Lezbijske snaše na izložbi u Galeriji SC

21.11.2008. Print | Pošalji link

Helena Janečić u Galeriji Studentskog centra ima svoju prvu zagrebačku samostalnu izložbu, ali to ne znači da njeno ime nije poznato barem dijelu publike.

Naime, izložba «Snaše» je prva samo ako ne računamo muzičke performanse s Bura bendom, ili zajednički projekt s Anom Opalić realiziran u javnom prostoru u obliku jumbo plakata, a i pored svega toga, već ju je obilježio podatak kako je upravo ona autorica prvog otvoreno queer diplomskog rada u povijesti zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti. Dio tog rada bio je i «Helenin pekmez», za koji na etiketi piše da su ga 'miješale prave lezbijke'. Drugi dio bila je slika koja prikazuje dvije osobe u tradicionalnim nošnjama, pri čemu osoba u muškoj nošnji nosi jasne ženske atribute. Čitav novi ciklus o snašama lezbijkama u Galeriji SC svojevrsni je nastavak istog tog rada, a na jučerašnjem otvorenju dijelio se i spomenuti pekmez.

Queer tematika provlači se kroz sve čime se Helena Janečić dosad bavila. Budući da joj je aktivistički stav važniji od samog medija, lako se  prebacuje 'tamo i natrag' iz slikarstva u strip, fotografiju, plakatne kampanje, sviranje u lezbijskom cover bendu, pa i u stolariju i kulinarstvo. «Ako će se poruka bolje prenijeti nekim drugim medijem, ja ću to učiniti. Pitanje granice između aktivizma i umjetnosti tu je cijelo vrijeme prisutno. To dvoje se stalno miješa i mijenja mjesta. Aktivizam se nalazi u samom odabiru motiva, načinu kako to prikazujem, a na kraju i u nazivu slike. Recimo da prvobitno nisam imala namjeru da to bude aktivistički rad. Jednako je bilo i kad sam radila projekt s Anom Opalić - samo smo radile ono što volimo raditi. Prirodno mi dolazi da se bavim tom tematikom, uzbuđuje me to.»

U zajedničkoj autoportretnoj seriji plakata s Anom Opalić, njih dvije reklamirale su fiktivni odjevni brend, pozirale za naslovnicu nepostojećeg časopisa, ili strastvenim poljupcem najavljivale opet nepostojeći ljubavni film «William & Henry».
Što se same umjetnice tiče, posrijedi je ponajprije užitak u igranju uloga, a tek zatim i izazivanje reakcija javnosti. Billboard kampanja bila je napravljena u Osijeku i u Zagrebu, a recepciju je zapravo u najvećoj mjeri odredio kontekst. Osječka verzija bila je konkretno vezana uz jednu izložbu, pa je većina reakcija dolazila iz umjetničkih krugova, ali o istoj stvari mnogo se više raspravljalo u Zagrebu, kada je rad bio ponovno pokazan u okviru Queer festivala.

«To je neka želja da zabilježimo povijest koja se nije desila. Moramo izmisliti nešto što je vjerojatno postojalo, ali nije zabilježeno. Knjiga koja nije napisana, film koji nije snimljen i slično. Mislim da će unutar ove tematike biti prostora za nove projekte o povijesti koja nije izrečena. Iz svakog djelića vremena može se izvaditi neki motiv. U projektu 'Snaše' uzela sam svoj kraj, Slavoniju, i inscenirala scene iz svakodnevice.»

Jedan od projekata je i Bura bend, lezbijski cover bend za koji kaže da je nastao između dvije nogometne utakmice. Čitav imidž benda građen je na lezbijskim stereotipovima, od nogometa do odijela s kravatama, a glazba ovdje zapravo ni ne igra toliko važnu ulogu. Nedavni nastup u Galeriji VN tako je bio dio izložbe u okviru koje su pokazani i plakati Bura benda, naslovnice stripova u kojima su one glavne junakinje, kao i neki drugi materijali. Strategija je zapravo slična kao i kod ranije spomenutog projekta s Anom Opalić. «Bura bend je umjetnički projekt. Nismo se nikad oslonili potpuno na muziku, jer smo znali da nismo muzičari. Naši nastupi su uvijek uključivali nekakav performans na pozornici, imali smo promo materijale, naljepnice, bedževe, plakate, a ja bih još sve to popratila i nekim stripom. To se zove 'Bura strip' i obično ima samo naslovnicu - jer mi smo cover bend».

U svemu tome ima puno teatra, igranja uloga, poigravanja sa stereotipovima, pa se i nova, čisto slikarska izložba Helene Janečić glatko uklapa u cijelu priču. Riječ je o inscenacijama različitih prizora iz ruralne svakodnevice, koji se ovdje preobražavaju u lezbijske fantazije. «Snaše su za mene nešto turbo straight, recimo kao ekvivalent kauboja na Divljem zapadu. Brokeback mountain je u tom smislu bio totalno probijanje stereotipa, a ja nešto slično pokušavam sa snašama, koje su baš 'sweet', 'girly' i 'feminine', i uvijek su udane za krivoga. To se pretvorilo u jednu moju lokalnu fantaziju koju sam morala izraziti.»

Scene su i ovdje odigrane, a slike su bazirane na fotografijama u kojima su pozirale sama umjetnica i njena partnerica. Prizori seoskog života u prošlosti ni u čemu ne korigiraju uobičajeni pogled osim u jednom detalju. Ženski likovi, 'snaše', pokazane su kao da uživaju u spravljanju pekmeza, pripremanju kolača, berbi šljiva, druženju s prijateljicama, ali isto tako, jasno su prikazane kao lezbijke. «U ovoj seriji je pozirala moja djevojka. Idejno je dosta sudjelovala u seriji, pa je tako predložila i sliku za kraj, koja zaokružuje čitavu seriju. Na slici 'Večera' ima nas više, ona prikazuje konačnu konzumaciju i nekako je dvoznačna u tome.» Izložbu «Snaše» Helene Janečić možete pogledati u Galeriji Studentskog centra do 6. prosinca. Ako požurite, možda je ostalo još nešto i od pekmeza, koji nije samo umjetnički rad nego se zbilja može i konzumirati, a radile su ga 'prave lezbijke'.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
'Interzone: Rod' u Galeriji Galženica
Interzone i rašireno poimanje roda
Izložba 'Koliko queer posla' uvod u Pride 2009.
Koliko queer posla!
Snaše kako ih vidi Helena Janečić
11. Crtani romani šou u znaku domaćih autora
Počinje 11. festival stripa - Crtani romani šou
Slučaj: Akademija
'Slučaj Akademija' bez skandala!
'Slučaj: Akademija' u G-MK

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici