Be a Happy Worker: Work-to-Rule

04.07.2008. Print | Pošalji link

Gotovo u isto vrijeme u Galeriji Miroslav Kraljević u Zagrebu, te u prostoru udruženja za suvremenu umjetnost ROTOR iz Graza, otvorene su dvije izložbe koje obje imaju veze sa temom rada.

Zagrebačka izložba «Be a Happy Worker: Work-to-Rule», i ona iz Graza «What do you do for a living», čak uključuju i nekoliko istih autorskih imena, a organizirane su u okviru većeg projekta koji zajednički ostvaruje nekoliko međunarodnih partnera. Projekt pod naslovom «Land of Human Rights», kako mu i samo ime kaže, u osnovi tematski okuplja različite umjetničke perspektive na pitanja ljudskih prava u Europi, ali kustoski tim G-MK kojeg čine Antonia Majača i Ivana Bago, u svojoj se izložbi manje izravno bavio tom temom, a više konceptom 'rada', odnosno načina na koji se taj koncept mijenjao kroz povijest.

Naslov «Be a Happy Worker: Work-to-Rule» može se shvatiti dvosmisleno. Sam pojam «Work-to-rule», kod nas najbliži značenju termina 'bijeli štrajk',  označava jedan oblik protesta na radnom mjestu, kada radnici ne prekidaju proizvodnju, ali ju namjerno usporavaju ne radeći ništa više od minimuma propisanog. Time, kao u pravom štrajku, odašilju svoju poruku nezadovoljstva, ali budući da pritom barem elementarno poštuju pravilnik, protiv njih se ne mogu poduzeti izravne disciplinske mjere. No, u iskrivljenom prijevodu tog pojma, on može značiti i nešto posve drugo: raditi kako bi se 'vladalo'. To dvostruko čitanje iste stvari govori ponešto o promjenama koje su se dogodile u spomenutom konceptu rada. S jedne je strane viđenje rada kao prvenstveno manualnog i materijalnog zamijenila situacija u kojoj je on postao nematerijalan, a istodobno je, kako kaže jedna od autorica izložbe, Ivana Bago, posebno u zemljama koje prolaze kroz tranziciju, promijenjen i sam sustav vrijednosti vezan uz rad. «Bilo nam je zanimljivo pokazati kako smo danas, u novim uvjetima, prisiljeni razmišljati o svojim karijerama na način da radimo što više kako bismo se natjecali s drugima za nagradu i uspjeh. Pojam 'Work-to-rule' u svojoj dvosmislenosti zapravo utjelovljuje naš pristup uvjetima rada i života nekad i danas».

Austrijski umjetnici Helmut i Johanna Kandl upravo tu promjenu tematiziraju u projektu «Vaš put do vrha». Kako bi prikazali odnos radnih uvjeta nekad i danas, poslužili su se negativima pronađenim u arhivu Landsmuseuma u Austriji. Na preko 400 fotografija iz međuratnog perioda, koje su nekad imale funkciju nastavnih pomagala, prikazane su različite situacije s radnicima iz nekadašnjih tvornica kože, mljekara, mlinova, rudnika, i slično. Helmut i Johanna Kandl tim prizorima suprotstavljaju citate preuzete od raznih današnjih moćnika iz poslovnog svijeta, njihove fantazije i parole o putu prema uspjehu. I fotografije i tekstovi imali su istu funkciju poruke o prirodi rada, uzoru i putu koji treba slijediti, a austrijski umjetnici pokazuju koliko su same poruke koje se odašilju promijenjene kroz povijest.

U jednom od svojih recentnih projekata Kristina Leko se bavi uspomenama rudara iz Labina i njihovih obitelji. Izložba uključuje samo jedan segment tog projekta, nastao kroz suradnju s bivšim rudarom koji je napisao igrokaz o rudarskom životu kakav je bio nekad. Pitanjem tranzicije i još uvijek aktualnih pretvorbi najeksplicitnije se bavi zagrebački umjetnik Igor Grubić, koji u okviru svog većeg projekta «366 rituala oslobađanja» radi čitav niz akcija u javnom prostoru. Na izložbi će tijekom njenog trajanja biti pokazana dokumentacija tri takve akcije, onim redom kojim se budu događale. Grubićeve izravne provokacije, koje će biti realizirane tijekom projekta, referiraju se na proces privatizacijske pljačke i korupcije. Uz to, na izložbi je prvi put predstavljen i rad «Odupri se epidemiji pohlepe». Ubacivanjem u opticaj pravih novčanica na kojima je ispisana ista ta rečenica, Grubić čini jednostavnu intervenciju u sustav razmjene i distribucije kapitala.

Rad Sanje Iveković također je jednim dijelom realiziran kao intervencija u javnom prostoru. Prometne znakove za «radove na cesti», s muškim likom koji se koristi kako bi se predstavio 'univerzalni' radnik i generički pojam rada, Sanja Iveković je promijenila i simbolički preimenovala jednostavnom zamjenom muške figure ženskom. Tri takva prometna znaka postavljena su u blizini cvjetnih površina na lokacijama pored HNK i muzeja Mimara, te izravno upućuju na nevidljivost ženskog rada, koji je s jedne strane još uvijek društveno vrednovan kao sekundaran, a s druge se značenjski gotovo isključivo vezuje uz 'brigu' i 'održavanje'  kao 'tipično ženski' doprinos zajednici. Na samoj izložbi pokazana je dokumentacija intervencije, s fotografskim portretom radnica «Zrinjevca», te intervjuom koji je umjetnica napravila s jednom od njih.

Mađarski umjetnik Miklós Erhardt i njemačka skupina REININGUNGSGESELLSCHAFT u svom projektu «The Social Engine – Exploring Flexibility» paralelno istražuju promjene koje su se odrazile na nove uvjete rada i života u Njemačkoj i Mađarskoj, služeći se različitim metodologijama iz područja kao što su ekonomija i društvene znanosti. Izložba je dijelom postavljena tako da pojedini radovi komuniciraju u parovima jedan s drugim. Projekt francuskog kolektiva Société Réaliste i rad Tanje Dabo tako imaju sličnu temu, ali obrađuju je iz različitih perspektiva. Francuski dvojac u galeriji je instalirao svoj fiktivni ured u kojem se moguće informirati o lažnom lutrijskom programu koji nudi mogućnost potencijalnim imigrantima da pronađu posao i novi život u zemljama Europske Unije. Rad je imitacija specifičnog tipa parazitskih stranica kakve su se oglašavale spam poruka, iskorištavajući one koji su se nadali dobivanju američke vize. Za razliku od toga, Société Réaliste Europu umjesto Amerike postavlja kao 'teritorij želje', neizravno upozoravajući na probleme eksploatacije radnika iz ne-europskih zemalja u potrazi za radnim mjestima na području Zapadne Europe.

Tanja Dabo svoj je projekt «Točka susreta» već izlagala na jednom od Zagrebačkih salona. Proizašao je iz ponovnog susreta umjetnice s jednom njenom prijateljicom koja je bolje uvjete za život otišla tražiti u Amsterdamu. Tamo je došla kao visoko obrazovana osoba, ali kao imigrant iz istočne Europe bila je prisiljena raditi ilegalno, uzdržavajući se kao čistačica stanova dobrostojećih i 'legalnih' građana. Rad se sastoji od osobnih iskaza nje i još dviju njenih kolegica, koje govore o iskustvu odlaska iz svoje zemlje i traganju za vlastitim ostvarenjem u Nizozemskoj. Uz to, umjetnica je napravila i jednu intimnu gestu koja proizlazi iz empatije, ali i nekih njenih dosadašnjih performansa. Ulaštila je podove prostora u kojima su imigrantice radile, te na taj način napravila odmak od brojnih sličnih umjetničkih projekata koji se zadržavaju samo na dokumentiranju, ne nudeći ništa zauzvrat.

Izložba «Be a Happy Worker: Work-to-Rule» ostaje otvorena u Galeriji Miroslav Kraljević do 20. srpnja. Paralelno s njom, ako se odlučite na izlet u Graz, još možete vidjeti i skupnu izložbu «What do you do for a living?», koja u galeriji ROTOR s kraćom pauzom u kolovozu traje sve do 13. rujna, a sam projekt «Land of Human Rights» nastavljat će se i dalje kroz iduće mjesece i u Zagrebu, s novim produkcijama umjetnika Igora Grubića i Andreje Kulunčić.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
‘And Then Nothing Turned Itself Inside Out'
Izložba s temom pripovijedanja i pojmom 'nepamtljivog' u G-MK
Marijan Crtalić istražuje 'nevidljivi' Sisak
Marijan Crtalić rehabilitira kulturnu baštinu Siska
Matei Bejenaru – 'Umjetnost ne mijenja život, ali pomaže nam da ga razumijemo'
'Stroj za preimenovanje'
Izložba 'Stroj za preimenovanje' u G-MK
Anto Jerković potpisuje sve što je plavo
Retrospektiva Ante Jerkovića u Umjetničkom paviljonu
'366 rituala oslobađanja' Igora Grubića

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici