Kritična i polemična izložba o SKC-u 70-ih

18.09.2008. Print | Pošalji link

Dokumentarna izložba “Slučaj SKC-a 1970-ih godina” dio je jednog većeg kolektivnog istraživačkog projekta koji kroz različite primjere tematizira primarno odnose umjetnosti i društveno-političkih praksi na prostorima bivše Jugoslavije.

Čitav projekt razvija se zajedničkim radom kustoskog kolektiva WHW, Centra za nove medije kuda.org iz Novog Sada, Prelom kolektiva iz Beograda i Centra za suvremenu umjetnost Sarajevo, a jedan od njegovih dijelova koje smo već imali priliku vidjeti u Galeriji Nova bila je prošle godine održana izložba posvećena «TV Galeriji». Ova aktualna, koju je koncipirao «Prelom kolektiv», također je posezanje za historijskim materijalom, ali s polazištem u suvremenoj situaciji.

'Slučaj' Studentskog kulturnog centra u Beogradu ne predstavlja se samo kao primjer progresivne institucije u umjetnosti sedamdesetih godina, nego i kao onaj kroz koji se mogu iščitati karakteristike odnosa između umjetnosti i politike u bivšoj SFRJ. Slično kao i drugi studentski centri, poput onih u Zagrebu ili Ljubljani, SKC je u to vrijeme otvorio prostor avangardnom eksperimentiranju, novim medijima, i novim oblicima političkog angažmana. Iz povijesnoumjetničke perspektive veže ga se uz pojavu takozvane nove umjetničke prakse, odnosno konceptualne umjetnosti, a zahvaljujući manifestacijama poput «Aprilskih susreta», i uz prakticiranje aktivne komunikacije sa međunarodnom scenom tog vremena.

Danas se fenomen SKC-a, kaže Dušan Grlja iz Prelom kolektiva, istodobno fetišizira i marginalizira. S jedne se strane oko tog materijala formiraju kolekcije, a i mnogi suvremeni umjetnici u svojim radovima formalno referiraju na to razdoblje, ali s druge i dalje postoji potreba za njegovom temeljitijom historizacijom. Namjera izložbe u tom je smislu pokušati kritički i polemički sagledati 'slučaj' SKC, i vidjeti što se iz tog iskustva može primijeniti na suvremenu situaciju. «Nije nas zanimalo baviti se samo historizacijom, niti 'rehabilitirati' neke od umjetnika ili pojedinaca koji su danas 'zaboravljeni'. Zanimalo nas je u tom vremenu pronaći probleme koji su danas relevantni, te s kojima se susrećemo u svom vlastitom radu. Za nas su interesantne te paralele, pogotovo što se tiče odnosa između politike i umjetnosti, institucija i umjetnika, kustosa i kritičara.»

O čitavom odnosu kulturnog mainstreama i onoga što je sedamdesetih predstavljalo alternativu, danas se, kaže Grlja, ispredaju legende. Djelovanje Studentskog kulturnog centra neposredna je posljedica studentskih nemira '68, i on je s te strane predstavljao osvojeni prostor slobode. No ne treba zaboraviti da se istodobno radi i o službenoj instituciji 'organizirane alternative' koju je osnovala država kako bi na neki način izolirala kritičan element dajući mu krov nad glavom. Ovo viđenje i danas prevladava u reprezentiranju umjetničkih praksi tog vremena, posebno na velikim izložbama koje od početka devedesetih tematiziraju umjetnost bivših socijalističkih zemalja.

«Dobar je primjer također kolekcija Erste banke, koja ima interes za ovaj materijal, ali diskurs koji to prati je problematičan, jer oni sebe vide u ulozi nekog tko će rehabilitirati određene pojedince koji su se u mraku totalitarizma borili za slobodno izražavanje. Postoje zbilja oni koji zastupaju tezu kako su studentski centri u Zagrebu, Beogradu i Ljubljani bili rezervati u koje je totalitarni sistem sklanjao pojedince s drugačijim idejama, ali situacija sedamdesetih bila je daleko složenija od toga.»

Jedan dio izložbe bavi se pokušajem promišljanja odnosa tada aktualnog političkog sistema i umjetnosti. Jelena Vesić kaže kako im je namjera bila pristupiti političkim praksama u umjetnosti na način suprotan spomenutom dominantnom pogledu, koji ih percipira gotovo isključivo kao pobunjeničke elemente u totalitarnom društvu. Unutar toga, Prelomovci su analizirali  i neke od konkretnih radikalnih projekata koji su usko bili vezani uz SKC i konceptualnu umjetnost. Jedan od njih je projekt «Oktobar 75», u okviru kojeg su se umjetnici, kustosi, pisci i teoretičari bavili promišljanjem odnosa umjetnosti i društva, analizirajući komparativno situaciju na Zapadu, Istoku i u specifičnom kontekstu tadašnje Jugoslavije. Jelena Vesić izdvaja i poziv Gorana Đorđevića na 'Međunarodni štrajk umjetnika', koji je u kontekstu kritičkih umjetničkih praksi predlagao radikalnu formu potpunog obustavljanja umjetničke proizvodnje. Tema institucionalne kritike, koja je bila aktualna sedamdesetih, aktualna je i danas.

Druga velika tema izložbe je samoupravljanje kao specifičnost jugoslavenske verzije socijalizma. Taj segment obrađen je korištenjem materijala kao što su službeni partijski dokumenti i programi iz tog vremena, te njima odgovarajući dokumenti studentskih organizacija. Treća tema je, kaže Jelena Vesić, sam SKC kao institucija čije je djelovanje u sebi podrazumijevalo mnoštvo različitih tendencija od kojih su neke bile više, a neke manje izražene. «Ono što nas posebno zanima je specifičan model rada, za koji mislim da je i danas aktualan. On uključuje neku vrstu amalgama ljudi koji su bili profesionalno angažirani, grupa, kolektiva i entuzijasta koji su sudjelovali u radu institucije, a istodobno svojim angažmanom gradili nešto što je reprezentacija te institucije i institucionalna politika.»

Sve ove tri teme Prelomovci ističu upravo zato da bi se lakše definirale paralele sa suvremenom situacijom, odnosno sa današnjim funkcioniranjem odnosa između društvenopolitičkog sustava i umjetnosti, mainstreama i alternative, te umjetnosti i institucija. «Kad govorimo o samoupravljanju, mi zapravo referiramo na današnje poduzetništvo u kulturi, odnosno na  poziciju umjetnika kao neke vrste malog poduzetnika. Kada govorimo o instituciji koja je u tom razdoblju bila eksperimentalna, zanima nas upotrebljivost te 'bottom up' strategije samoorganizacije. Kad govorimo o umjetnosti, onda  pokušavamo prodrijeti iza zavjese povijesnoumjetničke uravnilovke koja danas proizvodi genijalne umjetničke pojedince unutar te cijele jedne velike produkcije, i pokušavamo kritički sagledati nešto što se, opet u povijesti umjetnosti, navodi kao a priori primjer kritičke umjetnosti.»

Izložba “Slučaj SKC-a 1970-ih godina” sadrži različite dokumente, fotografije, tekstove, svjedočanstva i istraživačke napise, a funkcionira kao neka vrsta rastavljene knjige, budući da je polazišna djelatnost Prelom kolektiva upravo izdavaštvo. Izložba, međutim, sadrži i ponešto videomaterijala, uključujući i intervjue s nekima od aktera i svjedoka, te jedan film o SKC-u sedamdesetih. Na web stranici Prelomovaca ujedno možete naći i sve dosadašnje brojeve njihovog časopisa za suvremenu umjetnost i teoriju dostupne za download u pdf-u. U Galeriji Nova izložba ostaje otvorena do 12. listopada.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
GODIŠNJI PREGLED: Likovnost 2009.
Siniša Labrović: Nismo svi talentirani za politiku i žicanje
Siniša Labrović i 'Postdiplomsko obrazovanje'
'Od čega čovjek živi?' - 11. Istanbulski bijenale
Istanbulski bijenale - uspjeh kustoskog kolektiva WHW
Igor Grubić spreman je za Istanbul
Grubićeva 'Priča s istočne strane' na Istanbulskom bijenalu
Oliver Frljić
'Dodiplomsko obrazovanje' Siniše Labrovića uskoro će biti ukoričeno!
Priručnik za kriminal Siniše Labrovića na Istanbulskom bijenalu

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici