Grafike Salvadora Dalija u Galeriji Mona Lisa

17.04.2008. Print | Pošalji link

Malo je falilo da hrvatski mediji jednu izložbu grafika u Galeriji Mona Lisa proglase kulturnim događajem sezone, što zapravo nije nimalo čudno.

Pitate li dvadeset ljudi na ulici znaju li za Salvadora Dalíja, vjerojatno će ih devetnaest s ushitom potvrditi. Dalí je obožavao biti omiljen, u što je uložio golemu energiju sve do svoje smrti 1989. trudeći se održati u centru pažnje svim zamislivim sredstvima. Bio je blizak i Hollywoodu i Vatikanu, elitnoj i širokoj publici, te oduvijek zanimljiv tržištu, zbog čega je od vođe nadrealista André Bretona zaradio i anagram «Avida dollars», u prijevodu «pohlepan na dolare».

Izložba u Galeriji Mona Lisa je prodajnog karaktera, što je jasno istaknuto, i svi izloženi radovi trenutno su u vlasništvu galerije, pa predimenzionirati njeno značenje ni u domaćim okvirima nema mnogo smisla. Ne može se, naravno, nikako uspoređivati ni s daleko reprezentativnijim projektima kakvi se rade u inozemnim muzejima, niti s velikim domaćim izložbama koje država financira, najčešće u prostorima Klovićevih dvora gdje je nedavno održana izložba Marca Chagalla. Kad se govori o Dalíjevom grafičkom opusu treba biti posebno oprezan. Dok su rane grafike smatrane jednakima kvalitetom njegovim slikama, u kasnijim danima Dalí je često prodavao prava na tiskanje, bez da je sam bio na bilo koji način uključen u njihovu proizvodnju. Dodatnu pomutnju na ionako pretrpanom tržištu Dalíjevih grafika unijela je i velika proizvodnja neautoriziranih falsifikata osamdesetih i devedesetih.

Većina grafika izloženih u Galeriji Mona Lisa otisnuta je također posthumno, prema ugovoru s umjetnikom, no ta praksa nije rijetka. Govoreći o porijeklu i o vrsti radova pokazanih na izložbi, Stanko Špoljarić, koji je ujedno i autor postava, kaže kako je veći dio radova pribavljen u suradnji s jednim Dalíjevim muzejem iz Pariza, te iz nekoliko drugih kolekcija. Špoljarić smatra da se značaj izložbe ne smije preuveličavati, ali isto tako, po njegovom mišljenju mora se odati i priznanje galeriji, jer je riječ o privatnoj inicijativi i ne treba povlačiti nerealne usporedbe. Dalíjevo ime je dobar mamac za publiku i kupce, no nikako ne bez pravog pokrića. «Riječ je o intrigantnom umjetniku, širom poznatom po svojoj inačici nadrealizma koji je baziran na virtuoznosti ruke i maštovitosti, gdje sadržajni sloj nosi intrigu, enigmatičnost i apsurdne, snovite situacije. Svakako je posrijedi jedna prenaglašena literarnost, ali toj se literarnosti može naći i pravo likovno pokriće».

Izvedbena vještina, kombinirana sa slobodnom imaginacijom za koju je umjetnik tvrdio da duguje prije svega ocu psihoanalize Sigmundu Freudu, Dalíjevi su glavni aduti u slikarstvu. Ne treba, međutim, zaboraviti ni jednako relevantan propagandni imidž genija, urođeni talent za performans, i strategije privlačenja pažnje javnosti u televizijskim, filmskim i drugim pojavljivanjima njegovog lika. «Ne kaže se bez razloga da je i Dalíjev brk umjetničko djelo. U njegovom slučaju ne možete znati gdje je granica između života i djela. Istovremeno je estradan i na neki način iskren, a pamtimo ga u širini kao osobu koja je obilježila svoje vrijeme, koja je čuvala tradiciju vještine blisku akademizmu, ali je stvorila uzbudljivu umjetnost koja se mora prepoznati i osjetiti». Već s 15 godina u osobnom dnevniku zapisao je «Bit ću genij i svijet će mi se diviti», a imidž genija izgradio je svjesno i sustavno na stereotipima o umjetnicima, od zašiljenih brkova nadalje, prenaglašavajući ih do karikaturalnosti i nerijetko posve namjerno koketirajući s kičem.

Izložba sadrži i veći broj grafika nastalih na predlošku nekih od najpoznatijih Dalíjevih slikarskih djela. U kojoj se mjeri publika zaista može upoznati s likom i djelom preko te vrste materijala i nije toliko važno, budući da to i nije primarna namjera izložbe. Stanko Špoljarić smatra kako u određenoj mjeri ipak može. «Grafika nema taktilnost i tvarnost ulja, ali sa tehničke i sadržajne strane mislim da one daju potpuni uvid». Vrijedi svakako spomenuti prilično kvalitetan katalog. Uz uvodne tekstove Tonka Maroevića i Giorgia Segata, tu su i vrlo informativni opisi uz većinu pojedinačnih reprodukcija. Samu izložbu moći ćete pogledati u Galeriji Mona Lisa do 10. svibnja.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Marija Magdalena - Dimitrije Popović
Dalijeve grafike u Zagrebu
Nije Kralj Ubu, ali je Ubu.com

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici