11. Međunarodna izložba arhitekture u Veneciji

12.09.2008. Print | Pošalji link

U nedjelju 14. rujna službeno se otvara Bijenale arhitekture u Veneciji, na kojem ove godine, osim u okviru standardnog nacionalnog predstavljanja, hrvatski arhitekti sudjeluju i na središnjoj izložbi.

Novinarima, te arhitektima i predstavnicima kulturnih institucija koji pripadaju kategoriji 'profesionalaca', razgled najvažnije međunarodne arhitektonske izložbe omogućen je od 11. rujna. Tema arhitektonskog izdanja Venecijanskog bijenala nosi naslov ‘Out there: Architecture beyond Building’, ili ‘Arhitektura onkraj građenja’. Pod motom umjetničkog direktora Aarona Betskog kako arhitektura nisu samo zgrade, Bijenale se ovog puta koncentrira na projekte koji se bave središnjim pitanjima današnjeg društva, i to ne u formi građevina, koje Betsky naziva ‘grobnicama arhitekture’, nego prostorno-specifičnih instalacija, vizija i eksperimenata koji će pomoći u razumijevanju modernog svijeta.

Hrvatski arhitektonski duo Penezić & Rogina u Betskyjevu koncepciju se glatko uklopio, te će izlagati na središnjoj izložbi u društvu s elitom svjetske eksperimentalne i kognitivne arhitekture. Što se tiče nacionalnog predstavljanja, aktualni povjerenik Branko Silađin odabrao je u hrvatskom paviljonu Bijenala predstaviti rekonstrukciju dvodijelne urbane instalacije „Morske orgulje“ i „Pozdrav Suncu“ arhitekta Nikole Bašića, koja se nalazi na zadarskoj rivi. Multimedijalno osmišljeni paviljon u Artiglieriji Arsenala izravno je povezan sa zadarskom instalacijom, tako da u realnom vremenu prenosi svjetlosne i zvučne sadržaje s originalne lokacije. Povjerenik Branko Silađin kaže kako je u projektu arhitekta Nikole Bašića vidio odgovor na teze oko kojih je Aaron Betsky koncipirao ovo izdanje Bijenala. «Naša izložba jedna je vrsta odmaka u tumačenju teze o arhitekturi onkraj građenja. Mislim da je ta Bašićeva ludička instalacija uz pomoć tehnologije  stvorila prostor ne graditeljskim, nego nematerijalnim, misaonim elementima.»

Bašićeve «Morske orgulje» i «Pozdrav suncu» u Zadru su idejno i funkcionalno povezane. Prvi dio instalacije sastoji se od cijevi različitih profila koje su ugrađene ispod obalne šetnice, te funkcionira kao glazbeni instrument čiji zvuk određuju morski valovi i izmjene plime i oseke. «Pozdrav suncu» je pak interaktivna površina opremljena fotonaponskim pločama i ekranom od deset tisuća lampica po kojoj se može hodati. Solarnom energijom napajana instalacija pod kontrolom računala mijenja boju, ispisuje riječi, grafeme i odašilje poruke.

Kako bi se sve to predstavilo u Veneciji, stotinjak metara izložbenog prostora za ovu priliku popločano je bijelim bračkim kamenom, a u njegovom središtu postavljen je veliki interaktivni segment svjetlosne instalacije „Pozdrav Suncu“. U multimedijalnom paviljonu posjetitelji će, naravno, moći doživjeti barem nešto od doživljaja originalne zadarske lokacije. «Pokušati prenijeti taj doživljaj uz pomoć fotografija bilo bi iluzorno, a moja ideja, kao autora multimedijalne koncepcije paviljona, bila je ne samo da se zadarska instalacija na izložbi vidi, nego i da se doživi.» 

Konkretno, osim podnog 'ekrana' tu su dvije nasuprotne videoprojekcije koje prikazuju s jedne strane „Morske orgulje“, čiji zvuci odjekuju prostorom, a s druge zadarski original „Pozdrava suncu“. Središnji segment instalacije također je Internetom povezan sa zadarskom rivom i u realnom vremenu prenosi interaktivne sadržaje izvorne instalacije. «Sada kad gledam Bijenale u cjelini, vrlo sam zadovoljan izborom i realizacijom. Jučer me Nikola Bašić nazvao da me pita kako instalacija izgleda. Rekao sam da sam ju zamislio za ocjenu 5, a sada mislim da je za 3, jer vidim neke tehničke nedostatke. Međutim, budući da ih publika neće primijetiti, zaokružit ću na 4.” Način predstavljanja Bašićevog projekta, kaže Silađin, svakako je drugačiji od uobičajenog kada je riječ o arhitektonskim izložbama. No, to se može ovog puta reći i za glavninu izloženog na Venecijanskom bijenalu u kojem prevladavaju upravo instalacije, što je u određenoj mjeri inspirirano Betskyjevom koncepcijom.»

Unutar središnje izložbe, na poziv kustosa Aarona Betskog, ove godine sudjeluje i arhitektonski dvojac Penezić & Rogina, i to s instalacijom pod naslovom «Tko se boji vuka još u digitalnoj eri». Instalacija pokazana u dodijeljenom im prostoru površine 270 kvadratnih metara može se shvatiti kao još jedna ilustracija Penezićevog i Rogininog koncepta arhitekture u digitalnom dobu. Od raznih mogućih čitanja Betskyjeve 'arhitekture onkraj građenja’, Vinko Penezić i Krešimir Rogina nude ono koje se tiče niza novostvorenih odnosa u umreženom društvu. Ti su se odnosi, kaže Penezić, morali odraziti na arhitektonsku teoriju, ali i produkciju.

“Potpuno su se promijenili prostorno-vremenski odnosi. Nešto što je u vrijeme mehaničke ere bilo vrlo egzaktno definirano kao put i prolazak vremena od točke A do točke B, danas se mijenja pritiskom na gumb, i istog ste časa na stotinu mjesta istovremeno. Ta istovremenost definitivno se trebala odraziti i na arhitektonske koncepte. Arhitektura više nije ono što je stoljećima predmnijevano kao jedan solid građen za vječnost. Ona je danas nešto promjenjivo i prilagodljivo, što omogućuje korisniku da intervenira i ostavlja mu mogućnost izbora.»

Konkretno, na podlozi u obliku šahovske ploče Penezić & Rogina izlažu tri različite skupine elemenata. Prva, kao jednostavna natkrivena konstrukcija, predstavlja arhitekturu viđenu na klasičan način. Druga, sastavljena od spleta cijevi i instalacija ilustrira ideju arhitekture u mehaničkoj eri, dok treća predstavlja Penezićeva i Roginina promišljanja arhitekture za novo doba.
Drugim riječima, kaže Krešimir Rogina pozivajući se na Aarona Betskog, namjera je problematizirati zadano pitanje «kako iznijeti na vidjelo, prilagoditi i domestificirati sustave, uobičajeno tehnološke naravi, koji kontroliraju naše živote, na način da bismo se udomili u modernom svijetu?».

«Prva skupina elemenata prvenstveno su prostor, odnosno zaklonište, a druga je već kondicioniranje. Banham je još šezdesetih tvrdio je kako drvo možete koristiti na dva načina. Možete sagraditi kolibu, ili možete zapaliti logorsku vatru i time kondicionirati prostor oko sebe. On je mehaničku eru sagledavao na ovaj drugi način, dok mi treću sagledavamo na treći način, što znači: biti u mediju, biti online. Prva je arhitektura kao smrznuta glazba, druga je stroj za življenje, a naš udio u tome je arhitektura kao medij, arhitektura koja je sveprisutna, koja je tu.»

Rogina pritom napominje kako ideje arhitekture u digitalnoj eri, suprotno modernističkoj logici, nisu tu da negiraju i dokinu one već postojeće. Umjesto toga, radi se o nekoj vrsti suživota različitih koncepata, pa u tom kontekstu treba gledati i pitanje razgraničenja konkretnih arhitektonskih realizacija i takozvanih eksperimentalnih projekata općenito.  

«Možda jedan dan želim biti u kolibi, želim da me nitko ne vidi i ne želim biti online. I to mogu ostvariti. Drugi dan želim biti online, treći dan želim biti kondicioniran, peti želim i jedno i drugo i treće. Dio izložbe u kojem sudjelujemo zove se 'At home in the modern world', a pitanje koje ostavlja je što to znači biti kod kuće u suvremenom svijetu. Svojim radom odgovaramo na to pitanje, ali ne stvaramo kuću, nego stanište.»

Otvorenje arhitektonskog izdanja Venecijanskog bijenala je 14. rujna. Što se tiče našeg nacionalnog paviljona s rekonstrukcijom «Morskih orgulja» i «Pozdrava suncu» Nikole Bašića, on će biti otvoren već 13. rujna, u 15 sati. Ukoliko želite razgledati međunarodnu izložbu arhitekture u Veneciji, imate vremena do 23. studenog.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Deveti Dani Orisa – svjetski arhitekti u Zagrebu
Dani Orisa - deveti put
Hrvatski arhitekti na Venecijanskom bijenalu
Tko se boji vuka još u digitalnoj eri
Penezić & Rogina na Bijenalu arhitekture u Veneciji

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici