Anđeli garavog lica u Galeriji SC

17.06.2008. Print | Pošalji link

Rad «Anđeli garavog lica» Igora Grubića, predstavljen na istoimenoj izložbi u Galeriji Studentskog centra, nastao je prije dvije godine nakon poziva iz beogradskog MSU-a da tamo napravi samostalnu izložbu.

Grubić je i prije ovoga radio prostorno-specifične radove, počevši još od inicijalno anonimne akcije «Crni peristil», kojom se referirao na sličan događaj u Splitu tridesetak godina ranije, samo u izmijenjenim društvenim i političkim okolnostima, a kontekstom mjesta izravno se bavio i 2000. u projektu «Poziv na smjenu uprave Studentskog centra». U svim tim projektima nastojao je ili ukazati na određeni problem koji postoji, ili osvijetliti neki uočeni pozitivan primjer. Prosvjed protiv PDV-a na knjige, koji je odjeknuo u javnosti krajem devedesetih, na neki način pripada prvoj skupini, a beogradski rad «Anđeli garavoga lica», kako već i sam naslov sugerira, ovoj drugoj. U njemu Grubić iskazuje poštovanje rudarima iz rudnika Kolubara, a referira se na jedan važan događaj iz ne tako davne povijesti u kojem su upravo oni odigrali važnu ulogu.

U listopadu 2000. godine Milošević je još uvijek odbijao priznati poraz na izborima, što je isprovociralo mnoge građane Beograda da izađu na ulice. Prosvjedi su trajali već nekoliko dana kada su rudari iz Kolubare ušli u štrajk, a taj je trenutak, čini se, bio presudan. Nekoliko tisuća ljudi otišlo je u rudnik sat i pol vožnje udaljen od Beograda dati im svoju podršku. Dan kasnije, 5. listopada, dogodila se takozvana 'mala oktobarska revolucija', tisuće ljudi okupile su se ispred skupštine, a Miloševićev režim je ubrzo srušen. Grubić je tim događajima svjedočio slučajno, našavši se prvi put u Beogradu nakon devet godina.

«Naravno, ponese te ta euforija i entuzijazam. Moram priznati da sam se naježio u trenutku kad smo preko razglasa čuli da su i rudari ušli u štrajk, jer sam znao da je to kap koja će preliti čašu. Naime, ljudi su danima protestirali na ulicama, ali ostatak Srbije to nije mogao znati, jer je Milošević držao sve medije u svojim rukama. Ulaskom rudara u štrajk sve se odjednom preokrenulo – mediji su odlučili popratiti događaj, a građani su se istog trenutka identificirali s njima».

Na simboličan način prosvjed rudara je, smatra Grubić, označio kraj stoljeća i kraj socijalizma na prostorima bivše SFRJ. Istodobno, iz Grubićeve perspektive, njihov je istup barem na kratko vratio u život neke stare, kroz čitave devedesete potpuno potisnute ideale. «Značajan moment za kreiranje rada bila je činjenica da su radnici u tim okolnostima osjetili koju moć posjeduju u svojim rukama. Sagorijevanjem ugljena iz tog rudnika proizvodi se 50% električne energije u Srbiji. Osvijestivši kako njihovim neposluhom pola Srbije može ostati u mraku, shvatili su kako u rukama imaju oruđe s kojim su mogu uvjetovati određenu političku situaciju. I naravno, upravo to se i dogodilo.»

Rad «Anđeli garavog lica» je za galerijsko predstavljanje realiziran u mediju fotografije i videa. Grubić je na samom početku mogao računati s prilično jasnom simbolikom, gdje s jedne strane radnici, kako kaže, «unatoč svom mukotrpnom i poštenom radu, uz stalno egzistiranje na rubu siromaštva, ostaju čistih ruku i savjesti, dok, s druge strane, političari i čitav vladajući sistem, koji bi trebali biti 'najbolji od najboljih', bivaju ukaljanih ruku i obraza».

«Kako radim site-specific radove, ni ne znam unaprijed do zadnjeg trena na koji će način ideja biti realizirana. Istražujem, radim s ljudima, i puštam sadržaju da formira krajnji rezultat u neku formu za galerijsko izlaganje. Osam mjeseci u kontinuitetu sam dolazio razgovarati s rudarima, a kroz razgovore s njima se počela kristalizirati ideja rada.» U tim razgovorima Grubić im je pokušavao približiti svoje ideje o suvremenoj umjetnosti i način na koji inače radi. Tražeći reference koje bi svima bile poznate, najčešće su, kaže, pričali o filmovima. Zanimali su ih određeni nadrealni elementi u Kusturičinim filmovima, pa je i to dijelom usmjerilo rad prema nadrealnome, ali kao glavna referenca na kraju je ostao Wendersov film «Nebo nad Berlinom».

«Tako se formirala ideja o anđelu koji se u slijedu fotografija pojavljuje zajedno s rudarima. Oni koji su gledali film već znaju priču. Među ljudima postoje anđeli koji su odavno sišli sa neba, iz tog duhovnog svijeta, kako bi dali podršku čovječanstvu.» U Grubićevoj verziji, ti anđeli su sišli u materijalni svijet i odrekli se krila i besmrtnosti, manifestirajući se upravo u liku rudara. S tom idejom nastojao je još povezati i element veličanja radnika kao temelja društva iz doba socrealizma, i slika koje su danas pale u zaborav. Na nekima od fotografijama umjetnik se sam pojavljuje u dugom kaputu s kovanim metalnim krilima, atributima preuzetima iz filma.  

«Ja sam svojevrsni promatrač. Promatram anđele-rudare koji su već sišli u zemaljski svijet i divim im se. Oni gledaju u kameru, ja gledam u njih, mislim da je tu neki temeljni odnos jasan. U drugoj seriji fotografija oni sjede ispred vrata s nacrtanim krilima. Tu se izravno referiram na spomenutu simboliku anđela, i ukazujem kako su upravo oni ti anđeli koji su ranije sišli s neba, odrekavši se krila i besmrtnosti».

Iako je rad realiziran 2006., u hrvatskim galerijama dosad, tvrdi Grubić, nije bilo interesa za njegovo predstavljanje. U Srbiji je pak, zbog neposredne identifikacije s temom, imao vrlo jak odjek u javnosti, pa su ga iz Beogradskog Muzeja suvremene umjetnosti pozvali da ove godine ponovno napravi samostalnu izložbu. Projekt pod naslovom «East side story» bavi se ovog puta pravima seksualnih manjina, a ponovno je inspiriran konkretnim događanjima iz nedavne prošlosti. «Referirao sam se na Gay Pride u Beogradu 2001. i Zagrebu 2002. godine. Skupljao sam neko vrijeme  dokumentarne snimke tih događaja s različitih televizija, a planiram raditi intervencije na istim tim lokacijama u oba grada. Želim sugerirati kako je kreativna snaga ovdje još uvijek u nekoj vrsti pokreta otpora, koji pokušava na pozitivan način promijeniti društvo na bolje.»

Izložba «Anđeli garavog lica» traje u Galeriji Studentskog centra do 24. lipnja. Iako se specifično tiče konteksta u kojem je nastao, i taj kao i ostali umjetnikovi radovi imaju što poručiti, barem u nekom dalekom odjeku, i bilo gdje drugdje. Grubić je, uostalom, u svemu što radi prilično direktan, te čak i ako je skeptičan oko stvarnog učinka tih poruka u pasivnom i rezigniranom društvu, jedan od svojih novijih videoradova ipak će zaključiti tekstom: “svaka priča ima šanse za sretan završetak, pa tako i u ovoj postoji nada u neku novu revoluciju”.

(M.G.)

Pročitajte i ...
Gender Check - Velika izložba o 'muškom' i 'ženskom' u umjetnosti Istočne Europe
Bojana Pejić – Zašto ne Istočna Europa?
'Od čega čovjek živi?' - 11. Istanbulski bijenale
Istanbulski bijenale - uspjeh kustoskog kolektiva WHW
366 rituala oslobađanja - Igor Grubić
Igor Grubić spreman je za Istanbul
Grubićeva 'Priča s istočne strane' na Istanbulskom bijenalu
'Dodiplomsko obrazovanje' Siniše Labrovića uskoro će biti ukoričeno!
Priručnik za kriminal Siniše Labrovića na Istanbulskom bijenalu
Narančasti pas ili nenapisana povijest performansa

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici