Nove mreže novih medija u Galeriji Galženica

12.05.2008. Print | Pošalji link

Za očekivati bi bilo da će se ambicioznog projekta retrospektivnog prikaza kulture i umjetnosti novih medija u Hrvatskoj proteklih petnaestak godina konačno prihvatiti neka velika galerijska ili muzejska institucija.

No, tog se posla popunjavanja rupa u historizaciji recentnih pojava u umjetnosti i kulturi još jednom ipak prihvatio netko drugi. Riječ je o Galeriji Galženica, smještenoj u Velikoj Gorici gdje se, daleko od centra Zagreba često odvijaju zanimljive izložbe. Projekt naslova 'Nove mreže novih medija' proizašla je zapravo iz istraživanja koje je tijekom prve polovice prošle godine, na poticaj Ljiljane Kolešnik s Instituta za povijest umjetnosti, poduzeo Klaudio Štefančić, inače i voditelj Galerije Galženica.

Rezultati istraživanja predstavljeni u Štefančićevom tekstu, napisanom za još neobjavljeni zbornik o suvremenoj hrvatskoj umjetnosti, poslužili su kao kostur za projekt i izložbenu prezentaciju, koja je reducirana što se tiče umjetničkih radova, a sve u korist 'priče', odnosno više prepletenih kronologija kulture i umjetnosti novih medija u Hrvatskoj. Izložba tu povijest, naime, pokušava predstaviti kao povijest praksi društvenog i umjetničkog umrežavanja, omogućenih primjenom novih komunikacijskih tehnologija u okviru starih institucija civilnog društva.

Cilj je bio pokazati čitavu pozadinu na kojoj se novomedijska praksa razvijala, pa je struktura izložbe temeljena na tri kronologije - političkoj, informatičkoj i umjetničkoj. Štefančić za svoj pristup zato kaže da je sociocentričan. «Budući da govorimo o tome kako novi mediji u nekom trenutku doista manifestno ulaze u stare institucije, činilo se da u tom pristupu treba što više uzeti obzir kontekst. Zato sam odustao od pobrojavanja umjetnika i radova koji se mogu uvjetno označiti kao novomedijska umjetnost, i usredotočio se na institucije koje su tijekom petnaestak godina uspjele unutar i oko sebe privući određeni broj ljudi, te producirati ili reinterpretirati nešto što bi se u ovom slučaju trebalo zvati novim medijima».

Nevladine kulturne ustanove i inicijative predstavljale su u tom smislu, smatra Štefančić, prvu liniju fronte u implementaciji novih medija u društvu, obzirom da su službene institucije na tom polju devedesetih zakazale. Iako je kronologija Zamirove mreže, Arkzina, Multimedijalnog instituta i kluba Mama, Odsjeka za dizajn vizualnih komunikacija na Umjetničkoj akademiji u Splitu i festivala Mediascape, predočena kao svojevrsni 'okvir', unutar svih navedenih inicijativa i mreža našli su se u nekom trenutku konkretni pojedinci ili grupe od kojih neke i danas djeluju na sceni, kao umjetnici ili kustosi. U tekstu na izložbi pobrojani su tako autori koji su bili blisko povezani s tim mrežama, ili bili u doticaju s njima, čak i ako taj doticaj nije baš uvijek bilo neposredan.

Pitanje koje se nametnulo pri samom istraživanju bilo je i na koji način povezati novomedijske prakse posljednjih petnaestak godina s tradicijom medijske umjetnosti od šezdesetih i sedamdesetih do danas, odnosno njenog avangardnog krila. Naime, pokazalo se da je nasljeđe videa i avangardnog filma nemalo utjecalo i na suvremenu produkciju. Primjerice, na izložbi «Re:Sources», koja je predstavljala radove prve generacije mladih umjetnika školovanih na medijskim odsjecima zagrebačke i splitske akademije, od dvadesetak prikazanih samo jedan od njih nije potpadao pod neku vrstu video umjetnosti ili animacije.

Multimedijalni institut, smatra Štefančić, napravio je najveći iskorak prema nečemu što nije nužno dio modernističke ili avangardne linije hrvatske umjetnosti, iako se ideološki na njih može nadovezati. Kao i slične druge mreže, on je na osnovu jednog novog medija, ili novog komunikacijskog sredstva, pokušavao promijeniti institucije koje su se tu zatekle – od institucija umjetnosti, do institucija društva, politike, i drugih. U svakom slučaju, Štefančić se u svom tumačenju poslužio tradicionalnom dilemom između autonomnog polja umjetnosti, i onog u kojem ona teži biti društveno relevantna.

Osim Klaudija Štefančića, koji se pozabavio političkom, odnosno aktivističkom, i umjetničkom kronologijom, u projektu su sudjelovali i Marcell Mars i Ognjen Strpić, kao istraživači i autori kronologija razvoja interneta i informatičkih tehnologija. Na izgled izložbe utjecali su skromni budžet i ograničen prostor galerije, pa su oba faktora prezentaciju umjetničkih radova svela na minimum, odnosno na nekoliko čvorišta unutar te kronologije. Međutim, ograničenje u izlaganju umjetničkih objekata na jednoj strani, omogućilo je autorima izložbe da se koncentriraju na prikazivanje veza između spomenuta tri područja.  Izložba 'Nove mreže novih medija' ostaje otvorena u Galeriji Galženica do 1. lipnja.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
'Interzone: Rod' u Galeriji Galženica
Interzone i rašireno poimanje roda
'Finale 2009!' - nagrada Radoslav Putar
Prijavite se za 'Device art' natječaj
Otvoren natječaj za 'Device art' - Robotičari naprijed, ostali stoj!
O globalizaciji na izložbi 'Interzone'
'Interzone' - o globalizaciji u Galeriji Galženica
Školica - Ivan Fijolić
Dan Oki spašava 'super osmicu'
'Posljednji Super 8mm film' Dana Okija

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici