Kiparske instalacije Davida Smithsona u Galeriji Karas
08.01.2009. | Print | Pošalji link |

Iako već desetljećima ne živi u Americi, a posljednjih se godina uglavnom situirao u Zagrebu i Kölnu, ista ta Amerika vraća se umjetniku Davidu Smithsonu kao izravna ili neizravna referenca u nizu njegovih novijih radova.
Zagrebačka publika od 2002. je imala priliku vidjeti dvije njegove samostalne izložbe. Video rad «Goruće čizme», prikazan u Galeriji Miroslav Kraljević, mogao se iščitavati kao neki Smithsonov osobni ritualni obračun sa zapadnjačkim korijenima, ali par kaubojskih čizama snimljen kako gori na obali rijeke otkrivao je s druge strane i ponešto od umjetnikovog interesa za sasvim univerzalnu, elementarnu simboliku vatre i vode.
Prije dvije godine u Galeriji Proširenih medija izlagao je videoinstalaciju pod naslovom „Bach unatrag“. Taj rad, baziran na pomalo nadrealnoj situaciji koja je uključivala dvojicu muzičara, ambijent nalik šahovskoj ploči te patke i zečeve koji hodaju naokolo, sam Smithson je tumačio kao svojevrsno istraživanje akustičke i etičke simetrije i asimetrije, odnosa između stvarnosti i fikcije, i ograničenja jezika koja omogućuju pogrešno prikazivanje činjenica i pogrešno tumačenje povijesti.
Novi rad pod naslovom «Interrogations» povezan je s prethodna dva spomenuta samo u jednom, ali za Davida Smithsona vrlo bitnom detalju - sadrži uobičajenu kritičku oštricu. Na izložbi u galeriji Karas Smithson se inače vratio kiparstvu nakon dužeg vremena bavljenja videom. «Interrogations», ili «Ispitivanje», je serija skulpturalnih instalacija koje se razvijaju kroz prostor galerije, i to gotovo parazitski, budući da su struja, električni kablovi i utičnice integralni dio svakog od radova.
U osnovi sve instalacije uključuju slične elemente - kabel koji penetrira i provlači se kroz kućne predmete kao što su stolice, stolovi ili pletena dječja kolijevka, s uvijek pričvršćenom žaruljom na njegovom kraju. Kao polaznu točku za rad Smithson zapravo navodi nešto što opisuje kao karakterističnu sobu za ispitivanje u 20. stoljeću, sa stolom, dvije stolice i jednom snažnom, golom žaruljom koja visi sa stropa.
![]() |
Već u fizičkoj osnovi rada «Interrogations» postoji izravna referenca na isljedničke metode i tehnike mučenja kroz povijest, a s posebnim naglaskom na događanja vezana uz ono što američke vlasti zovu 'rat protiv terora'. Smithsonov rad ne tiče se, međutim, samo očitih kršenja ljudskih i građanskih prava, nego i suptilnijih načina prodiranja u našu privatnost, nadzora, sumnjičenja i kontrole. Bez obzira što Smithsonova slobodna analogija između distribucije električne energije i političke i društvene moći najjasnije funkcionira u engleskom jeziku, s riječju «power», njen smisao je prilično jasan.
«Kipar ipak uvijek više radi s fizičkom stvarnosti od umjetnika iz nekih drugih disciplina. Za mene je ta fizička stvarnost osnova jezika s kojim radim. Ako dalje razmišljam o tome, taj izvor električne energije i način na koji je on kontroliran i manipuliran, u potpunosti je usporediv s drugim strukturama moći, odnosno strukturama samog društva. Pogledajte samo aktualna događanja s ruskim prekidom isporuke plina. Ne radi se ovog puta o struji, ali očito je da se nama ponovno manipulira. Upravo me zato te strukture zanimaju.»
![]() |
«Postoji neka ironijska strana u toj konkretnoj instalaciji. Metaforički rečeno, danas izgleda da svi trebamo neku vrstu aparata za gašenje požara. Dobro je imati pri ruci neki metaforički aparat za gašenje kako bismo mogli zaustaviti ili promijenili neke stvari u današnjem svijetu. Ironija je u tome što je sam taj predmet učinjen neupotrebljivim u procesu 'ispitivanja', odnosno stvaranja instalacije za ovu izložbu. To na neki način reflektira i situaciju u kojoj danas stvarno jesmo. Ne želim dramatizirati, ali pokušavam sagledati čitav spektar.»
Smithson je rijetko posve izravan i nedvosmislen u porukama koje želi prenijeti, ali neka poveznica s aktualnim svjetskim zbivanjima uvijek se krije negdje u pozadini, o čemu će za gledatelja svaki put ostaviti taman dovoljno tragova da ju može početi iščitavati ako to želi. I ovaj rad, kaže umjetnik, na neki način govori jezikom koji je manje specifičan, više se bavi univerzalnim, pa treba i malo zagrebati ispod površine.
Daleko izravniji bio je video rad «The F-Song», jedini iz serije započete s radom «Burning Boots» i «Bach Backwards» koji nije izlagan u Hrvatskoj. U tom radu Smithson leži u kadi i pjeva podugačku pjesmu razočaranja, bijesa i želje za promjenom, a u refrenima časti još uvijek aktualnog američkog predsjednika Georga Busha i njegovog potpredsjednika Dicka Cheneya psovkama. «Fuck ya Mr. President, Dick Cheney, fuck you, too. Some law and order in Washington is really overdue.»
«To je bio ekstremno izravan, političan, nedvosmislen rad. Ne želim reći da preferiram bilo koji od dva pristupa, jer kada bih činio istu stvar cijelo vrijeme, mislim da bih izgubio zanimanje za ono što radim. Volim igru s jezikom, posebno vizualnim jezikom, trudim se činiti ga djelotvornim pazeći pritom uvijek da ne izgubi političku relevantnost. Uspijevam li u tome ili ne ostaje na vama da odlučite.» Izložba «Interrogations» Davida Smithsona traje u Galeriji Karas još do 18. siječnja. Web preporuka tiče se ranije spomenutog videorada «The F-Song» - čitavi tekst pjesme, kao i sam video mogu se naći na adresi www.the-f-song.com, a njegovo skidanje i prosljeđivanje prijateljima i ostalima s kojima želite podijeliti ovu pjesmu o Bushu iz Smithsonove kupaonice podupire, naravno, sam umjetnik.
(M.G.)
25.01.2010.
- Kako je industrija oblikovala Zagreb u 19. i 20. stoljeću
- Čemu tek sada interes za Josipovića-skladatelja?
- 72 sata od ideje do nastanka filma u 'Kinu Z'
- Brezovčev 'Okovani Galileo' otvara kazališnu sezonu u MSU
- Tko je hrvatska reprezentacija, pitaju se Šeparović i Frljić
- Zagrebačka Garaža premijerno u New Yorku
- 'Drugo lice drugosti' Lea Rafolta sagledava hrvatsku književnost na novi način
- In Memoriam Ante Babaja (1927. – 2010.)
- Do Težišta putem tjelesnih meridijana
- 'Bjesovi' u HNK traju koliko trebaju trajati!
- Ješa Denegri: 'Srnecovi eksperimenti bili su zadnja riječ u umjetnosti svog vremena'
- Katarina Krpan svira vlastiti život
- Pokreće se Festival hrvatskog animiranog filma
- Frano Dulibić: 'Povijest karikature u Hrvatskoj do 1940.'
- Nagrađena 'Alabama' na pozornici kazališta Gavella
- Srđan Dragojević: 'Sveti Georgije ubiva aždahu' nije srpski herojski film!
- Ivo Josipović: Istina nije jedna!
- 'Ovo nije igra' – kultura, politika, ideologija i suradnja u Galeriji PM
- 'Kali Juga': povratak Borisa Gregorića na književnu scenu
- ‘And Then Nothing Turned Itself Inside Out'