Risque d’attente u Galeriji Karas

28.10.2008. Print | Pošalji link

Iako surađuju već nekoliko godina, “Risque d’attente” prvi je pravi zajednički izložbeni projekt Branke Benčić i Lorene Tadorni.

U Italiji i Hrvatskoj obje uglavnom djeluju kao nezavisne kustosice. Branka Benčić samo u proteklih par tjedana kurirala je dvije manje skupne izložbe: “Pomodne razgovore” u ULUPUH-u i “Mapiranje grada” u Galeriji Karas, gdje se večeras otvara i izložba o ‘riziku čekanja’. Lorena Tadorni djeluje pak u Torinu, koji trenutno ima jednu od najživljih scena mladih suvremenih umjetnika u Italiji, a povezale su ih suradnje na nekoliko festivala, simpozija i drugih programa, uključujući i jedan koji se održavao u okviru prošlogodišnjeg Bijenala u Veneciji.

“Risque d’attente” zvuči kao termin iza kojeg bi stajala kakva pomodna teorijska teza, no on zapravo dolazi iz područja običnog i svakodnevnog, a označava ‘rizik čekanja’ na cestama, najčešće prije tunela, u vrijeme prometnih gužvi kod nas karakterističnih za ljetne mjesece. Jednako tako i zajednička izložbena koncepcija Branke Benčić i Lorene Tadorni na temu čekanja, iščekivanja ili očekivanja istovremeno kreće od filozofskih polazišta, ali i onih koje se tiču nekih neposrednih, običnih i svakodnevnih iskustava. Primjeri kojih ćemo se najprije sjetiti su čekanje na autobusnoj stanici, čekanje važnog telefonskog poziva koji nikako da se dogodi, čekanje u redu pred šalterima, općenito ‘čekanje’ u svojoj vremenskoj i emocionalnoj dimenziji napetosti i neizvjesnosti.

O svemu tome je, izravno ili neizravno, kaže Lorena Tadorni, već mnogo rečeno u filozofiji, kazalištu i književnosti, a ni vizualna umjetnost nije iznimka. “Možda glavna inspiracija za tezu izložbe bilo mi je pisanje Dina Buzzatija, talijanskog književnika čiji se rad u velikoj mjeri temelji na konceptu iščekivanja. Preko Buzzatija, promišljanja ove teme pronašla sam i kod starijih filozofa Sv. Augustina koji je pisao o iščekivanju kao ‘produžetku duše’, kao i kod mislilaca poput Martina Heideggera, dramatičara T.S. Eliota ili Rolanda Barthesa u “Fragmentima ljubavnog diskursa”. Izložba pokazuje i to kako postoji određeni korpus suvremene umjetnosti koji istražuje temu iščekivanja, odnosno koncept vremena.

Izložba okuplja 11 međunarodnih i domaćih umjetnica i umjetnika mlađe generacije. Dok neki od radova posve doslovno prikazuju samu koreografiju čekanja, kod drugih je bavljenje tom temom puno manje eksplicitno. Lorena Tadorni komentira kako bi se izlaganjem samo radova koji izravno ilustriraju koncept ‘iščekivanja’ banalizirala sama tema, pa je naglasak više na djelima koja kreiraju određeno raspoloženje ili atmosferu. Ipak, među pokazanim ima i autora koji bilježe i konkretne situacije čekanja, bilo da se radi o stvarnim ili režiranim uvjetima.

“Torinski tandem Botto&Bruno ima video rad koji dokumentira čekanje ranog autobusa. Dvije osobe koje se u njemu pojavljuju snimljene su negdje u Čileu, ali ista radnja mogla bi se promatrati i bilo gdje drugdje u svijetu. Iščekivanje nije definirano mjestom na kojem se događa, a glavni osjećaj zabilježen radom zapravo je neizvjesnost. Dakle, nešto što se može dogoditi svakog trena, ali i ne mora.”

Rad “Secret strike” španjolske umjetnice Alicie Framis izvorno se sastoji od nekoliko epizoda snimljenih u različitim europskim muzejima, a na izložbi u Galeriji Karas prikazuje se segment iz londonskog Tate Moderna. Alicia Framis snima posjetitelja i zaposlenike u interakciji s prostorom u kojem svakodnevno borave i rade. Dok štrajk uobičajeno konotira pobunu među radnicima, u ovom kolektivnom performansu sve je pokazano u potpunom zastoju. U čitavoj seriji umjetnicu je prvenstveno zanimalo na koji način regulirani prostori poput radnog okruženja utječu na naš identitet, ali u ovom slučaju rad se može tumačiti i u kontekstu teme čekanja. “Video prikazuje ljude koji inače rade u Tate Modernu u nekom ičekivanju, ali ne znamo što to oni točno čekaju. Margot Quan-Knight ima izuzetno zanimljiv i provokativan rad pod naslovom “Support”. Riječ je o dvoje ljudi koji su spojeni medicinskom cjevčicom za respiraciju. Zvuk je u radu posebno snažan i impresivan - budući da su spojeni, jedan ne može disati bez drugoga.

Pored domaćih autora poput Igora Eškinje, Roberta Sošića i Elene Skoko Sugarbabe, izložba predstavlja neke od najzanimljivijih talijanskih suvremenih umjetnika mlađe generacije, a prvi put moći ćemo se upoznati sa video radovima umjetnica poput spomenute Alicie Framis, Margot Quan Knight i Magde Tothove. Otvorenje je u 20 sati u Galeriji Karas, a nakon toga izložbu “Risque d’attente” moći ćete pogledati do 9. studenog.

(M.G.)

Pročitajte i ...
Risque d'attente
Mapiranje grada
Internacionalni video-kolaž 'Femlink' u Puli

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici