Fragmenti iz opusa Mihajla Arsovskog u Galeriji SC

06.11.2008. Print | Pošalji link

Iako je najavljivana kao neka vrsta retrospektive, izložba grafičkog dizajna Mihajla Arsovskog u Galeriji SC to ustvari i nije, a u okolnostima u kojima je organizirana nije ni mogla biti.

Naime, povod je bila ovogodišnja nagrada za životno djelo koju je Hrvatsko dizajnersko društvo dodijelilo Arsovskom, iako ju ovaj, i inače nesklon bilo kakvom obliku javne promocije, još uvijek nije fizički primio. Tako nam kaže Dejan Kršić, kustos izložbe «Fragmenti iz opusa Mihajla Arsovskog», dodajući kako se Arsovskom ni ideja retrospektive zapravo ne sviđa.

Za materijal koji je predstavljen može se reći da je svojevrsno podsjećanje na rad Mihajla Arsovskog iz razdoblja šezdesetih i sedamdesetih, kao i na ono što se u istom razdoblju događalo u neposrednom susjedstvu Galerije SC. Riječ je o kulturnim programima Studentskog centra za koje je Arsovski radio plakate, a njegov rad se i danas najviše povezuje s Komornom pozornicom, odnosno Teatrom &TD. Iako izložba sadrži i plakate za Kinematografe i različite izložbe, jedna od namjera autora bila je pokazati u kojoj mjeri rad tog grafičkog dizajnera već u sadržajnom smislu pokazuje kako je SC u određenom vremenu bio važan kulturni centar Zagreba. To je bilo doba, kaže Kršić, u kojem kultura nije sebi trebala tepati da je 'urbana', kao što se to danas često radi.

Napraviti pravu kritičku retrospektivu rada Mihajla Arsovskog bio bi ozbiljan posao i zato što ni njegov rad ni njegovo djelovanje u kontekstu kulturne politike tog razdoblja nisu dovoljno dokumentirani, a većina tekstova o Arsovskom napisana je između sredine šezdesetih i kraja sedamdesetih godina. Čak i u deplijanu aktualne izložbe tiskan je tekst Želimira Koščevića izvorno objavljen u novinama Galerije SC 1972. Taj namjerni ironični iskaz organizatora izložbe, kaže Kršić, ukazuje na činjenicu da kritičko vrednovanje rada ovog dizajnera, bez obzira na nagradu za životno djelo, još uvijek stoji na istom mjestu na kojem je bilo ranih sedamdesetih. «Uvijek se o njemu govori kao o izvanrednom tipografu, majstoru slova i tako dalje, ali cijela priča o kulturnom kontekstu, o tome što je dizajn značio u to doba, i danas izostaje. Ponekad se šalimo kako je sav angažman Dizajnerskog društva amaterski, jer mi nismo ni teoretičari ni povjesničari dizajna, i pristupamo tome više s neke ljubiteljske pozicije. U tome je naše djelovanje na određeni način kritika angažmana povijesti umjetnosti i još uvijek rudimenata prave teorije dizajna, koja ove stvari nije tematizirala zadnjih 30 godina.»

Dizajn Mihajla Arsovskog u okviru kulturnih programa Studentskog centra, otvara puno širi tematski okvir od onog na koji mogu odgovoriti samo struka povijesti umjetnosti ili teorije dizajna. Njegov rad je, smatra Kršić, dobar primjer kako se u proizvodima dizajna vizualnih komunikacija mogu pronaći izvori za promatranje i analizu kulturne i društvene stvarnosti. Rad Arsovskog je prije svega izrazito stilski prepoznatljiv, i nikad nije 'predstavljački' u smislu da neposredno interpretira sadržaj kojim se bavi, bilo da je riječ o predstavi, izložbi, koncertu ili nekom drugom događanju. «Ono što je zanimljivo kod Mihajla Arsovskog u tom razdoblju, kada je dizajnirao materijale za Komornu pozornicu i &TD, je da je on svojim radom stvorio čitavu atmosferu i kontekst o kojem govorimo. Nešto što je tada bilo teatarski projekt Zuppe i ostalih koji su tamo radili, Arsovski je uspio upakirati u svojevrsni total dizajn čitavog okoliša u kom se to dešavalo. Svi ti plakati, ali pozivnice i unutrašnje uređenje Teatra &TD, su predstavljali zajedničke male kulturne kodove u kojima se kreirala kulturna sredina u Zagrebu.»

Iz današnje perspektive može se reći da je Arsovski svojim dizajnom u opticaj ubacio određene znakove prepoznavanja, pa i intimne kodove koji su se mogli odašiljati. Neki od njih i danas postoje, čak i ako malo tko na njih obraća pažnju, a rijetki uopće znaju priču o njihovom nastanku. Jedan takav neobičan detalj Kršić je doznao od samog Arsovskog. «On vrlo rijetko želi govoriti o svom dizajnu, ali pričajući o nečem drugom ponekad usput zna otkriti neki zanimljiv detalj. Onaj čovječuljak koji je zaštitni znak Teatra &TD preuzet je s posjetnica kakve su se nalazile u knjigama jednog tada poznatog francuskog izdavača, a očito su tada bile vrlo važan kulturni element u Zagrebu. Semplirajući jedan tako mali element iz vizualnog identiteta francuskog izdavača, uspostavio se opet jedan kulturni kod, kulturna komunikacija ili prepoznavanje koje očito nije bilo za mase, ali je funkcioniralo unutar ovog kulturnog sloja.»

Plakati Mihajla Arsovskog prepoznatljivi su po primjeni kolaža, fotomontaže i citiranja, ali možda najviše po raskošnim tipografskim rješenjima, koja su u nekim serijama i jedini prisutan element. U njima je kombinirao različite veličine i tipove slova, kompozicijski pritom razbijajući rečenice i redove, a eksperimentirao je i sa samom tehnikom tiska.

Što se tiče utjecaja Arsovskog na mlađe generacije dizajnera, počevši od one koja se formirala početkom osamdesetih, Kršić kaže kako je on vjerojatno postojao, ali se slabo mogao slijediti. Naime, kod nas se sve donedavno o tipografiji nije ni učilo, pa su mnogi iz njegove generacije barem u tom području zapravo bili autodidakti. «Mogli smo s divljenjem gledati kako Arsovski barata tim slovima, vrlo rijetko ga je netko mogao slijediti. Možda se to jedino može reći za Serdarevića, koji se u svojim ranim dizajnerskim koracima služio nekim sličnim postupcima. Njegova tipografija je, dakle, možda postojala kao uzor ili primjer kako se to radi, ali nije na neposredan način utjecala. Mirko Ilić je to dobro definirao, rekavši kako je čitav dizajn Arsovskog bio možda previše 'školski', ili 'obrazovan', dok je klince u tom trenutku uzbuđivalo nešto drugo.»

Kršiću je u kontekstu dizajna šezdesetih i sedamdesetih posebno zanimljiva usporedba između Mihajla Arsovskog i Ivana Picelja, budući da su dvojica bila u kontaktu, a Arsovski je ponekad dovršavao neke poslove koje je Picelj započinjao. Riječ je, međutim, o dva posve drugačija autora. Picelj je sa svoje strane obuzet geometrijom, te na neki način nastavlja tradiciju proizašlu iz Bauhausa, dok je Arsovski u dizajn unio dozu zaigranosti pop kulture šedesetih. «To se naročito vidi na primjeru mitskog magazina 'Pop express', koji je izlazio svega godinu ili dvije, i o kojem svi govore, a malo ga je tko vidio. Danas djeluje prilično naivno kad ga gledamo, ali on je sam bio dio popularne kulture u kojoj su rock'n'roll i psihodelija definirali kulturne kodove i komunikaciju u tom trenutku.»

Izložba «Fragmenti iz opusa Mihajla Arsovskog» obuhvaća većinom radove nastale između sredine šezdesetih i duge polovice sedamdesetih godina, s tek nekoliko primjera iz kasnijih desetljeća, a izbor je ovom prilikom zbog čistoće postava sužen samo na plakate. Riječ je, dakako, o materijalu koji je količinski najopsežniji i prilično poznat, što se ne može reći za ostatak rada ovog dizajnera. To bi se moglo promijeniti tek objavljivanjem prve ozbiljnije publikacije posvećene Arsovskom, koju će također uređivati Dejan Kršić, a trebala bi izaći početkom iduće godine. Uz biografiju, te kronološki i tematski presjek njegovog rada, knjiga će sadržavati tekstove Željka Serdarevića, Mirka Petrića i povjesničarke dizajna Jasne Galjer, te niz izvadaka iz starijih tekstova. U međuvremenu, povodom HDD-ove nagrade za životno djelo, možete pogledati izložbu koja u Galeriji SC traje do 15. studenog.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Objavljen prvi hrvatski prijevod 'Popizma' Andyja Warhola
Naklada Ljevak objavila 'Popizam'
Od Klovića i Rembrandta preko Warhola i Picelja do NSK i MUO
Od Klovića i Rembrandta do Warhola i Picelja
Priprema se knjiga o povijesti grafičkog dizajna u Hrvatskoj
Dejan Kršić radi knjigu o grafičkom dizajnu u Hrvatskoj
Plakati Mihajla Arsovskog
Bijenalni pregled dizajnerske produkcije
Izložba hrvatskog dizajna 0708 na Velesajmu
Gliptoteka ugostila retrospektivu Mirka Ilića

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici