Dražen Ilinčić objavio novu knjigu

21.03.2008. Print | Pošalji link

Kada se prije dvije godine pojavio «Berlinski ručnik» Dražena Ilinčića hrvatska je književnost dobila svoj prvi gay roman.

S literarnom tradicijom od stoljeća sedmog ipak se trebalo čekati do trećeg milenija da se netko sjeti posvetiti roman međumuškoj ljubavi, iako je kod Ilinčića naglasak zapravo bio na seksu. Reakcije javnosti su, bez obzira na sve, bile pozitivne, ali je izostao vrisak dušebrižnika zbog širenja nemorala, što sigurno ima veze i s pozicijom uglednog TV-novinara, a sada i urednika kulture u informativnom programu katedrale duha.

Njegov drugi prozni pothvat, zbirka priča s odgovarajućim naslovom «Najkraće priče» zasigurno neće biti smatrana skandalom na čekanju, nego vjerojatno nepretencioznim skupom crtica i vinjeta koje opisuju običnu i neobičnu svakodnevicu. Prve priče iz ove zbirke objavljivane su u Večernjem listu prije više od desetljeća, prisjeća se autor: «Išao sam malo istraživati kada je objavljena prva, i to je bilo u veljači 1997. godine. Osjetio sam potrebu da sastavim par redaka, i pitao sam tadašnjeg urednika kulture u Večernjaku Milana Ivkošića bi li on to objavio. On je pristao, i tako sam svakih nekoliko mjeseci napisao jednu priču, odnosno razradio misao.»

S vremenom se tih misli, odnosno priča koje su iz njih nastale, nakupilo, a brojnim čitateljima su i ostale u sjećanju. Tako su mnogi tijekom godina pitali što je s njegovim crticama i planira li ih još napisati, no presudni poticaj za nastavak pisanja dobio je od Sime Mraovića, koji ga je potaknuo da napiše još dvadeset crtica, što je Ilinčić štreberski, kako kaže, i učinio.

Ipak, nakon toga trebalo je proći još neko vrijeme da bi se ova zbirka dovršila, a oko toga se posebno angažirala Nives Tomašević iz Naklade Ljevak, koja ju je konačno i objavila. U nekoliko priča se pojavljuju isti likovi, od kojih je jedan glumac Vjenceslav, a kojeg bi se moglo tumačiti kao autorovog dvojnika. No, Ilinčić odbija takve interpretacije, i ukazuje na to da je Vjenceslav koncipiran kao mlađi i mrzovoljan, što su osobine koje ovaj pisac ne nalazi kod sebe.

S obzirom na dugogodišnje kretanje ovog autora u kulturno-medijskim krugovima, pomalo iznenađuje da je on prilično kasno debitirao kao pisac. Ipak, ovaj autor to objašnjava svojim lepršavim karakterom i pogledom na život: «Uvijek sam bio tip osobe koja nema hobije, jer sam ih pretvarao u posao. Inače sam late bloomer, pa je tako kasnilo i s pisanjem.»

«Najkraće priče» i «Berlinski ručnik» osim u, podrazumijeva se, formi, značajno se razlikuju i tematski, ali i autorovim pristupom, koji je u zbirci priča lišen naturalističkog. Ilinčiću se ta diskrepancija sviđa, jer bi bilo stereotipno započeti s pričama, pa krenuti na roman. «U svakom slučaju, kad ljudi kupe knjigu i shvate da su prevareni, bit će kasno» šali se pisac. Ono što je pak u obje knjige isto, jest crpljenje inspiracije iz stvarnog života. Zbog toga su neki «Berlinski ručnik» proglašavali autobiografskim romanom, između ostaloga i zbog slobodnog opisa prizora seksa. Dražen Ilinčić nudi svoje objašnjenje kada je riječ o korištenju stvarnosti u prozi: «Mene su učili da je pisac onaj koji izmišlja priče, i dugo vremena mi je trebalo kako bih shvatio da su to gluposti. Uopće nije bitno odakle je događaj došao, nego što se njime želi reći.»

Jedan od književnih favorita ovog pisca je Britanac Alan Hollinghurst, dobitnik Bookerove nagrade za «Liniju ljepote», opširni društveni roman koji prikazuje englesko društvo za vrijeme desetljetne vlasti Margaret Thatcher. Takvih djela trenutno manjka u suvremenoj hrvatskoj književnosti, pa Dražen Ilinčić razmišlja bi li se upustio u sličan literarni pothvat, iako priznaje da još nije sasvim spreman.

U svakom slučaju, Ilinčić već ionako ima pune ruke posla kao urednik kulture u Informativnom programu HTV-a, a i snimio je svoj prvi kratki dokumentarni film. «Najkraće priče» su pak u velikom dijelu rezultat angažmana drugih oko njegovih literarnih radova, pa se pravi nasljednik i ambicioznije književno djelo od ovog pisca tek očekuje. Kako sam Dražen Ilinčić kaže, on je late bloomer, što znači da njegov sljedeći roman možda i neće tako brzo procvjetati.

ADUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
Objavljen drugi hrvatski gay roman
'Na mom Ikea kauču' - drugi hrvatski gay roman
'Najkraće priče' - nova knjiga Dražena Ilinčića
Od 'Frigidne utičnice' do queer kulture: jedan korak naprijed, dva nazad
O evoluciji queer kulture u Hrvatskoj
Staklenac - dokument skrivene povijesti
Kako su homoseksualci spasili civilizaciju?
Dražen Ilinčić i Damir Radić

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici