Retrospektiva Gorkog Žuvele u Gliptoteci HAZU

19.02.2009. Print | Pošalji link

Retrospektivna izložba Gorkog Žuvele uspjela je nekako prestići monografiju, koja se već nekoliko godina priprema, a ovih dana trebala bi biti konačno i promovirana.

 I jedno i drugo je zajednički rad samog umjetnika i Leonide Kovač kao kustosice i autorice teksta, no izložba pod naslovom «Izmislite sebe» ipak povezuje, artikulira, te na neki način i interpretira Žuvelin opus posljednja četiri desetljeća na jedan drugačiji način. Ona prezentira radove koji se lako prepoznaju kao dijelovi određenih grupa radova, serija i ciklusa, ponekad nastalih kao zatvorena cjelina, a u drugim slučajevima kao dio otvorenog niza, koji se s vremenom  nastavljao i nadograđivao novim objektima, artefaktima, instalacijama, takozvanim knjigama umjetnika, čitavim 'bibliotekama', i slično.

Postav izložbe, međutim, predlaže lučno povezivanje navedenog, koje se može pratiti kroz sva četiri izložbena prostora Gliptoteke HAZU u kojem je retrospektiva pokazana. Sam Žuvela za 'retrospektivu' čak kaže da se radi o priručnom, jednom od mogućih izraza za predstavljenu 'genezu' njegovog rada. Sugerira, naime, kako se kroz cijeli postav provlači određeni kod, ili pak da je riječ o nekoliko pojmova i činjenica oko kojih se radovi razvijaju, kako kaže - u kontinuiranom dijalogu.

«Čini mi se da se nekako uvijek bavim lingvistikom i geometrijom. Kad sama ta dva pojma raščlanimo, u bilo kojim dimenzijama, dolazimo do bitnih pretpostavki kako su te dimenzije dio jednog vremena. Vrijeme je najveći medij i s njim se odražavam. Ne želim bit zrcalo, ali neminovno sam zrcalo. Bježeći od tih zrcala, pokušavam sublimno shvatiti one kategorije tih pojmova koji se na neki način dodiruju.»

Žuvelin rad najčešće se dovodi u vezu s konceptualizmom, što ga donekle precizno pozicionira u povijesti umjetnosti, no ipak i mnogo uvjerljivije potcrtava njegovo zanimanje za pojmove kao materijal s kojim radi, odnosno za jezik. Kroz čitav niz radova provlače se i iskazi vezani uz univerzalnu kategoriju vremena, čak i tamo gdje to i nije eksplicitno iskazano. Neke novije serije crteža, primjerice, čiji proces nastajanja unutar samih radova povezuje s disanjem, tumači kao izraz namjere da se zabilježi vrijeme.

«Tu je riječ o pojmovnom trajanju vremena. Dolazimo do jednog odnosa gdje se vrijeme, ne-vrijeme, pra-vrijeme i prezent dodiruju, te se suočavaju u jednom dijalogu. Iz toga proizlazi jedna vrsta 'trajanja' rada, ili 'angažiranost' prema radu. Ako razmišljamo o lingvistici i geometriji, onda razmišljamo o dimenzijama. Kako bismo došli do namjere da za nešto kažemo: 'to je tako', očito je da to moramo iskazati u nekom odnosu, a jedan od najčešćih odnosa koji nas opterećuju je komparativni odnos. Mi se uvijek na neki način uspoređujemo s činjenicama. Komparativni odnos podrazumijeva istraživanje, ili pak strah od istraživanja. U određenom trenutku dolazite do granica koje vam jednostavno izmiču. U tome se sastoji sav fenomen dimenzija o kojima govorim, a jedna od tih dimenzija je i umjetnost. Presudno je uvijek izmicanje.»

Pojmovima Gorki Žuvela pridružuje različite objekte, te često vrlo bitno, različite materijale u kojima su izvedeni. Odnos prema mediju izražavanja, ali i prema materijalu, sastavni je dio rada, kaže Žuvela, i nikad nije slučajan. Korištenje olova kao materijala za kuverte pisama ‘koja nikad nije poslao’, ili za reljefe iz serija “Virus slike” i “Tragovi” koje pak naziva grafikama, za njega je ključno jer ono što želi iskazati, ni ne može se iskazati drugim sredstvima. Za dio radova otvoreno pak predlaže alkemijska čitanja. 

Drugdje, kao u 'zahvalnicama' europskim i američkim muzejima, Žuvela ironično upućuje na porijeklo egipatskih, grčkih i rimskih skulptura koje su tamo završile zahvaljujući krađi, pljačkama i ratovima. Čak i ti radovi, međutim, nisu odvojeni od Žuvelinog zanimanja za arheološko, kao ni za lokalnu povijest, Salonu i Split. Može se govoriti i o nekim posve osobnim sustavima, no Žuvela nije uvjeren kako je njihovo razumijevanje presudno. «Vrlo često u tom komparativnom odnosu tražimo neke sisteme. Sistemi su mogući, ali postoji uvijek i potreba da se iz njih iskoči. Sam sebi ponekad sam dosadan, a svaka individualnost u krajnjem svom iskazu izgleda pomalo militantna. To su stvari koje ne želim odrediti, barem u ovom govornom kontekstu. Mislim da daleko bolje funkcioniraju u samom radu, nego u mojoj namjeri da izričito definiram što je to zapravo.»

Retrospektivna izložba splitskog umjetnika Gorkog Žuvele, «Izmislite sebe», ostaje otvorena u Gliptoteci HAZU do 15. ožujka, a za vrijeme trajanja izložbe trebala bi biti promovirana i monografija, čija je autorica Leonida Kovač.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Retrospektiva Gorkog Žuvele Gliptoteka HAZU
'Izmislite sebe' - retrospektiva Gorkog Žuvele

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici