Penezić & Rogina na Bijenalu arhitekture u Veneciji

01.08.2008. Print | Pošalji link

Središnja tema arhitektonskog izdanja Venecijanskog bijenala, koje se otvara sredinom rujna, nosi naslov ‘Out there: Architecture beyond Building’, ili ‘Arhitektura onkraj građenja’.

Pod motom umjetničkog direktora Aarona Betskog kako arhitektura nisu samo zgrade, najznačajnija svjetska arhitektonska manifestacija ovog će se puta koncentrirati na istraživanje potencijala projekata koji se bave središnjim pitanjima današnjeg društva, i to ne u formi građevina, koje Betsky uzgred naziva ‘grobnicama arhitekture’, nego prostorno-specifičnih instalacija, vizija i eksperimenata koji će pomoći u razumijevanju modernog svijeta.

Tema i okvir takozvane eksperimentalne i kognitivne arhitekture u ovom slučaju kao da su krojeni po mjeri za ono što hrvatski arhitekti Vinko Penezić i Krešimir Rogina razvijaju već godinama, a tiče se promišljanja arhitekture u digitalnom dobu. Dvojac će, na poziv kustosa, sudjelovati na središnjoj izložbi Bijenala s instalacijom pod naslovom ‘Tko se boji vuka još u digitalnoj eri’. Peneziću i Rogini ovo je inače već treći nastup na Venecijanskom bijenalu arhitekture. Prvi put su sudjelovali 2000. kao predstavnici Hrvatske u nacionalnom paviljonu, a četiri godine kasnije, na poziv selektora Kurta W. Forstera, predstavili su projekt 'Absolute Internet'.

Komentirajući samu koncepciju 11. Međunarodne izložbe arhitekture u Veneciji, Krešimir Rogina osvrće se na tendenciju da se ona u javnosti percipira kao da je riječ o nečemu duboko u području apstraktnog, utopističkog i ekskluzivnog. Betskyjeva vizija Bijenala možda jest, po njegovim riječima, fluidna, a radovi koje će predstaviti na neki način graniče s umjetnošću, no treba uzeti u obzir činjenicu da se arhitektura danas shvaća kao široko polje u kojem se otvaraju i uspostavljaju novi odnosi između različitih područja i disciplina. Također, ugledni međunarodni autori koji izlažu u okviru središnje izložbe jesu arhitekti koji 'grade', a najbolji primjer za to je i najavljeni ovogodišnji dobitnik Zlatnog lava za životno djelo Frank Gehry, jedan od u realizacijama najproduktivnijih arhitekata današnjice.

Bijenale, međutim, definitivno naglasak stavlja na eksperimentalni i svjetonazorski pristup u arhitekturi, a upravo svjetonazorski iskazi su, kaže Rogina, ono što je odredilo njihov rad od samih početaka. ‘Izašli s fakulteta u jedno prijelomno vrijeme, odrasli smo kao djeca medija. Tada nije bilo Interneta, ali bilo je radija, televizije, bilo je stranih ploča, i tako dalje. To su bile stvari koje su nas gradile, tako da smo, gledajući predavanja na faksu, vrlo brzo zaključili da ono što nam se tamo pokazuje nije naš svijet. Naš svijet je nešto drugo, stoga je i naša arhitektura tada morala biti nešto drugo.’

Penezić & Rogina u hrvatskim su okvirima bili prve, u pravom smislu riječi, arhitektonske zvijezde na prijelazu iz dvadesetog u 21. stoljeće. Takva perspektiva ujedno je i pretpostavka je za popularizaciju arhitekture u široj javnosti, čemu se Rogina posvetio i kao kolumnist. Kao pripadnici spomenute generacije medija, obojica su još od početka svog djelovanja sredinom osamdesetih razumjeli kako komunicirati s medijima. ‘Mediji su te 1984. godine jednostavno došli k nama. Moram reći kako nikad nismo imali problem s tim da budemo arhitektonske zvijezde, i mi tu plivamo kao ribe u vodi. No, ispostavilo se da je sredini predstavljalo problem, jer još nije bila naviknuta na to.’
 
Godina 1984. je bila ključna za arhitektonski tandem Penezić & Rogina. Iste su godine, naime, osvojili dva za njih važna natječaja. Prvi je bio za projekt plivališta Mladost, koji je kasnije i realiziran. Drugi je bio označio početak čitavog niza nagrada na japanskim arhitektonskim natječajima, koji tradicionalno imaju fluidniji okvir, otvoren eksperimentima. Taj drugi natječaj, kaže Vinko Penezić, bio je pravi početak njihovog bavljenja eksperimentalnom stranom arhitekture. ‘Taj je segment najviše dolazio do izražaja kroz projekte za japanske natječaje zato što je forma koju su oni tražili imala pravu mjeru. Ideju je trebalo konkretizirati, i prisiljeni ste dovršiti ju. Ova praksa bila je na neki način i protuteža svakodnevnom načinu rada u birou koji ponekad može biti zamoran. S druge strane, ona nam je davala i poticaj da u drugim projektima inzistiramo na stvarima od kojih bismo inače odustali.’

Ideja arhitekture u digitalno doba, koja je Penezića & Roginu proslavila u međunarodnim okvirima, začeta je vrlo rano, kada se tek naslućivalo koliko će razvoj i primjena informacijskih tehnologija u desetljećima koja su nastupila promijeniti sliku stvarnosti i društva u kojem živimo, pa tako i arhitekture i umjetnosti. Ona se s daljnjim razvojem tehnologije profilirala kroz niz izložbi i projekata, ali u vrijeme kada se pojavila, Internet je još bio u povojima. ‘Kada smo 1990. u Tokiju rekli da današnji svijet više nije fizičko tijelo u prostoru, kako ga se do tada doživljavalo, nego je riječ o isprepletenim mrežnim sustavima, mi još nismo znali za postojanje Interneta. Intuitivno smo nanjušili stvari. O računalima nikad nismo razmišljali na primitivan način. Uopće se ne radi o tome da koristimo računala, recimo, za obradu slike, nego da shvatimo promjene koje je u svijetu ta tehnologija proizvela.’

‘Arhitektura onkraj građenja’, kako je imenuje Aaron Betsky, u slučaju Penezića & Rogine podrazumijeva čitav niz novostvorenih odnosa u umreženom društvu što su se, kaže Vinko Penezić, morali odraziti na arhitektonsku teoriju, ali i produkciju. Potpuno su se promijenili prostorno-vremenski odnosi. Nešto što je u vrijeme mehaničke ere bilo vrlo egzaktno definirano kao put i prolazak vremena od točke A do točke B, danas se mijenja pritiskom na gumb, i istog ste časa na stotinu mjesta istovremeno. Ta istovremenost definitivno se trebala odraziti i na arhitektonske koncepte. Arhitektura više nije ono što je stoljećima predmnijevano kao jedan solid građen za vječnost. Ona je danas nešto promjenjivo i prilagodljivo, što omogućuje korisniku da intervenira i ostavlja mu mogućnost izbora.’

Japanski natječaji, dodaje Penezić, naučili su ih da jasno vizualiziraju svoje ideje, te uvjerljivo vladaju medijem izložbe. Instalacija ‘Tko se boji vuka još u digitalnoj eri’, koja će biti pokazana u dodijeljenom im prostoru površine 270 kvadratnih metara, na neki je način još jedna didaktička ilustracija spomenutih teza o arhitekturi u digitalnom dobu. Konkretno, na podlozi u obliku šahovske ploče Penezić & Rogina izlažu tri različite skupine elemenata. Prva, kao jednostavna natkrivena konstrukcija, predstavlja arhitekturu viđenu na klasičan način. Druga, sastavljena od spleta cijevi i instalacija ilustrira ideju arhitekture u doba modernizma, dok treća predstavlja Penezićeva i Roginina promišljanja arhitekture za novo doba. Drugim riječima, namjera je problematizirati zadano pitanje ‘kako iznijeti na vidjelo, prilagoditi i domestificirati sustave, uobičajeno tehnološke naravi, koji kontroliraju naše živote, na način da bismo se udomili u modernom svijetu?’.

‘Prva skupina elemenata prvenstveno su prostor, odnosno zaklonište, a druga je već kondicioniranje. Banham je još šezdesetih tvrdio je kako drvo možete koristiti na dva načina. Možete sagraditi kolibu, ili možete zapaliti logorsku vatru i time kondicionirati prostor oko sebe. On je mehaničku eru sagledavao na ovaj drugi način, dok mi treću sagledavamo na treći način, što znači: biti u mediju, biti online. Prva je arhitektura kao smrznuta glazba, druga je stroj za življenje, a naš udio u tome je arhitektura kao medij, arhitektura koja je sve prisutna, koja je tu.’

Ideja je da sva tri elementa koegzistiraju zajedno, slično kao i u stvarnoj situaciji. Promišljanja arhitekture u digitalnoj eri, suprotno uobičajenoj logici, nisu tu da negiraju i dokinu ona već postojeća, koja su se nataložila kroz povijest. ‘Namjera je otvoriti mogućnosti, napraviti anticipacije nekih kretanja, a ne zatvoriti, zaključiti, odgovoriti. Zato je ta instalacija uključiva, za razliku od modernizma koji je bio isključiv i bacao sve što mu je prethodilo u ropotarnicu. Tvrdimo da je današnje vrijeme uključivo, svi su modeli jednako vrijedni, a o čovjeku ovisi koji će odabrati.’

Ovakav pristup dijelom se dotiče i pitanja razgraničenja konkretnih arhitektonskih realizacija i takozvanih eksperimentalnih projekata općenito, pa i u slučaju Penezića & Rogine. Kada je riječ o arhitekturi u digitalnom dobu, primjerice, taj je koncept bio anticipatorski u vrijeme kad se formirao, a istu poziciju, takoreći 'u međuvremenu i međuprostoru', zapravo nastoji zadržati i danas. ‘Možda jedan dan želim u kolibi, želim da me nitko ne vidi i ne želim biti online. I to mogu ostvariti. Drugi dan želim biti online, treći dan želim biti kondicioniran, peti želim i jedno i drugo i treće. Dio izložbe u kojem sudjelujemo zove se 'At home in the modern world', a pitanje koje ostavlja je što to znači biti kod kuće u suvremenom svijetu. Svojim radom odgovaramo na to pitanje, ali ne stvaramo kuću, nego stanište’ - tumači Rogina.

Uz instalaciju ‘Tko se boji vuka još u digitalnoj eri?’, hrvatski arhitektonski duo u Veneciji će predstaviti i svoj manifest. Riječ je o zahtjevu umjetničkog direktora Bijenala prema svim pozvanim autorima. Arhitekti će osobne, profesionalne i filozofske principe i namjere svog djelovanja publici predstaviti preko videoprojekcija u za to predviđenom prostoru. Vinko Penezić i Krešimir Rogina svoj su manifest sastavili kao slijed informacija o njihovom djelovanju od osamdesetih do danas, s naglascima, naravno, na promišljanjima arhitekture koja su kroz to vrijeme zastupali. Ipak, najavljuje Penezić, njihov manifest nije lišen humora i šale na vlastiti račun. ‘Forma je bila u potpunosti već zadana, s tim da smo ipak reagirali na neki svoj način, jer smo htjeli napraviti određenu distancu od krutog manifesta. Zaokrenuli smo koncept u nove odnose i možda smo pritom neke stvari uspjeli i dodatno naglasiti. Na primjer: manifest izgovaraju naše glave, ali ne govorimo mi – glas je sintetički jer se radi o digitalnoj eri. Mi ne izgovaramo, ne miču nam se usne, nego misli idu iz glave! Unijeli smo malo veselja i zezancije. Ovo što ćete vidjeti u Veneciji smo mi kao kombinacija, recimo, Mr. Spocka i R2-D2.’

U okviru središnje izložbe Bijenala Penezić & Rogina naći će se ovog puta u društvu s elitom svjetske eksperimentalne i kognitivne arhitekture, predvođenom Frankom Gehryem, Herzogom & de Meuronom, Morphosisom i Zahom Hadid. Otvorenje je 14. rujna, a sve informacije pronaći ćete na web stranici Venecijanskog bijenala arhitekture.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Tko se boji vuka još u digitalnoj eri

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici