Nove suze za MSU: političkim igrama do novog vodstva?

18.04.2007. Print | Pošalji link

Kako nova zgrada Muzeja suvremene umjetnosti u Novom Zagrebu polako sve više poprima svoje prave konture, tako i igre oko nje postaju sve žešće.

Od početnih različitih pogleda i zabrinutosti nad budućim funkcioniranjem Muzeja koji će napokon moći pokazati sve što ima, došlo se do otvorenog sukoba u kojem se više ne biraju sredstva. Među najprljavijima, ali i najučinkovitijima, su i ona politička. Zato je jedna od točaka dnevnog reda sutrašnje sjednice Gradske skupštine i postavljanje novih članova Upravnog vijeća Muzeja suvremene umjetnosti.

Zašto je to važno? Zato što Upravno vijeće ima presudni utjecaj pri izboru ravnatelja MSU-a, koji pak odlučuje o stalnom postavu. Postoje dvije koncepcije postava, ona Zvonka Makovića i ona zaposlenika Muzeja, Nade Beroš i Tihomira Milovca. Maković svoju, kao cigo vlastitog konja, neprestano hvali u medijima, a čak ju je nedavno i objavio u dnevnim novinama. Pritom se uspio posvađati s još uvijek aktualnom ravnateljicom Muzeja Snježanom Pintarić jer tvrdi da na koncepciji radi već nekoliko godina po njezinom naputku, dok ona pak tvrdi da je ugovor potpisan tek u travnju prošle godine. S druge strane, Maković je uspio podići medijsku prašinu i sukobom se s ministrom kulture Božom Biškupićem, za kojeg je tvrdio da želi imati utjecaja na stalni postav ali i otkupe MSU-a, što, znajući ministrovu kolekcionarsku strast, i ne mora biti netočno.

Ipak, u međuvremenu su i spomenuti zaposlenici Muzeja, Nada Beroš i Tihomir Milovac, osmislili svoju koncepciju stalnog postava i ponudili je ravnateljici, koja je od povjesničarke umjetnosti Sandre Križić Roban i muzeologa Tomislava Šole, naručila stručne recenzije. Maković u korist svoje koncepcije maše imenom legendarne kunsthistoričarke i akademkinje Vere Horvat Pintarić, koja ju je u poprilično kratkoj recenziji načelno pohvalila. Legitimna borba za autorsko djelo time bi još uvijek bila u granicama pristojnog, da nema nezgodne koincidencije, jer u isto vrijeme se odvija i izbor novog ravnatelja, ili ravnateljice Muzeja suvremene umjetnosti. Snježani Pintarić istekao je mandat, pa je raspisan natječaj na koji su se javili ona i Mladen Lučić, nekadašnji kustos MSU-a, zatim kratko i ravnatelj Pulskog filmskog festivala.

Tijekom natječaja, međutim, predsjednik Upravnog vijeća MSU-a, akademik Velimir Neidhardt dao je ostavku, s obrazloženjem da to čini jer se ne slaže s činjenicom da natječaj nije međunarodni i da se Makovićeva koncepcija stalnog postava ugrožava postojanjem nove, one koju potpisuju Beroš i Milovac. Kako je Upravno vijeće sastavljeno od tri člana, od kojih dva imenuje Grad Zagreb kao osnivač i vlasnik Muzeja, te jednog kojeg imenuje sam Muzej, njegov je rad time postao upitan, pa je osnivač, Grad, morao zamijeniti Neidhardta. U materijalima za sutrašnju sjednicu Gradske skupštine tako se nalazi i već napisani Zaključak o razrješenju i imenovanju članova Upravnog vijeća MSU-a, kojim međutim, uz Neidhardta, pada i drugi član kojeg imenuje grad, zastupnica u Gradskoj skupštini Mira Antić. Na njihova se mjesta imenuju Vatroslav Kuliš, slikar i predsjednik Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Damir Sokić, također slikar i predavač na Akademiji likovnih umjetnosti.

Inače, upravno vijeće MSU-a ima ima niz funkcija koje obavlja, ono, recimo, upravlja muzejom, kontrolira financije, radi programe, donosi odluke o financiranju kada su više svote u pitanju, a između ostalih i predlaže ravnatelja muzeja, nakon što pribavi mišljenje stručnog vijeća, dakle kustosa.

Mira Antić, inače pravnica po struci, izabrana je na četiri godina kao članica Upravnog vijeća MSU-a i, kako tvrde zaposlenici Muzeja, pokazala se izuzetno korisnom pri izradi Statuta Muzeja i agilna u radu vijeća. Međutim, političkom se voljom nju smjenjuje nakon tek nešto više od godinu dana na toj funkciji samo zato što Grad želi zamijeniti oba člana koje imenuje. Razlog leži u tome što bi onda Kuliš i Sokić imali većinu u Upravnom vijeću, pa bi mogli, recimo, izabrati za ravnatelja Mladena Lučića, koji bi tada, sudeći po svemu, izabrao Makovićevu koncepciju stalnog postava MSU-a.

Pavle Kalinić, pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, tvrdi da njegov ured s ovakvim, sportskim rječnikom rečeno, namještanjem rezultata - nema ništa, jer čanove upravnog vijeća neke ustanove, na prijedlog klubova zastupnika potvrđuje ili odbija skupština grada. Statut grada Zagreba jasno propisuje proceduru i ovlasti, i sam Ured nema izravne veze sa procedurom ukoliko ga neko skupštinsko tijelo ne konzultira.

Članove Upravnog vijeća predlaže Odbor za izbor i imenovanje Gradske skupštine, koji je, kao i cijela skupština, pod političkom paskom SDP-a. Sjetimo li se da je Zvonko Maković upravo u vrijeme vlasti SDP-a i ministra Vujića bio glavni čovjek za likovnost, jasna je veza po kojoj se mijenjaju naizgled navažni članovi Upravnog vijeća MSU-a. Tu postoji samo jedan problem, a taj je da se čini pomalo neobičnim da se mijenja Upravno vijeće koje odlučuje o rezultatima natječaja u trenutku kad je natječaj za novog ravnatelja MSU-a zatvoren, a javnost upoznata s kandidatima. "To nije uobičajeno, ali situacija se ovaj put dogodila zato što je predsjednik te iste komisije dao otkaz, stvorili su se novi uvjeti u kojima se reagiralo kako se moglo reagirati, jer nema smisla da se sve odgađa" – komentira Kalinić.

Mira Antić, od sutra najvjerojatnije bivša članica Upravnog vijeća MSU-a, malo je čvršća u ocjeni kada kaže kako smatra da "nije uredu da se u državi koju napokon svi zajedno pokušavamo urediti, mijenjaju članovi upravnog vijeća samo zato da bi se donijela neka sigurna odluka". S druge strane, Ivo Josipović, ugledni pravni stručnjak i predsjednik Odbora za kulturu zagrebačke Gradske skupštine, ima nešto drukčiji stav, kaže da je, načelno i pravno govoreći, upravno vijeće instrument kojim nositelj vlasničkih prava upravlja određenom institucijom, i prema tome u svakom trenutku ima pravo postaviti one ljude za koje smatra da će provoditi njegove interese i politiku. Upravo zato pravno uređenje jest takvo da nositelj vlasničkog prava može promijeniti članove upravnog vijeća u svakom trenutku, neovisno o tome je li ili nije u tijeku neki drugi natječaj, a nekome to može biti simpatično ili ne.

Mira Antić bit će smijenjena iako se nije ogriješila o odredbe Statuta MSU-a, koji jasno propisuje razloge zbog kojih prestaje članstvo u vijeću. Jednostavno, ona je kolateralna žrtva kojoj ostaje samo reći što misli: "Mijenjati upravna vijeća prije donošenja nekih važnih odluka - a odabir ravnatelja je važan, jer on u operativi rješava niz tehničkih i stručnih problema – bahata je odluka koja ne treba ni Gradu, a niti bilo kome drugome". Smatrajući da je riječ o odvojenim pravnim procesima, Ivo Josipović drži makjavelističku stranu podsjećajući kako "vlasnik ima pravo odrediti koga će staviti u upravno vijeće, imajući u vidu i onoga za koga bi želio da bude izabran kao ravnatelj".

Drugim riječima, ono što bi jedni zvali manipulacijom, drugi zovu politikom. Mira Antić pak misli da cijelu zavrzlamu oko izbora članova Upravnog vijeća MSU-a nije ni trebalo raditi ukoliko većina u Gradskoj skupštini ima svog favorita za ravnatelja MSU-a. Jer, kako kaže, upravno vijeće bi predlagalo skupštini od kandidata koji su predloženi. Dakle, upravno vijeće ne bi bilo tijelo koje odabire, nego samo predlaže, a skupština je ta koja uvijek može izabrati koga želi. Naravno da bi u slučaju da je ta odluka različita od one upravnog vijeća, morali postojati i neki argumenti. Neobično je da skupština sama nije mogla donijeti odluku kakvu je htjela."

Što se tiče razloga protiv imenovanja dvojice suvremenih slikara u Upravno vijeće Muzeja suvremene umjetnosti jest i činjenica da Upravno vijeće odlučuje o otkupu djela. Budući da su i Vatroslav Kuliš i Damir Sokić cijenjeni umjetnici, bit će zaista zanimljivo vidjeti što će i kako će kad budu morali odlučivati o otkupu, recimo, vlastitih radova za fundus Muzeja. A gdje su tek obitelj, prijatelji, kolege. No, čini se da o sukobu interesa u tom segmentu nitko nije razmišljao kad se pisao Zaključak za koji će 19.04.2007. dizati ruke zastupnici u Gradskoj skupštini.

Bilo kako bilo, a biti će onako kako politička većina hoće, trajno krizno stanje u i oko Muzeja suvremene umjetnosti ovim se potezom neće smiriti. Baš naprotiv, ostat će sve po starom, s novom zgradom i sa stalnim postavom u njoj. Dobrih želja za budućnost radi, nije se loše prisjetiti jedne izjave čelnog zagrebačkog kulturnjaka, Duška Ljuštine koji je rekao da je "Jedna od osnovnih strateških odrednica razvoja kulture i kulturne politike u Zagrebu depolitizacija kulture. I nikakve politizacije nigdje neće i ne smije je biti."

Koliko je ta izjava primjenjiva na ovaj konkretan slučaj, procijenite sami, a ova priča se nastavlja...

(M.G.)

Pročitajte i ...
Okovani Galileo - Branko Brezovec
Brezovčev 'Okovani Galileo' otvara kazališnu sezonu u MSU
'Okovani Galeileo' - nova predstava Branka Brezovca
Ješa Denegri: 'Srnecovi eksperimenti bili su zadnja riječ u umjetnosti svog vremena'
MSU izložio 'Prisutnu odsutnost' Aleksandra Srneca
MSU: Zbirke u pokretu
Filmske mutacije i Instalacije za kino u MSU-u
Otvara se Muzej suvremene umjetnosti
Konačno otvorenje Muzeja suvremene umjetnosti
Instalacije za kino u Muzeju suvremene umjetnosti

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici