Kiparske instalacije Davida Smithsona u Galeriji Karas

08.01.2009. Print | Pošalji link

Iako već desetljećima ne živi u Americi, a posljednjih se godina uglavnom situirao u Zagrebu i Kölnu, ista ta Amerika vraća se umjetniku Davidu Smithsonu kao izravna ili neizravna referenca u nizu njegovih novijih radova.

Zagrebačka publika od 2002. je imala priliku vidjeti dvije njegove samostalne izložbe. Video rad «Goruće čizme», prikazan u Galeriji Miroslav Kraljević, mogao se iščitavati kao neki Smithsonov osobni ritualni obračun sa zapadnjačkim korijenima, ali par kaubojskih čizama snimljen kako gori na obali rijeke otkrivao je s druge strane i ponešto od umjetnikovog interesa za sasvim univerzalnu, elementarnu simboliku vatre i vode.

Prije dvije godine u Galeriji Proširenih medija izlagao je videoinstalaciju pod naslovom „Bach unatrag“. Taj rad, baziran na pomalo nadrealnoj situaciji koja je uključivala dvojicu muzičara, ambijent nalik šahovskoj ploči te patke i zečeve koji hodaju naokolo, sam Smithson je tumačio kao svojevrsno istraživanje akustičke i etičke simetrije i asimetrije, odnosa između stvarnosti i fikcije, i ograničenja jezika koja omogućuju pogrešno prikazivanje činjenica i pogrešno tumačenje povijesti.

Novi rad pod naslovom «Interrogations» povezan je s prethodna dva spomenuta samo u jednom, ali za Davida Smithsona vrlo bitnom detalju - sadrži uobičajenu kritičku oštricu. Na izložbi u galeriji Karas Smithson se inače vratio kiparstvu nakon dužeg vremena bavljenja videom. «Interrogations», ili «Ispitivanje», je serija skulpturalnih instalacija koje se razvijaju kroz prostor galerije, i to gotovo parazitski, budući da su struja, električni kablovi i utičnice integralni dio svakog od radova.

U osnovi sve instalacije uključuju slične elemente - kabel koji penetrira i provlači se kroz kućne predmete kao što su stolice, stolovi ili pletena dječja kolijevka, s uvijek pričvršćenom žaruljom na njegovom kraju. Kao polaznu točku za rad Smithson zapravo navodi nešto što opisuje kao karakterističnu sobu za ispitivanje u 20. stoljeću, sa stolom, dvije stolice i jednom snažnom, golom žaruljom koja visi sa stropa.

«Često vam se događa da, primjerice, uđete u prostoriju u nečijoj kući, i tamo sve izgleda kao da je u redu, osim što sa stropa visi električni kabel na kojem je pričvršćena žarulja, bez pravog nosača. Taj jako uobičajeni prizor dao mi je ideju vezanu uz izvore električne energije, koje u engleskom jeziku jasno povezujem s moći, i kako taj izvor moći ulazi u privatni prostor. Naravno, sve dolazi iz elektrane, odakle je povezano s električnom mrežom i tako dalje, ali uvijek završava u tom kablu koji proviruje iz stropa. Kabel u ovom slučaju postaje 'isljednik'. Ključna je zapravo ta ideja kabla, nečega što sve više probija u naše privatne živote, osobnu imovinu, osobne predmete.»

Već u fizičkoj osnovi rada «Interrogations» postoji izravna referenca na isljedničke metode i tehnike mučenja kroz povijest, a s posebnim naglaskom na događanja vezana uz ono što američke vlasti zovu 'rat protiv terora'. Smithsonov rad ne tiče se, međutim, samo očitih kršenja ljudskih i građanskih prava, nego i suptilnijih načina prodiranja u našu privatnost, nadzora, sumnjičenja i kontrole. Bez obzira što Smithsonova slobodna analogija između distribucije električne energije i političke i društvene moći najjasnije funkcionira u engleskom jeziku, s riječju «power», njen smisao je prilično jasan.

«Kipar ipak uvijek više radi s fizičkom stvarnosti od umjetnika iz nekih drugih disciplina. Za mene je ta fizička stvarnost osnova jezika s kojim radim. Ako dalje razmišljam o tome, taj izvor električne energije i način na koji je on kontroliran i manipuliran, u potpunosti je usporediv s drugim strukturama moći, odnosno strukturama samog društva. Pogledajte samo aktualna događanja s ruskim prekidom isporuke plina. Ne radi se ovog puta o struji, ali očito je da se nama ponovno manipulira. Upravo me zato te strukture zanimaju.»

U Smithsonovim kiparskim instalacijama svakodnevni predmeti dobivaju ulogu isljednika, odnosno ispitivanoga, a o kakvim se odnosima zapravo radi u stvarnom životu, te tko ih, što i kako kontrolira, gledatelji bi trebali pokušati otkriti sami. Osim drvenog namještaja, među 'ispitivanim' predmetima našao se i jedan nizozemski aparat za gašenje požara koji se 'slučajno našao na putu', ali i ta slučajnost može se protumačiti i kao nešto drugo u svjetlu onoga što Smithson vidi kao današnju situaciju u kojoj se nalazimo. 

«Postoji neka ironijska strana u toj konkretnoj instalaciji. Metaforički rečeno, danas izgleda da svi trebamo neku vrstu aparata za gašenje požara. Dobro je imati pri ruci neki metaforički aparat za gašenje kako bismo mogli zaustaviti ili promijenili neke stvari u današnjem svijetu. Ironija je u tome što je sam taj predmet učinjen neupotrebljivim u procesu 'ispitivanja', odnosno stvaranja instalacije za ovu izložbu. To na neki način reflektira i situaciju u kojoj danas stvarno jesmo. Ne želim dramatizirati, ali pokušavam sagledati čitav spektar.»

Smithson je rijetko posve izravan i nedvosmislen u porukama koje želi prenijeti, ali neka poveznica s aktualnim svjetskim zbivanjima uvijek se krije negdje u pozadini, o čemu će za gledatelja svaki put ostaviti taman dovoljno tragova da ju može početi iščitavati ako to želi. I ovaj rad, kaže umjetnik, na neki način govori jezikom koji je manje specifičan, više se bavi univerzalnim, pa treba i malo zagrebati ispod površine.

Daleko izravniji bio je video rad «The F-Song», jedini iz serije započete s radom «Burning Boots» i «Bach Backwards» koji nije izlagan u Hrvatskoj. U tom radu Smithson leži u kadi i pjeva podugačku pjesmu razočaranja, bijesa i želje za promjenom, a u refrenima časti još uvijek aktualnog američkog predsjednika Georga Busha i njegovog potpredsjednika Dicka Cheneya psovkama. «Fuck ya Mr. President, Dick Cheney, fuck you, too. Some law and order in Washington is really overdue.»

«To je bio ekstremno izravan, političan, nedvosmislen rad. Ne želim reći da preferiram bilo koji od dva pristupa, jer kada bih činio istu stvar cijelo vrijeme, mislim da bih izgubio zanimanje za ono što radim. Volim igru s jezikom, posebno vizualnim jezikom, trudim se činiti ga djelotvornim pazeći pritom uvijek da ne izgubi političku relevantnost. Uspijevam li u tome ili ne ostaje na vama da odlučite.» Izložba «Interrogations» Davida Smithsona traje u Galeriji Karas još do 18. siječnja. Web preporuka tiče se ranije spomenutog videorada «The F-Song» - čitavi tekst pjesme, kao i sam video mogu se naći na adresi www.the-f-song.com, a njegovo skidanje i prosljeđivanje prijateljima i ostalima s kojima želite podijeliti ovu pjesmu o Bushu iz Smithsonove kupaonice podupire, naravno, sam umjetnik.

(M.G.)

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici