Fotografije planetarnih pejzaža Michaela Bensona

16.07.2008. Print | Pošalji link

Kada se kao novinar 80-ih tek počeo upoznavati s djelovanjem slovenskog umjetničkog kolektiva NSK, urednici su Michaela Bensona opravdano pitali: «je li ovo priča iz kulture ili politike?».

Mnogo godina kasnije, ovaj se američki fotograf i filmski autor sa sličnom dilemom susreo predstavljajući svoj tekući projekt «Beyond: Visions of Planetary Landscapes». Umjesto politike, na drugoj strani umjetnosti ovog se puta našla znanost i tehnologija, što početkom 21. stoljeća također nije iznenađujuće, budući da su dodirivanja i međusobna prožimanja tih triju područja već davno načeta i nimalo zastarjela tema.

Nakon što je sredinom devedesetih dovršio nagrađivani dokumentarac o Neue Slowenische Kunst «Predictions of Fire», Michael Benson je svoj novi projekt «Beyond» započeo polazeći od još dječačke fascinacije svemirom. Nekoliko je godina doslovce kopao po arhivama stotina tisuća fotografija sunčevog sustava koje su snimile istraživačke letjelice i sonde poput Galilea, Voyagera, Pathfindera i drugih, s namjerom da od izabranog napravi knjigu. Veliki broj takvih fotografija može se, naravno, naći na internetu, a Bensonova knjiga nije ni prva ni posljednja s tom temom, ali sudeći po kritikama knjige i niza u međuvremenu održanih izložbi, u nekim je stvarima jedinstvena.

Fotografije koje će domaća publika moći vidjeti na izložbi u Gliptoteci HAZU nastale su pažljivom obradom, a u nekim slučajevima i kolažiranjem originala koje su snimili roboti. Iako su pored njih navedena imena sondi koje su ih izvorno napravile, Benson sebe ipak smatra autorom konačnog proizvoda, koji u prvi plan izvlači vizualne, fotografske kvalitete pejzaža. «Beyond - Visions of Planetary Landscapes» u tom smislu, pojašnjava Benson, i nije knjiga i izložba iz područja popularne znanosti.

«Muzej umjetnosti u Worcesteru sredinom iduće godine prikazat će jednu verziju iste ove izložbe. Meni je ta činjenica doista važna, jer je taj muzej jedan od prvih u Sjedinjenim državama koji je počeo ozbiljno tretirati fotografiju kao umjetnost još u ranom 20. stoljeću. S druge strane, izložba je čitavu jednu godinu bila pokazana u Prirodoslovnom muzeju u New Yorku i drugdje. Znanost i umjetnost se opet rekombiniraju na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće, tako da mi je jako drago ako institucija koja se bavi znanošću pokazuje zanimanje za izložbu. Ali mislim da je evidentno za svakoga tko ju vidi da fotografija predstavlja vodeći motiv iza cijelog projekta.» U obradi fotografija imao je na umu, kaže, slavni Picassov citat «Umjetnost je laž koja pomaže da shvatimo istinu». One djeluju uvjerljivo i autentično, iako su već iz tehničkih razloga mnoge od njih morale biti popravljane zbog grešaka i smetnji na originalnim snimkama.

«Letjelice su u mnogim slučajevima bile programirane da skeniraju područje gdje se nalaze u dugačkim nizovima fotografija. Neke od mojih slika tako se sastoje i od 90 individualnih snimaka, kolažiranih u jednu uz pomoć Photoshopa. Moj je cilj tu bio pokušati panoramski predočiti istinsku veličanstvenost tih prizora. Na taj sam način također imao mogućnost povećati rezoluciju kako bih mogao izraditi otiske u velikim formatima. Moja osnovna pretpostavka u cijelom ovom radu jest da rasvjetljujem jedno poglavlje u povijesti fotografije, za koje vjerujem da do ovog projekta uopće nije bilo prepoznato kao takvo.»

Može se činiti čudnim da je autor koji se, živeći na relaciji Ljubljana - New York, dugo vremena bavio kolektivom NSK i odnosom umjetnosti i ideologije, krenuo u projekt vezan uz istraživanje Sunčevog sustava, i objavio knjigu za koju mu je predgovor pisao Arthur C. Clarke. Michael Benson, međutim, komentira kako ti interesi i nisu tako međusobno udaljeni kako se čine. NSK se, kao što je poznato, proglasila državom, s vlastitom himnom, ustavom i putovnicama. Fotografije sunčevog sustava, pogledamo li pozadinu njihovog nastanka, također su na neki način 'državna umjetnost'. «One su rezultat ogromnih državnih napora Sjedinjenih Država u istraživanju Sunčevog sustava. To su također utopijski i vizionarski napori, a cijela povijest istraživanja može se shvatiti kao kombinacija hladnoratovskog nadmetanja i utopijskog, futurističkog pogleda u svemir. Walter Benjamin rekao je kako nema svjedočanstva o civilizaciji koje istodobno nije i svjedočanstvo o barbarstvu. Mašinerija koja je omogućila nastanak ovih slika izvorno je korištena u njemačkom bombardiranju Londona, a zatim je dalje razvijana tijekom hladnoratovskog suparništva Sjedinjenih država i Sovjetskog Saveza. Ipak, i dalje imamo tu 'civilizacijsku' stranu, a to je otvaranje pogleda na Sunčev sustav po prvi put u ljudskoj povijesti.»

Osim Slovencima, a posebno Laibachom čiji rad prati od sredine osamdesetih, Benson je puno pisao i o ruskoj kontrakulturnoj sceni iz sovjetskog razdoblja. Ta su se dva interesa spojila gotovo slučajno u aktualnom filmskom projektu «More Places For Ever». Dokumentarac je baziran na umjetničkom putovanju Sjedinjenim Državama koje je inicirao IRWIN, slikarska grupacija unutar NSK. IRWINI su na putovanje pozvali nekoliko ruskih umjetnika, a Benson ga je dokumentirao kamerom, te proširio koncept s još nekoliko elemenata. «Izvorni koncept uključivao je i sudjelovanje američkih umjetnika, ali oni se na kraju nisu u uključili u putovanje jer nisu imali vremena. Sjećam se jedne šale sa snimanja. Veleposlanstvo NSK u Moskvi zvalo se 'Kako Istok vidi Istok', a moja šala u kontekstu američkog putovanja bila je 'Kako Istok vidi Istok kad je na Zapadu'. Istok je zapravo razgovarao s Istokom cijelim tim putem, a vanjski pejzaži slučajno su bili sjevernoamerički. Pokušaji uspostavljanja komunikacije s američkim umjetnicima, kao što sam već rekao, nisu baš bili uspješni.»

Osim dokumentarnih snimki putovanja Slovenaca i Rusa, priča je uokvirena naknadno pridodanim znanstveno-fantastičnim slojem, snimljenim uglavnom u studiju. Inspiraciju za glavnog fiktivnog pronašao je u poludjelom brodskom kompjuteru HAL-u 9000 iz «Odiseje u svemiru» Stanleya Kubricka i već spominjanog Arthura Clarkea, s kojim se Benson družio posljednjih godina njegovog života. «Narator priče je post-ljudski, kibernetski istraživač svemira koji se prisjeća kako je bilo živjeti stoljećima ranije na Zemlji. Film je uokviren kao niz sjećanja protagonista iz daleke budućnosti na današnje vrijeme, prije nego je Zemlja uništena ekološkim katastrofama. Jedno od sjećanja tog kibernetskog organizma je i naše umjetničko putovanje Sjedinjenim Državama, ali i nekim drugim gradovima u Kini, Koreji, Mongoliji i Europi.»

Izložba fotografija objekata iz Sunčevog sustava «Beyond: Visions of Planetary Landscapes», otvara se 16. srpnja u 20 sati u Gliptoteci HAZU, a trajat će do 21. kolovoza. Spomenuti film ceste «More Places For Ever», čiji je autor također Michael Benson, u međuvremenu je dovršen i počet će se prikazivati na slovenskoj televiziji krajem godine, a detalje o knjizi, izložbi, te ostalim Bensonovim projektima pronaći ćete na stranicama njegove producentske kuće Kinetikon Pictures

(M.G.)

Pročitajte i ...
Dvanaest zborova - Sergej Tanjejev
Itamar Golan: Komorna glazba traži vrijeme, znoj, pa čak i krv
Od Klovića i Rembrandta preko Warhola i Picelja do NSK i MUO
Od Klovića i Rembrandta do Warhola i Picelja
Postapokaliptična Čarobna frula Muzičke akademije
Komorni orkestar Beč-Berlin
Muzička akademija izvodi Čarobnu frulu
Generacija 91.-95. – rat u Bosni očima današnjih klinaca
'Generacija 91.-95.' - nova predstava Boruta Šeparovića
Gerd Koenen: Nisam mislio da će pad Berlinskog zida biti tako lagan

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici