Na scenu stupaju mlade pjesnikinje

03.03.2008. Print | Pošalji link

U dugoj povijesti hrvatskog pjesništva samo jedna se izborila za status vrhunske pjesnikinje. To je, naravno, Vesna Parun.

No, čak ni u njenom slučaju, kao što je poznato, stvari nisu išle kako treba, pa Vesna Parun, uzmimo samo jedan primjer, nije članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a vjerojatno neće nikada ni biti, iako to ona neupitno zaslužuje. S druge strane, izdvojena pozicija Vesne Parun ne znači kako hrvatska književnost nema odličnih pjesnikinja, boljih nego što su to neki poznatiji i priznatiji muški kolege, nego je prije stvar u tome da kod nas još uvijek vrijede izrazito patrijarhalna pravila igre na književnoj sceni. Ipak, takvo stanje se polako mijenja, jer danas možemo svjedočiti pojavi značajnog broja mlađih pjesnikinja koje, između ostaloga, zahtijevaju ravnopravnu poziciju i ne pristaju na rodnu diskriminaciju, a takve teme nalazimo i u njihovoj poeziji.

Nedavno su se neke od njih okupile u Art Net Klubu na pjesničkoj večeri kako bi izrazile dobrodošlicu svojoj kolegici iz Bosne i Hercegovine, Asji Bakić, koje je također čitala svoje pjesme. Okupljena je reprezentativna ekipa novog vala pjesnikinja, ali to ne znači da su Dorta Jagić, Marija Andrijašević, Ljuba Lozančić, Antonija Novaković i Darija Žilić jedine vrijedne spomena. Žilić je ujedno i organizirala spomenutu večer poezije, a također je i pisala o tome na koji način je dosadašnja književna kritika, iz većinske muške perspektive, gledala na pjesnikinje, opisujući ih a priori sentimentalnima i emocionalnima.

Žilić želi promijeniti način na koji se percipiraju žene koje pišu poeziju, te potaknuti novi, rodno osviješteni pristup njihovoj lirici, koji će sve sagledati izvan uobičajenih obrazaca. Trenutna situacija jest takva da se njima zamjeraju i pomalo apsurdne stvari, kao što je narcisoidnost, zbog, objašnjava Žilić, «osvještavanja svojeg ja, što je karakteristika i mnogih pjesnima».

Ono što je pak zajedničko svim tim pjesnikinjama jest neovisna pozicija u odnosu na društvo u kojem i dalje vladaju muškarci, kao i, manje ili više izražen, feministički gard, koji, naravno, ne znači kako je riječ o skupini bijesnih žena, kao što se to često mačistički smatra. Također, mnoge od njih su i svoj put na književnu scenu našle preko Goranove nagrade za mlade pjesnike. Darija Žilić je, s Miroslavom Kirinom i Branislavom Oblučarom, ove godine bila u žiriju te nagrade, te svoj izbor obrazlaže širinom tema obrađenih u zbirci Antonije Novaković, te jezičnim inovacijama i igrama.

Zanimljivo je spomenuti kako Antonija Novaković prije Goranove nagrade nije bila pretjerano prisutna na književnoj sceni, a isti slučaj je i s Marijom Andrijašević, koja kaže kako je to pokazatelj da ženama još uvijek nije toliko jednostavno probiti se u javnost.

Iako rođena 1974. godine, najstarija među ovim pjesnikinjama je Dorta Jagić, koja iza sebe ima već tri zbirke pjesama popraćene odličnim kritikama, i smatra se predvodnicom ove nove generacije. Jagić je prilično optimistična u svojim ocjenama stvaralaštva mlađih kolegica, ali nije sklona bez zadrške sve mlade pjesnikinje povezati u zajednički pokret, jer svaka od njih ima svoju specifičnu poetiku. Ipak joj pomalo nedostaje mogućnost zajedničkog djelovanja i istupanja u javnosti, što se također mijenja na bolje.

Kao što je već spomenuto, ideja za okupljanje svih ovih pjesnikinja na jednoj književnoj večeri potaknuta je dolaskom, a i mogućim skorim preseljenjem, Asje Bakić iz Bosne i Hercegovine u Zagreb. Njena poezija, koja još čeka na prvo ukoričenje, iako nekoliko ponuda već ima, često u sebi sadrži notu humora, što, stereotipno gledajući, odgovara uvjerenju o duhovitim Bosancima, no Asja tvrdi drukčije: «Voljela bih da su svi Bosanci duhoviti, ali nisu. Druga je stvar što ovdje dobro prolaze vicevi o Muji i Hasi, no humor se može i iskoristiti kako bi se njime izrekle i neke ozbiljne stvari, pa i politički intonirane, a da se ne bude monoton.»

Asja Bakić se uklapa u feminističku odrednicu novog vala pjesnikinja, ali na to ne gleda zadrto ideološki, nego objašnjava kako je za nju feminizam na neki način prirodan izbor kao pobuna protiv još uvijek vladajuće patrijarhalnosti društva, nazivajući ga «fundamentalnim nekonformizomom.»

S izuzetkom Dorte Jagić, koja se već etablirala kao priznata pjesnikinja, ostale djevojke tek su na početku svojih pjesničkih karijera. Zapravo je pogrešno očekivati kako će neka od njih s vremenom postati nova Vesna Parun, jer cilj je promijeniti stanje na hrvatskoj pjesničkoj sceni. Ako ih ne ujedinjuju istovjetne poetike ili čisto pjesnički pristup svojem radu, ono što je svima zajedničko jest nepristajanje na status quo. Bez borbe nema napretka, a Dorta Jagić, Marija Andrijašević, Ljuba Lozančić, Asja Bakić, Antonija Novaković i Darija Žilić se očito ne plaše ući u ring.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
Darija Žilić o ženskoj poeziji
Pisati mlijekom - knjiga Darije Žilić o ženskom pjesništvu
Julijana Matanović - omiljena hrvatska književnica
Julijana Matanović ne boji se tuđih književnih likova
Žene koje pišu poeziju

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici