'Interzone' - o globalizaciji u Galeriji Galženica

10.02.2009. Print | Pošalji link

Gotovo cijeli ovogodišnji program Galerije Galženica bit će posvećen temi globalizacije, u najširem smislu, ili u svim njenim aspektima.

Može se reći da je riječ o nekom građenju profila, ili traženju identiteta i mjesta na sceni, no u svakoj sezoni Galženica izgleda da planira mijenjati fokus. Prošla godina bila je tako posvećena novim medijima i digitalnoj umjetnosti, opet temi dovoljno širokoj da se iz nje može izvući svašta, a da pritom to 'svašta' na kraju djeluje i kao smislena, zaokružena cjelina. Dodatno je zanimljivo da je najveći dio programa za 2009., objedinjen nazivom «Interzone», nastao na temelju prijedloga pristiglih na pozivni natječaj, čime se zapravo želi pokazati kako se i na taj način može kreirati profiliran program.

Serija izložbi pod zajedničkim imenom “Interzone” pokušat će, dakle, pokazati kako umjetnici reagiraju na različite globalizacijske procese i njihov utjecaj na društvo, kulturu i svakodnevicu, te što oni sa svojim radovima, posredno ili neposredno, imaju za ponuditi u odnosu na diskurse teorije, političkih, društvenih znanosti i kulturologije na istu temu. Prva iz serije izložbi zove se “Interzone: grad” i, logično, bavi se gradom kao jednim od najvidljivijih poprišta promjena koje donosi globalizacija. Jedan od autora projekta, Klaudio Štefančić, posebno se osvrće na hrvatsku situaciju, te cijelu stvar pokušava sagledati u kontekstu planiranog ulaska u Europsku uniju, zajedno s posljedicama i tendencijama koje sa sobom nosi trenutni val ekonomske globalizacije.

«Činilo nam se zgodno da povežemo ta dva fenomena - s jedne strane pojavu globalizacijskih procesa početkom devedesetih, koji se događaju u isto vrijeme kad se Hrvatska osamostaljuje, a s druge ovaj pokušaj da se samostalna Hrvatska ponovno uključi u neku širu zajednicu. U tome ima finih koincidencija. Hrvatska se osamostaljivala krajem osamdesetih i početkom devedesetih, u jeku ili možda početku globalizacije. Dakle, u vrijeme kada se Europa otvarala prema drugim nacijama i državama, Hrvatska se, zajedno s nekim drugim nacijama u to vrijeme, morala ogledati unutar sebe, i zatvarati se kako bi pronašla svoj identitet.» Taj paradoks opet se javlja s planiranim ulaskom u EU. U procjepu gdje se sukobljavaju dvije koncepcije - ona nacionalistička koja pokušava konzervirati društvo, ekonomiju ili identitet, i takozvana liberalna globalistička, koja ulazak u razne asocijacije vidi kao osiguranje za budući napredak – umjetnici, vjeruje Štefančić, sigurno imaju što za reći.

Sanja Horvatinčić iz kustoskog tima izložbe kaže kako ih je konkretno zanimala neka vrsta prijelaza, u kojem se određeni identiteti, čak i unutar grada, s jedne strane gube, dok se neki drugi i novi stvaraju. Grad se, dakle, vidi kao mjesto u kojem je kondenzirana sva naša današnja civilizacija, i u kojem su jasno uočljivi svi ekonomski, kulturalni, politički i drugi procesi globalizacije.

«Na ovoj izložbi vidljivo je nekoliko pristupa tom istom problemu. Aktivistički pristup karakterističan je za rad Pulske grupe ili Richarda Reynoldsa iz Londona, koji interveniraju ili reagiraju na probleme oko javnog i privatnog prostora u gradu. Ali, tu su i vrlo osobna umjetnička bilježenja tih promjena, bilo u vidu fotografije u slučaju Borisa Cvjetanovića, ili u klasičnom mediju slikarstva, kao što radi Dino Zrnec.» Štefančić dodaje kako je taj 'hibridni' odabir namjeran, te kako primarni cilj cijelog projekta, pa i ove izložbe, nije prikazati sve aktualne aktivističke ili političke tendencije u hrvatskoj suvremenoj umjentosti i inozemstvu. Umjesto toga, cilj im je bio okupiti radove koji se referiraju na grad kao fenomen u kulturološkom smislu, te vidjeti kakve će sve to posljedice i značenja proizvesti.

Pulska grupa, koju čini šest arhitekata i arhitektica, u svojoj sredini radi nešto slično onome što u Zagrebu pokušava Pravo na grad. Tiskaju i distribuiraju letke i proglase, organiziraju javne tribine i peticije, s ciljem da razotkriju i preispitaju manipulacije javnim gradskim prostorom od strane lokalnih vlasti i privatnih financijskih interesa. Njima je pak suprotstavljen anarhistički intoniran aktivizam britanskog 'gerilskog vrtlara' Richarda Reynoldsa. Reynolds u Londonu prakticira, a u okviru svoje web stranice www.guerrillagardening.org i dokumentira ono što se najjednostavnije može definirati kao sađenje i uređivanje vrtova na ‘tuđim’ zemljištima.

Najčešće mete gerilskog vrtlarstva su javne ili privatne površine o kojima nitko ne brine, ili ih se kontinuirano ne koristi na smislen način, a gerilski vrtlari svojim im, obično tajnim, akcijama, pokušavaju zapravo dati novu svrhu i smisao. Kaludio Štefančić kaže kako tu u osnovi nema nikakve politike, ali u kontekstu britanske situacije, možda nosi ozbiljnije konotacije nego kod nas. «On se čini smiješan u odnosu na Pulsku grupu, ali to ne znači da u nekom užem segmentu ne nosi nešto što propituje politiku grada prema javnim površinama. Činjenica je da njemu javne gradske vlasti gledaju kroz prste u slučaju sadnje suncokreta pred Westminsterskom palačom. To nikako nije bezazlena stvar. Činjenica jest da ga mediji vole, što ne umanjuje njegov, da tako kažem, huncutski karakter.»

Sophio Medoidze je umjetnica iz Gruzije koja trenutno živi i radi u Londonu, a primarno se bavi fotografijom. Na izložbi pokazuje seriju od pet fotografija koje je snimila prošlog ljeta u jednoj od napuštenih industrijskih zona u Gruziji, te filmski zapis iz vremena komunizma kada je tamošnja tvornica stakla još bila aktivna. «Fotografije  prikazuju trenutno stanje posve zapuštene tvornice, dok je na drugoj strani autentičan arhivski snimak, koji je sedamdesetih snimio jedan radnik. On se amaterski bavio filmom i dokumentirao je svakodnevne situacije u tvornici, ljude koji se zabavljaju u pauzama i slično. Okosnica rada zapravo je vremenski i društveni procjep između te dvije situacije – ove sadašnje i one prije trideset ili četrdeset godina.»

Mladi umjetnik Dino Zrnec Štefančiću je pak zanimljiv kao jedan od rijetkih slikara koji reprezentaciji grada pristupa, po njegovom mišljenju, na jedan sasvim drugačiji način, daleko od uobičajenih, klasičnih veduta. Zrnec u svojim radovima prikazuje grad, ali pritom ne koristi stare strategije prikaza, nego znakove koje znamo iz kartografskih prikaza gradova, apstraktnih shema i prikaza urbaniteta. “Sve je to danas opet aktualno s pojavom Google Eartha, Google Mapsa i lokativnih medija. U svim njegovim reprezentacijama, gradovi su prikazani iz ptičje perspektive, s velikom dozom apstrahiranja, što me asocira na probleme koje internetska tehnologija unosi na naše monitore, a to je praktički: kako kontrolirati površinu grada, kako se locirati u toj mapi ili rešetki.”

Osim Pulske Grupe, Richarda Reynoldsa, Sophio Medoidze i Dina Zrneca, na izložbi Interzone: grad sudjeluju još i fotograf Boris Cvjetanović, te Željka Blakšić i Lena Kramarić, a ostaje otvorena u Galeriji Galženica do 15. ožujka. Nakon toga, do kraja godine u seriji “Interzone” vidjet ćemo izložbe i projekte koje se temom globalizacije bave specifično kroz pitanja kao što su nacionalni identiteti, ekonomski odnosi, razmjena ideja, te urbanizam, ali na konkretnom 'lokalnom' primjeru Velike Gorice.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
'Interzone: Rod' u Galeriji Galženica
Interzone i rašireno poimanje roda
'Finale 2009!' - nagrada Radoslav Putar
Prijavite se za 'Device art' natječaj
Otvoren natječaj za 'Device art' - Robotičari naprijed, ostali stoj!
O globalizaciji na izložbi 'Interzone'
Školica - Ivan Fijolić
Dan Oki spašava 'super osmicu'
'Posljednji Super 8mm film' Dana Okija
Marko Tadić - novi dobitnik nagrade Putar

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici