Revolucija na Salonu mladih

23.05.2008. Print | Pošalji link

Subversive film festival samo je jedna od manifestacija kojima se ove godine obilježava obljetnica 1968.

Osim posebnog broja Up&Undergrounda, kao popratnog proizvoda i svojevrsne festivalske knjige, do kraja godine trebalo bi izaći i novi broj časopisa 'Život umjetnosti', također tematski vezan uz obljetnicu pobune. Urednice tog izdanja, Antonija Majača i Ivana Bago, ujedno su i autorice koncepcije Salona Mladih, koji će se održati u listopadu, ponovno s istom temom, ali pod naslovom 'Salon revolucije'. Za HDLU kao organizatora, 'Salon revolucije' zapravo je prva koncepcijski doista ambiciozna izložba te vrste još od Salona mladih održanog prije osam godina u prostorima Velesajma, nakon koje se bilo zaredalo nekoliko izdanja te manifestacije čija vizija nije išla mnogo dalje od održavanja tradicije na životu, mijenjajući jedino dobnu granicu 'mladosti' sa 35 na 30 godina.

'Salon revolucije' za svoje kustosice na neki je način i nastavak njihovog bavljenja pitanjima konstruiranja memorije, povijesti, nostalgije i mitologizacije, koje su bile i tema međunarodne izložbe 'Stalking with stories' u njujorškoj galeriji Apex Art. Budući da je povod jedna obljetnica, 'Salon revolucije' u neku će se ruku također baviti preispitivanjem tih tema, ali i samog smisla nacionalnih revijalnih izložbi kao što je Salon, kakve su još pedesetih zgražavale kritičare poput Radoslava Putara, čije su primjedbe, smatraju Ivana Bago i Antonia Majača, i danas itekako primjenjive.

Mogući pak odgovor na pitanje 'što to znači biti mlad?' u kontekstu Salona mladih daje već i pozivanje na 1968., čije su konotacije poprilično jasne – zauzimanje aktivne pozicije, mogućnost akcije, slobode, bunta, i otpor prema svim etabliranim građanskim institucijama: školi, državi, roditeljima i crkvi. 'Revolucija' u naslovu, kaže Ivana Bago, može se činiti prejakom, ali šira podloga i polazišta za takav nastup itekako postoje. 'U kontekstu velikih izložbi kao što je Salon, često se predstavljaju različite angažirane umjetničke prakse. Zanima nas da li se one time također saloniziraju, što se događa kad se nešto što je bilo intervencija u javnom prostoru postavi u galeriji, i koliko se uopće danas može govoriti o angažiranoj umjetničkoj praksi. Sa naziv 'Salon revolucije' sadržava taj oksimoron, našu početnu sumnju oko koncepta 'salona', kao i 'revolucije''.

Spominjanje salona, i njegovo povezivanje s revolucijom, podsjeća na pojam takozvane salonske ljevice, koja plače nad činjenicom da se revolucija i vrsta solidarnosti u revoltu 1968. nikad više neće ponoviti. Raspoloženje melankolije na tom je tragu dijelom tematizirao i Urbanfestival. Sad već dugotrajna lamentacija oko kraja politike, povijesti ideologije, nemogućnosti da se prometnemo u političke subjekte koji govore i djeluju, i stanje paralize u postideološkom društvu koje je na implicitan način ipak ispunjeno ideologijom, neizbježno je jedno od polazišta Salona revolucije. Antonia Majača, ipak napominje kako je i ta frustracija oko nemoći djelovanja zapravo ideološki nametnuta zamka. 'Svi ti disperzni, molekularni otpori, različite male revolucije ili neka vrsta skromnih prijedloga promjene - sve su to otpori koji se događaju. Oni se događaju vrlo disperzirano, jednako kao što je i taj neki imaginarni neprijatelj protiv kojega bismo se u ovoj matrici liberalnog kapitalizma trebali boriti također disperzan i ne postoji kao cjeloviti identitet'.

1968. je u tom smislu neka vrsta aluzivnog polazišta za razmišljanje o tome na koji se način revolucija i potreba za izrazom otpora odvija i danas, ako se uopće odvija. Čežnja za većom solidarnošću i ujedinjavanjem kakvo se dogodilo 1968. i dalje postoji, ali malih disperziranih akcija, kako onih simboličkih, tako i vrlo vidljivih, ipak ima. U tom je pogledu, kaže Majača, situacija danas donekle slična onoj na koju se pozivaju, ali zauzima neke druge oblike.

Još jedno pitanje koje se s obilježavanjem godišnjice neizbježno nameće je pitanje vjernosti onome što se obilježava, odnosno, radi li se samo o historizaciji i svojevrsnom sprovodu nekim idejama, ili osvrtanje na prošlost može doista poslužiti kao osnažujući element. Salon revolucije će se tom temom baviti kroz natječajnu izložbu, u koju će biti uključeni i neki pozvani autori. Najavljuju se i popratna događanja, a namjera je svakako i proizvesti radove koji će djelovati izvan galerijskih okvira u javnom prostoru. Zamisao natječaja je potaknuti mlade autore da se aktivnije suoče sa stvarima koje susreću u svakodnevnom životu, te će naglasak svakako biti na radovima koji se izravno referiraju na stvarnost. Tekst i uvjete natječaja pronaći ćete na web stranici HDLU-a i blogu ovogodišnjeg Salona mladih.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Likovnost - godišnji pregled 2008.
29. Salon mladih - Salon revolucije
'Pojebite se za Malog Medu' na Salonu revolucije
Salonska revolucija revolucionarnog Salona
Salon mladih iznimno tolerira umjetnike s lažnim osobnim iskaznicama!
Nova instalacija Lale Raščić
'Individualne utopije' Lale Raščić
'Nemam karticu za bodove' u Galeriji Nova
Salon revolucije
'Povratak izgubljene generacije' u Salonu Izidor Kršnjavi

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici