'Piiiiiiiiii' - Nova zvučna instalacija Ivana Marušića Klifa

19.06.2007. Print | Pošalji link

Zamislite s jedne strane Dom Hrvatskog društva likovnih umjetnika, zdanje koje pored drugih svojih osobina ima jednu vrlo karakterističnu.

To da je riječ o prostoru koji akustički funkcionira kao cisterna za vodu, u čijim nekim dijelovima jeka proizvodi čudesne efekte. S druge strane tu je Ivan Marušić Klif, multimedijski umjetnik koji se najviše bavi zvukom, ali i općenito se u svojim radovima voli poigravati s osjetilima publike. Poanta je vjerojatno jasna. Dok se mnogi umjetnici koji izlažu u takozvanoj Bačvi i prostoru PM-a sa njihovom spektakularnošću i akustikom moraju boriti da ih ne savlada, upravo famozna 'greška' prostora Klifovom senzibilitetu gotovo prirodno odgovara.

Zvučna instalacija pod naslovom «Piiiiiiiii» planirana je baš za Galeriju Bačva još prije nekoliko godina, nakon što je Meštrovićevo zdanje obnovom u izvorno stanje dobilo svoj specifičan akustički identitet. Sam umjetnik pritom si je zacrtao neke propozicije: neće raditi s glazbom, koristit će samo jednostavne zvukove, i koristit će akustičke specifičnosti prostora, odnosno, napraviti zvučnu instalaciju koja radi s prostorom, a ne protiv njega. To su, kaže Klif, «specifični prostori kakve ne možete postići, nego ih morate naći kao takve i na njima raditi. HDLU zaista može biti nezgodan prostor. On izgleda jednostavno, ali kad umjetnik radi intervenciju, ako nema sreće ili nije talentiran, prostor ga jednostavno pojede.»

Budući da bi u takvom prostoru bilo nemoguće predvidjeti kako bi bilo koji zvučni rad pripremljen u neutralnim uvjetima u njemu uopće funkcionirao, izložbi je prethodilo kratko testiranje. Koristeći znanje i tehnologiju, niz igračaka kojima se i inače služi, te naravno, vlastite uši, Klif je pokušao istražiti rezonantne frekvencije prostora. Mislio je da će time dobiti zanimljive efekte, međutim, rezultati su, kako kaže, bili prilično neobični. «Obično takve prazne prostorije rezoniraju na određenoj frekvenciji, što znači da se, kada pustite tu frekvenciju, zvuk znatno pojačava. Slično kao u kupaonici – glas postaje puno bogatiji. Prvo što sam shvatio kada sam ušao unutra s mikrofonom jest da dvorana rezonira kroz cijeli spektar. Niske frekvencije uglavnom su jasne, ali kod visokih se valovi zvjezdasto šire, pa sam na kraju odustao od tog mjerenja jer mi se činilo prekompleksnim.

Zbog toga je i sama kompozicija morala biti jednostavna. U trajanju od desetak minuta iz sedam zvučnika izmjenjuju se čisti sinusni valovi različitih frekvencija koje Klif naziva zamrznutim zvučnim 'slikama'. Naime, riječ je o fiksnim tonovima čiji intervali traju desetak sekundi, ali se u zraku miješaju međusobno i sa svojim refleksijama. Bržim kretanjem kroz prostor slušatelj čuje brže titraje, a vrijedi i obratno.

Također, precizno smještanje zvučnika bile bi bitno u slučaju da je pozicija slušatelja fiksna. U prostoru u kojem se zvuk tako jako odbija o zidove, primjerice, usmjeravanjem zvučnika na podu prema kupoli slušatelj bi izvor zvuka pogrešno locirao iznad sebe. Budući da je Klifova namjera da se zvuk mijenja kretanjem slušatelja kroz sam prostor, pozicija zvučnika posve je nevažna. «Bitna je samo jeka. Ako pustite zvuk, on se sam regenerira u prostoru i sam nalazi balans ovisno o poziciji slušatelja. Zato sam i odustao od seljenja zvučnika po dvorani.»

Prostor je, smatra Klif, izuzetno zahvalan za bilo kakvu ambijentalnu glazbenu kompoziciju, jer u njemu sve zvuči zanimljivo i nepredvidivo, ali ipak kaže kako mu takvo nešto ne bi predstavljalo izazov. Interakcija s publikom također je jedna od mogućnosti koju Klif u svojim zvučnim i ambijentalnim radovima često koristi. «Isprobavao sam nešto i s feedbackom. To bi bilo lijepo, ali na neki način traži sviranje, što bi značilo ili da ja moram operirati s mikrofonima, ili da to čini netko iz publike. Stoga sam mikrofone sam odlučio maknuti.” Ono što ostaje uglavnom je pregledna zvučna situacija. Budući da je riječ o jednostavnim valovima, jasno je što dolazi iz zvučnika, a što je zapravo učinak samog prostora. Jednostavni, nemodulirani valovi odbijaju se i u zraku miješaju, stvarajući gustu, bogatu mrežu. U Galeriji Bačva HDLU-a sve zapravo prividno oblikuje sam slušatelj krećući se kroz prostor, na taj način kontrolirajući, isprobavajući efekte i miksajući zvukove sam za sebe.

(M.G.)

Pročitajte i ...
Brak Marije Braun - Tea Alagić Vlašić
Don Juan - Paolo Magelli
Kazalište Ulysses ove godine ima samo jednu premijeru
'Don Juan' na Malom Brijunu – atipično i aktualno
Zagrebački pentagram u ZKM-u
Pet priča današnjeg Zagreba u ZKM-u
Plavi zub i filmovi
Plavi zub – festival filmova snimljenih mobitelom
T-HTnagrada@msu.hr
Urbanfestival u centru grada

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici