Rembrandtove grafike u Muzeju za umjetnost i obrt

09.12.2008. Print | Pošalji link

Od formulacija poput 'velike izložbe velikog majstora' u nekim je slučajevima teško pobjeći, čak i ako iza tih epiteta stoji nešto uglavnom tako maleno i tako delikatno kao što su Rembrandtove grafike.

Ova izložba, koja se večeras otvara u Muzeju za umjetnost i obrt, najavljivana je dugo vremena za sam završetak sezone, koji veće institucije obično i zaključuju projektima kojima će namiriti publiku barem do kraja siječnja. Izložba je ostvarena u suradnji sa Zemaljskim muzejem Joaneumom u Grazu, čiji Kabinet grafike ima u posjedu 110 Rembrandtovih grafičkih listova. Od toga, na zagrebačkoj izložbi bit će predstavljeno njih 103, u izboru koji doista nudi više nego solidan presjek tog dijela umjetnikovog opusa.

Rembrandt jest bio prvenstveno slikar, ali njegov crtački i grafički opus također stoje kao autonomne kategorije. Štoviše, upravo bakropisi omogućili su mu da, zbog mogućnosti umnožavanja, još za života stekne priznanje širom Europe. Za 17. stoljeće kada je radio, to nije ništa neuobičajeno, ali postoji svega par primjera grafika koje su reprodukcija nekog njegovog slikarskog djela, što govori o važnosti koju je pridavao tom segmentu svog rada. Rembrandt je tehnike bakropisa i suhe igle doveo do savršenstva, eksperimentirao je s tehnikom kao i s korištenjem različitih vrsta papira, a veliki dio produkcije tiskao je sam, na vlastitom tiskarskom stroju. Rembrandtove grafike odaju s jedne strane lakoću njegovog crteža koji na jednom listu može ići u krajnosti, od tek naznaka kontura do gusto položenih linija, a rezultat je gotovo analogan karakterističnim svijetlo-tamnim kontrastima njegovih slika.

Zagrebačku izložbu Rembrandtovih grafika koncipirala je Karin Leitner-Ruhe, kustosica zbirke grafika Stare galerije u sklopu Zemaljskog muzeja Joanneum u Grazu. Autorica je, kako kaže, umjetnikov grafički opus htjela pokazati u svoj njegovoj tematskoj raznolikosti, pa izložba obuhvaća devet takvih tematskih područja. Tematska težišta inače su se mijenjala u različitim fazama tijekom umjetnikovog života, ali izrazito psihološki autoportreti zauzimaju istaknuto mjesto od mladosti do staračke dobi, pa neki autori govore o 'naslikanoj autobiografiji'. Paralelno s tim nastaju i brojni portreti, koji daju i sliku društva unutar kojeg se umjetnik kretao. Rembrandt ovdje ne prakticira nikakvu formalnu shemu, kompozicije su mu raznovrsne, prema svakom portretiranom odnosio se posve individualno, a neki od njih, navodi Karin Leitner-Ruhe danas se mogu gledati kao trenutne snimke iz privatnog života portretirane osobe.

«Brz i ležeran potez Rembrandtovih linija prije svega možemo pratiti u njegovim studijama figura. Umjetnik suvereno svojom gestom vodi iglu i crta siromahe, prosjake, seljake, starce. Te životne osobe pružaju vam također ulaz u povijesne prikaze kao što su prikazi Starog i Novog zavjeta, iz mitologije i književnosti. Međutim, njegove bakropise ne možemo smatrati pred-skicama ili studijama za kasnije slike, već kod njega imamo ravnopravno trojstvo slikarstva, crteža i grafike kao potpuno autonomnih disciplina.»

Vrhunac Rembrandtovog bavljenja scenama iz Evanđelja je bakropis «Krist ozdravljuje bolesnika» iz 1649., poznat i kao «List za sto guldena». Riječ je o jednom od najslavnijih bakropisa ovog umjetnika, koji će biti pokazan i na zagrebačkoj izložbi. Isto se može reći i za bakropis «Pejzaž s tri stabla» iz 1643., koji se također svrstava u njegova glavna djela, a vodi nas do teme pejzaža. «Kontrast društvenom prikazu urbanog života punog figura čine tipični nizozemski krajolici u klasičnom širokom formatu. Oni prikazuju idiličan mir, pitoreskne seljačke kuće, i detaljni prikaz života na selu. Prikazana mjesta su uglavnom autentična, međutim, Rembrandt ne drži previše do topografske točnosti, nego kombinira različite motive i spaja nizozemsku nizinu sa talijanskim brdovitim krajem, iako sam nikad nije bio u Italiji.»

Poseban segment tiče se sakupljanja i sakupljača, a ta tema 'biografski' ulazi ne samo u priču o nastajanju i cirkulaciji Rembrandtovih djela, nego i u temu jedne od njegovih vlastitih opsesija. I sam Rembrandt je bio strastven kolekcionar, te je, između ostaloga, sakupljao slike i crteže starih majstora. «Već za vrijeme Rembrandtova života promatramo skupljačku djelatnost tadašnjih građana koji su željeli posjedovati rembrandtove grafike. Mnogi su pratili nastanak njegovih grafika, i htjeli su stjecati njegove radove u različitim stanjima i otiscima. U izložbi ćete vidjeti portrete važnih sakupljača kao što je Amsterdamski gradonačelnik Jan Six ili posjednik nakladničke kuće Clement de Jonghe. Možemo ustvrditi da je već u 17 stoljeću postojalo tržište umjetnina, koje je s jedne strane koristilo Rembrandtu. On je i sam skupljao umjetnine, a nije baš bio najvještiji s novcem, što ga je i uništilo, jer je 1656. morao proglasiti bankrot.»

Samo postavljanje Rembrandtovih grafika u izložbenom prostoru i nije baš najjednostavnija stvar na svijetu, već i samom činjenicom da je riječ o listovima starim između 340 i 380 godina. Rembrandt je koristio različite vrste papira, od nekih debljih i grubljih, do tankih i vrlo delikatnih. «Nažalost, u nekom trenutku prošlosti otisci su izrezani do samog ruba ploče, što znači gotovo do ruba prikaza. Kako paspartu ne bi prekrio rub slike, odlučili smo da ih na izložbi postavimo samostojeće, tako da su listovi pričvršćeni samo uz gornji kut. Vidjet ćete i sami kako se ti papiri dižu, kako na neki način 'rade', jer imaju i mogućnost za takvu kretnju. To je prvenstveno uvjetovano razlikama u vlazi, a inače se tako nešto događa već i ako listove samo izvadite iz depoa. Budući da bi pričvršćivanje listova za donji rub previše naprezalo papir i uzrokovalo njegovu valovitost, mi smo se odlučili za ovakvu slobodnu montažu.»

Tijekom izložbe u Muzeju za umjetnost i obrt postojat će i poseban 'didaktički' prostor koji bi publici trebao približiti samu tehniku bakropisa. Naime, u suradnji s Akademijom likovnih umjetnosti tamo će se nalaziti tiskarska preša na kakvoj rade studenti. Prateća publikacija, odnosno katalog izložbe dizajnirao je Studio Rašić, a u njemu se nalaze tekstovi autorice izložbe Karin Leitner-Ruhe, kao i studiozne obrade svakog pojedinačnog reproduciranog izloška. Otvorenje izložbe je večeras u 19 sati, a nakon toga publika će ju u Muzeju za umjetnost i obrt moći pogledati sve do 15. veljače.

(M.G.)

Pročitajte i ...
Od Klovića i Rembrandta preko Warhola i Picelja do NSK i MUO
Od Klovića i Rembrandta do Warhola i Picelja
Dalibor Martinis u Muzeju za umjetnost i obrt
MUOrtinis – pola Martinis, pola MUO!
Zagrebačko kulturno ljeto i ove godine spašava Scena Amadeo
Scena Amadeo vraća se (i) na Gornji grad
Acoustic Project – od klasike do jazza i natrag
Zagrebačke ljetne večeri i Scena 'Amadeo' - simbiozom do štednje!

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici