoge stvari kojima danas svjedočimo, poput neoliberalnog kapitalizma.'

Krivak je upućen i u misterije hrvatske filozofije, između ostalog i kao dugogodišnji zaposlenik Hrvatskog filozofskog društva, te doktorant zagrebačkog Filozofskog fakulteta, no za opće stanje u tom području nema previše lijepih riječi. 'Svi su posvađani sa svima i manje-više se gleda jedino na svoje interesne sfere. Medijskim istupima se uklapaju u društvo spektakla. Čini mi se kako se nikada nije na većem broju hrvatskih sveučilišta predavala filozofija, a s manje pravog materijala i sadržaja. Života filozofije kao takve tu nema'. Krivak od svojih kolega očekuje značajniji društveni angažman, a ne bježanje u mlitavi akademizam. Jedan od primjera koji spominje jest i slučaj Cvjetnog trga, za koji kaže da je paradigmatičan slučaj izostanka prave reakcije svoje struke. Ono što bi se trebalo očekivati jest, na primjer, da se Odsjek filozofije, predvođen praktičarima filozofske znanosti tj. konkretno etičarima, pojavio u Varšavskoj ulici na nedavnom prosvjedu.

Iako je aktivizam nešto što uvijek treba pozdraviti, ostaje činjenica kako nitko od suvremenih filozofa i teoretičara, pa čak ni Hardt i Negri u svojem glasovitom antiglobalističkom 'Imperiju', nije uspio osmisliti i definirati jednu potpuno novu ideologiju organiziranja svijeta, koja bi naslijedila propali komunizam kao alternativu globalnom neoliberalnom kapitalizmu. Za sada se stvari većinom svode na pokušaje uljuđivanja najgorih kapitalističkih isklizavanja, koje u konačnici kapitalizam još više osnažuju. Za Krivaka to je 'diskurs koji nameće kapitalizam, mali pomaci i male promjene unutar postojećeg sustava.'

Cijelo jedno poglavlje svoje knjige Marijan Krivak posvećuje angažiranim filmovima koji su istovremeno i holivudski proizvod, te tu izdvaja četiri reprezentativna primjera. Riječ je o filmovima 'Syriana', 'Let 93' te dokumentarcima Michaela Moorea, 'Bowling For Columbine' i 'Fahrenheit 9/11'. O političkom utjecaju filma i slobodi stvaranja unutar filmske industrije i sam si Krivak postavlja pitanja je li kinematografija još uvijek medij koji može efektivno kritički progovoriti o stvarnosti, a spomenute filmove navodi kao pozitivne primjere toga.

Doprijeti do publike, ili u širem smislu narodnih masa, uvijek je bio problem svih onih koji su bili zainteresirani za mijenjanje svijeta. Uvjeriti ljude da se pokrenu prethodno zahtjeva uvjeriti ih u pogrešnost statusa quo, ali i u ispravnost ponuđenih riješenja. Iskustvo pokazuje kako mnogi koji su žrtve vladajućeg sustava, kakav god on bio, i dalje imaju vjere u njega ili jednostavno ne prepoznaju načine na koje su instrumentalizirani. Krivak ne isključuje ni nastavak filozofije vođen drugim sredstvima: 'Prava politika i kritičko mišljenje koje teži promjeni jest sklono i radikalnim rješenjima. Naravno, uvijek je bolje nekoga uvjeriti nego upucati. No ipak, unatoč mogućnosti da me se proglasi lenjinistom ili staljinistom, a na tragu žižekovske provokacije mogu reći kako ponekad doista nekim ljudima ne treba dati slobodu, nego ih treba maknuti.'

Koliko će 'Protiv!' Marijana Krivaka pridonijeti buđenju uspavanih masa teško je procijeniti. No, ako je Marx, čije se ime uz ono Slavoja Žižeka najčešće spominje u ovoj knjizi, davno definirao religiju kao opijum za narod, onda se, parafrazirajući tu konstataciju, može zaključiti kako bi svijet možda bio bolje, a svakako zanimljivije i dinamičnije mjesto kada bi opijum naroda bila – filozofija.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
Marijan Krivak objavio knjigu eseja
Film... politika... subverzija?
18. Dani hrvatskog filma
18. Dani hrvatskog filma - skromniji nego ikada
Mein Kampf bez konteksta
Hrvatima za «Mein Kampf» nije potreban kontekst?
Fragmenti o postmodernizmu, medijima, politici, Americi i filozofiji

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici