‘Život umjetnosti’ o arhitekturi

29.08.2008. Print | Pošalji link

Posljednjih nekoliko brojeva časopisa za suvremena likovna zbivanja ‘Život umjetnosti’ bili su naglašenije tematski koncipirani.

Obljetnički, pak, broj povodom četrdesete godišnjice izlaženja časopisa ponudio je neku vrstu pogleda u povijest ‘Života umjetnosti’, a sve to skupa današnjem uredništvu poslužilo je kao podloga za neke već najavljivane promjene. Novi, 82. broj, ne samo što je tematski, nego je prvi put u cijelosti koncipiran od strane gošći urednica, a ta će se praksa nastaviti barem u idućih nekoliko unaprijed planiranih izdanja.

Glavna urednica časopisa, Sandra Križić Roban, kaže kako je želja bila promijeniti pristup uređivanju, te u njega početi uključivati nove ljude. Promjenu signalizira čak i dizajn naslovnice i novi prijelom časopisa, koji umjesto Pinhead studija od sada rade mlade dizajnerice Dora Bilić i Tina Müller, a 82. broj ‘Života umjetnosti’ uredile su Ivana Haničar Buljan i Hela Vukadin Doronjga. Objema autoricama zajedničko je područje bavljenja arhitektura - Heli Vukadin Doronjgi kao kustosici u Muzeju Grada Zagreba, a Ivani Haničar Buljan kao arhitektici i stručnoj savjetnici na Institutu za povijest umjetnosti, koji je ujedno izdavač časopisa.

I sam časopis, iako se prvenstveno bavi suvremenom umjetnošću, tradicionalno je bio široko aspektiran, pa se i u dosadašnjim brojevima moglo naći mnoštvo tema iz područja arhitekture. Ne treba, dakle, posebno naglašavati da je ovaj aktualni cijelosti posvećen arhitektonskim temama. ‘Odluka da ovaj broj bude posvećen arhitekturi proizlazi iz posvete 'Životu umjetnosti' kakav je bio davnih dana – još onda kada je izdavač bila Matica hrvatska, a zatim Institut za povijest umjetnosti. Ta rana uredništva unijela su u časopis neka od ključnih promišljanja prostora, urbanosti i drugih velikih tema o kojima su pisali autori poput Preloga, Antoanete Pasinović, Žarka Domljana, Željke Čorak i drugih. Ovaj broj je na neki način posveta svima njima.’

Što se tiče usporedbe s ostalim časopisima koji se bave arhitekturom, poput jednako dugovječnog izdanja Udruženja hrvatskih arhitekata ‘Čovjek i prostor’, oni su, kaže Sandra Križić Roban, namijenjeni drugačijoj publici. Više potenciraju likovni aspekt i koriste veći broj fotografija, dok je u ‘Životu umjetnosti’ naglasak na stručnim znanstvenim tekstovima. Studio Bilić_Müller nastavlja kvalitetnu tradiciju grafičkog oblikovanja časopisa, koje je dosad potpisivao Pinhead studio. Zadržan je stari format, no između korica novi ‘Život umjetnosti izgleda mnogo drugačije. Naslovnica je također riješena autorski, uključujući i zanimljive dosjetke poput ovitka koji se može iskidati i pretvoriti u bookmark.

Radni naslov broja bio je ‘Fresh’, a inicijalna namjera gošći urednica istražiti što se to novo, ili 'svježe' događalo u hrvatskoj arhitekturi. Hela Vukadin Doronjga kaže kako je svojevrsni poticaj za takva promišljanja bio nedavno objavljeni godišnjak ‘New European Architecture’ priznatog arhitektonskog časopisa ‘A10’. Urednik tog izdanja, Hans Ibelings, u njega je uvrstio i fotografiju sportske dvorane u Balama, projekt hrvatskog arhitektonskog studija 3LHD. ‘Krenulo se od koncepta 'novog' i 'svježeg', a na kraju smo dobili svojevrsni kompendij hrvatske arhitekture 20. stoljeća u kolažnom obliku. Htjeli smo napraviti presjek od početka prošlog stoljeća do danas, u kojem će se pokazati kontinuitet novih promišljanja, novih situacija koje su se pojavljivale. Za to smo ponudili duboki kontekst koji seže unatrag gotovo čitavo jedno stoljeće.’

Taj pregled 'novog' po desetljećima kronološki počinje sa 1920-ima, a završava sa suvremenom arhitekturom. Svako pojedino poglavlje obrađuje fenomen ili autorski opus koji je u određenom razdoblju, prema ocjeni urednica, unio neku inovaciju, bilo da se radi o teorijskim razmišljanjima, ili konkretnim arhitektonsko-urbanističkim rješenjima. Prvi tekst bavi se Ignjatom Fischerom, odnosno njegovim arhitektonskim uredom u kojem je tijekom dvadesetih godina bio zaposlen niz mlađih arhitekata koji će postati ključni protagonisti hrvatske arhitektonske moderne. Već taj tekst o Fischeru, s naslovom ‘Arhitektura na visokoj frekvenciji’, uspijeva zahvatiti i nešto šire teme od samog projektiranja i realizacija, budući da se njegova autorica Marina Bagarić koncentrira na problematiku autorstva, kao i bitno pitanje 'utjecaja'. U konkretnom Fischerovom slučaju promatra se ponajprije utjecaj mlađih arhitekata na njegovo definitivno prihvaćanje modernizma internacionalnog stila, a zatim i način na koji su funkcionirali kreativni odnosi u Fischerovom ateljeu i suradnja na projektima.

Tamara Bjažić Klarin u tekstu ‘Inicijacija novog građenja – od nepopularne novotarije do 'izvoznog' proizvoda’ promatra recepciju 'novog' na arhitektonskoj sceni na prijelazu iz trećeg u četvrto desetljeće, te burne javne i stručne polemike oko legitimiteta takozvanog 'novog građenja'. Prilog sadrži i zanimljive arhivske materijale, isječke iz novina s karikaturama na račun tada nove, moderne arhitekture u Zagrebu.
Vladimir Turina predstavljen je ponovnim objavljivanjem njegovog ključnog teksta iz šezdesetih, pod naslovom ‘Eventualno?!... ka cilju’. Temeljit uvod u kontekst Turininog pisanja o arhitekturi napravio je Vladimir Mattioni, predstavivši ukratko arhitekta čija je karijera puna pobjeda i visokih plasmana na arhitektonskim natječajima, koji pak velikim dijelom nisu realizirani, ili konačna ostvarenja nisu dovršena po izvornoj Turininoj zamisli.
 
U intervjuu koji je s njim vodila Renata Margaretić Urlić, Andrija Mutnjaković sam govori o svojim futurističkim vizijama i utopijskim projektima mobilne arhitekture iz šezdesetih godina. Maketa Mutnjakovićevog ‘Domobila’ iz 1964. poslužila je ujedno i kao ilustracija na naslovnici časopisa. Urbanističkim projektima u Zagrebu sedamdesetih i osamdesetih bavi se Sandra Križić Roban u prilogu ‘Reafirmacija Grada’, na primjerima natječajnih rješenja cjelina kao što su Trg bana Jelačića i sportsko-poslovnog kompleksa Cibona.

Pogled na suvremenu situaciju, zanimljivo, dolazi uglavnom 'izvana', od suradnika iz inozemstva: Ivana Rupnika, već spominjanog Hansa Ibelingsa te Nigela Whiteleya u razgovoru s Ivom Körbler. Arhitekt i teoretičar Ivan Rupnik je, zajedno s Eve Blau s Arhitektonskog fakulteta na Harvardu, koautor ‘Projekta Zagreb’, iz kojeg je proizašla istoimena knjiga, kao i nedavno održana izložba u Muzeju grada Zagreba. Rupnik, kaže Ivana Haničar Buljan, nastoji najprije postaviti teorijski okvir unutar kojeg se može raspravljati o modernoj suvremenoj hrvatskoj arhitekturi, a zatim predstavlja nekoliko odabranih primjera eksperimentalnih arhitektonskih praksi na domaćem terenu. ‘Tražili smo neki drugačiji pogled od onog koji bismo dobili od naših teoretičara i kritičara. Rupnik, primjerice, prepoznaje ključne momente koje mi nismo. Prepoznaje faze razvoja 90-ih, govori o tranziciji, i arhitekturu povezuje sa društvenim kontekstom. Rupnik također ističe ulogu koju je odigralo Udruženje hrvatskih arhitekata kroz organizaciju velikog broja natječaja, što je prepoznato kao svojevrsni inkubator za novu arhitekturu. Tu je također bitnu ulogu odigrala i radionica 'Okviri metropole'. Dakle, vrlo često su ne samo osobe, nego i neke organizacije, bile pokretač za formiranje kritične mase.’

Nizozemski kritičar Hans Ibelings urednik je časopisa ‘A10’, koji se bavi isključivo europskom scenom. Koncepcija časopisa prilično je jasno definirana kritičkim stavom samog Ibelingsa, koji ne podnosi senzacionalnu arhitekturu današnjih arhitektonskih zvijezda, te pozornost posvećuje građevinama u nešto manjem mjerilu, koje smatra jednako vrijednima. Pogled na hrvatsku arhitektonsku suvremenost uvelike je kompatibilan s njegovim stavovima o identitetu 'europske' arhitekture općenito, koji nalazi teškim za jasno formulirati. Ibelings u tom smislu piše kako su nacionalne podjele zastarjele, te da definitivno pripadamo uvjetno rečeno 'europskom krugu', ali kroz određeni potencijal promjene koji očigledno postoji. O arhitektonskom dvojcu Penezić&Rogina u intervjuu usputno govori britanski kritičar i teoretičar Nigel Whiteley, koji je inače i autor monografije o njihovom radu, nedavno objavljene u Italiji. Izravno su pak predstavljeni nešto mlađi arhitekti Krunoslav Ivanišin i Lulzim Kabashi, koji zajednički djeluju u Dubrovniku i Zagrebu od 2003. godine. Ivanu Haničar Buljan zanimalo je ne samo projektiranje, nego i način na koji ovaj dvojac kombinira gradnju, izdavaštvo, edukaciju i javno djelovanje.

Za časopis, koji već dugo izlazi dvojezično, u međuvremenu je stiglo još jedno stručno priznanje u vidu uvrštavanja u američki sustav za citiranje Art and Humanities Citation Index. Broj 82 časopisa ‘Život umjetnosti’ prvi je koji su uredile gošće-urednice, a idući takav, posvećen ‘revoluciji’, trebao bi izaći još ove godine.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Pogled u povijest Života umjetnosti
Salon revolucije
Revolucija na Salonu mladih

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici