Nevidljiva povijest izložbi u Galeriji Nova

12.01.2009. Print | Pošalji link

I same izložbe sve se češće posljednjih petnaestak godina istražuju kao specifična mjesta proizvodnje kulturnih utjecaja, znanja, i iniciranja nekih likovnih trendova.

Ni forma 'izložbi o izložbama' nije više tako rijetka stvar, a Galerija Nova prakticira ju djelomično u projektu «Nevidljiva povijest izložbi». Projekt zapravo izdvaja određene važne povijesne primjere različitih vrsta prezentacije umjetnosti, pa i njene produkcije, koncentrirajući se zasad na razdoblje sedamdesetih godina, te na teritorij bivše Jugoslavije i Istočne Europe. Cilj projekta “Nevidljiva povijest izložbi” je istražiti načine na koji se pojedine izložbe upravo s tog područja i iz tog vremena danas pozicioniraju u odnosu prema takozvanoj službenoj povijesti umjetnosti Zapada, ali i što su one značile i što znače u sredinama iz kojih su potekle, te koliko i kako su realno bile utjecale na rad i ustroj umjetničkih institucija.

Prve iz serije izložbi predstavile su progresivna iskustva izlagačke prakse SKC-a u Beogradu, a referirale su se i na aktivnost Galerije SC u Zagrebu istih 70-ih godina. U sklopu serije “Nevidljiva povijest izložbi” realizirana je i samostalna izložba Mladena Stilinovića, posvećena njegovim umjetničkim knjigama kao alternativnom i autonomnom načinu prezentacije umjetnosti. Ova vrsta autonomije od institucionalnog umjetničkog sustava, kao i tada alternativna vrsta produkcije karakteristična je i za tri primjera iz Mađarske, Poljske i Hrvatske koje nova izložba iz spomenutog ciklusa predstavlja. Prvi primjer je umjetnički časopis «Maj 75», koji nastaje u duhovnoj klimi takozvane nove umjetničke prakse 70-ih. Svaki od brojeva «Maja 75», koji je izlazio do sredine osamdesetih, sadržavao je kontribucije umjetnika u tekstualnom ili kolažnom obliku. Časopis je, kaže autorica koncepcije «Nevidljive povijesti izložbi» Ana Dević, funkcionirao kao slobodna platforma suradnje i kao svojevrsna “izložba koja se drži u ruci”, a iako ga je inicirala Grupa šestorice, okupljao je zapravo daleko veći broj autora, uglavnom s domaće scene.

«Maj 75» izložen je u podrumskom prostoru galerije, dok je dokumentacija o druga dva projekta predstavljena u takozvanom «Showroomu». Poljski kritičar, kustos i teoretičar Jerzy Ludwiński 1970. je realizirao konceptualistički projekt «Idea art», jedan od najradikalnijih za to vrijeme na području Istočne Europe. «Idea art» je nastao kao svojevrsna neformalna razmjena između kustosa i umjetnika, a realizacija je ideje 'konceptualne galerije' koja djeluje izvan zadanih fizičkih parametara. Naime, umjesto predstavljanja djela u galerijskom prostoru, projekt «Idea art» bio je realiziran isključivo na stranicama kataloga.

«Taj projekt predstavlja dobar primjer mail arta, neformalne komunikacije u umjetnosti, kao i dematerijalizacije umjetničkog djela. Taj trend je zapravo bio važan za konceptualnu umjetnost i sva druga zbivanja sedamdesetih. Jerzy Ludwiński dobio je dvadesetak kontribucija od različitih tada kao i danas poznatih neoavangardnih umjetnika, a njihovi radovi u formi prijedloga, tekstova ili kolaža objedinjeni su u katalogu.»

Sve što se moglo vidjeti na izložbi u Galeriji Mona Lisa, koju je Ludwiński u to vrijeme vodio, bio je spomenuti katalog. Publikacija kakva obično igra sekundarnu ulogu u prezentaciji umjetnosti u ovom primjeru tu ulogu preuzima u potpunosti. Mnogi katalozi čak i konkretnih izložbi konceptualne umjetnosti s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih godina imali su sličnu sudbinu dobivanja statusa muzejskih artefakata u kasnijim godinama. Katalog «Idea art» sam je po sebi od samog početka bio svojevrsni 'prostor izložbe' i kolekcija radova. «Taj katalog je nakon jednodnevnog izlaganja u galeriji neformalno cirkulirao u širem krugu umjetnika, suradnika i prijatelja. Ludwiński je inače bio vrlo obaviješten teoretičar. U svom tekstu 'Umjetnost u postartističkom vremenu' referirao se na ključni projekt njujorškog kustosa Setha Siegelauba koji je 1969. radio s najpoznatijim konceptualnim umjetnicima poput Josepha Kosutha, te je također tom prilikom izložio katalog kao jedino djelo.»

Projekt «Imagination/Idea» markira pak jedan od začetaka konceptualne umjetničke prakse u Mađarskoj, a i u ovom slučaju riječ je o neformalnom obliku umjetničke i kulturne razmjene koja ide mimo institucionalnih kanala i teži slobodnijoj artikulaciji. Inicirao ga je 1971. kustos i teoretičar László Beke, inače jedan od ključnih protagonista mađarske neoavangardne umjetničke scene, uputivši pismo dvadeset i osmero umjetnika u kojem je zatražio da mu u toku dva mjeseca poštom pošalju svoje umjetničke kontribucije. Formalni Bekeov zahtjev bio je samo da se radovi - odnosno dokumentacija o njima koja se u ovom projektu izjednačava s realizacijom - mogu stati u prosječan fascikl. Autori koji su odgovorili na Bekeov poziv neki su od najistaknutijih mađarskih neoavangardnih umjetnika.

Načini i kanali kako su komunicirale pojedine umjetničke scene unutar teritorija Istočne Europe nisu homogeni ni po svojim političkim, kulturnim niti drugim specifičnostima. Ana Dević smatra kako je istraživanje ove teme zapravo najizazovniji dio projekta. Kada govorimo o Galeriji SC u Zagrebu ili Studentskim kulturnim centrima u Beogradu, Ljubljani i drugim gradovima sedamdesetih godina, kaže Ana Dević, ne treba zaboraviti da se tu radi o jednom obliku institucionalne kulture koji je formiran putem službenih kanala, a postali su prostorom eksperimentiranja zahvaljujući progresivnim kustosima koji su ih vodili. Prostori te vrste, primjerice, u Mađarskoj, bili su izrazito neslužbenog karaktera. Izložba iz 'drugog turnusa' «Nevidljive povijesti izložbi» može se pogledati u Galeriji Nova do 8. veljače. Samom temom bavit će se inače i iduća dva broja galerijskih novina koje se publiciraju umjesto kataloga, a sadržavat će nekoliko istraživačkih tekstova, kao i intervjua s protagonistima vremena.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Nevidljiva povijest izložbi

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici