Galerija PM osamdesetih na fotografijama Borisa Cvjetanovića

27.02.2009. Print | Pošalji link

Ne prvi put, Galerija Proširenih medija bavi se vlastitom poviješću, no ono što ta povijest povlači sa sobom, barem iz današnje perspektive čini se da je važnije i zanimljivije od nje same kao nekog izoliranog fenomena.

Prvi PM, koji se nalazio u zgradi na Starčevićevom trgu i zvao se Prostor proširenih medija, bio je samoupravni prostor u pravom smislu riječi. Vodili su ga i organizirali sami umjetnici, a funkcionirao je na vlastiti autonoman i pomalo anarhistički način u okviru cehovske institucije HDLU-a. Kada se danas govori o nezavisnoj sceni, PM je u određenom smislu dio njene povijesti. S druge pak strane, aktivnost PM-a tijekom osamdesetih prirodno se nadovezuje na pojavu takozvane nove umjetničke prakse u ranijem desetljeću, kao i neformalnih i samoorganiziranih izlagačkih prostora kao što je kratko vrijeme bio “Podroom”.

Izložba “Carte Blanche PM”, pokazana dakako u današnjem prostoru Galerije proširenih medija, proizašla je iz ideje preispitivanja cijelog tog nasljeđa, i to s fokusom na institucije koje su u razdoblju sedamdesetih i osamdesetih godina bitno oblikovale lokalnu scenu. Zajednički su je, kroz razgovor, osmislili sadašnja voditeljica galerije Ana Janevski i njen prvi voditelj, iako ne u tako strogom smislu - Mladen Stilinović. Prva izložba s tom temom predstavlja svojevrsnu kroniku Galerije proširenih medija u fotografijama Borisa Cvjetanovića snimljenim između 1981. i 1991. Cvjetanović je svakako bio svjedok čitavog tog razdoblja, bio je i aktivan sudionik, koji je u PM-u osamdesetih nekoliko puta i izlagao, ali nikako se, sve do sada, nije smatrao kroničarem, ili mu barem to nije bila namjera. Danas te fotografije, međutim, ipak svjedoče nešto o atmosferi i energiji mjesta i ljudi koji su tamo boravili.

«Bila je to takva organizacija u kojoj nitko nije baš ni mislio o organizaciji. Uvijek sam imao dojam da je sve bilo polu-spontano, netko bi nešto rekao, dogovorili bi se, recimo, da je ponedjeljkom izložba, i to je sve. Tako je bilo već od samog 'Ispraćaja nove umjetničke prakse' s 1981. na 1982. godinu. Uopće se ne sjećam tko je to bio inicirao, sigurno netko jest, ali ljudi su tamo jednostavno došli, slavili smo novu godinu, neki su radili akcije, neki nisu. Taj događaj nazvan je 'Ispraćajem', i odatle je sve krenulo.»

Specifičan 'duh' Galerije Proširenih medija, dodaje Cvjetanović, nema mnogo veze sa samim prostorom u kojem se nalazila, nego s ljudima koji su se tamo skupljali, koji su imali slične svjetonazore, te su i unutar svoje umjetničke djelatnosti bili na određeni način bliski. PM je promovirao multimedijalne načine izražavanja, a uloga Mladena Stilinovića u prvom razdoblju PM-a bila je više uloga katalizatora, nego voditelja u strogom smislu. Čak ni HDLU se u politiku PM-a nije miješao i, koliko je Cvjetanoviću poznato, nije bilo nikakvih pokušaja nametanja drugačijeg programa.

«Što se tiče same organizacije ili 'ne-organizacije' PM-a, ona predstavlja nešto što mislim da nam danas nedostaje. Riječ je o jednoj neposrednosti i mogućnosti brze reakcije. Neki umjetnik, na primjer, ima potrebu nešto brzo pokazati, i zna da može to odmah izvesti, bez čekanja, posebnog dogovora i komisija. Danas sve galerije funkcioniraju tako da se prvo moraš prijaviti, zatim oni o tome odlučuju, a izložbu ćeš možda imati za godinu dana. Starom PM-u to nije trebalo, sve se moglo organizirati i pokazati odmah.»

Jedan od takvih primjera je zapravo i Cvjetanovićev. On je u PM-u tijekom osamdesetih izlagao tri puta. Jedna od tih izložbi bila je izložba poznatog ciklusa fotografija labinskih rudara u štrajku 1987. Fotografije su, naime, bile snimljene i izložene dok je štrajk još bio aktualan, što je i danas gotovo nezamislivo da bi se moglo dogoditi u nekom galerijskom prostoru.
Preko fotografija se mnogo toga može rekonstruirati, ali posrijedi nisu samo zabilješke izložbenih postavki, nego portreti, skupne fotografije, slučajne situacije u prostoru. Ima tu i dosta igre koja se spontano dogodila među akterima koje je snimao, sa ili bez dogovora sa samim fotografom. «Čak sam se u ovom izboru malo morao i othrvati samoj igri, jer je cilj ipak pokazati ljudima i koje su se izložbe u tom prostoru održavale. Sjećam se jedne situacije sa Stilinovićem. Postavljao je svoju izložbu, radovi su mu bili svuda po podu kao neki otpaci, pa sam mu predložio da i on legne s tim ‘otpacima’. Bez problema je to učinio.”

Cijelo jedno razdoblje je završilo 1991., kada su u zgradu na Starčevićevom trgu upali HOS-ovci. HDLU i Galerija PM kasnije su dobili novi prostor, ali stvari jednostavno nisu ostale iste. Cvjetanović ne misli da to ima mnogo veze s prostorom, a još manje s vodstvom galerije koja je u međuvremenu stekla značajan status, ali i izgubila spontan način djelovanja kakav je imala nekad. «Može se reći da je promjena došla s ratom, kao što se obično kada govorimo o povijesti i kaže za stvari da su 'prije' ili 'poslije rata'. S početkom rata prekinut je rad starog PM-a, zatim je došla pauza, a onda jedan posve drugačiji, dosta težak prostor današnje galerije. Promijenilo se ustrojstvo, organizacija je stvarno postala 'organizacija', i sve je ipak postalo malo rigidnije. PM je danas galerija na kakve smo i inače naviknuti.»
 
Izložene fotografije samo su izbor iz mnogo veće količine materijala koji je Boris Cvjetanović snimio tijekom osamdesetih, dosad nisu izlagane javnosti, iako je jedan dio njih tiskan u knjizi „PM - dvadeset godina 1981-2001“. Izložba o 'starom' PM-u ostaje otvorena u onom 'novom' do 14. ožujka.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
'Društveno čitanje' Dalibora Martinisa u Galeriji Prozori
Dalibor Martinis: Zanimaju me kontakti s fragmentima prošlosti
Izložba Borisa Cvjetanovića - 'Carte Blanche PM'
Gledati druge
O globalizaciji na izložbi 'Interzone'
'Interzone' - o globalizaciji u Galeriji Galženica
Crveni Peristil Borisa Cvjetanovića
Galerija Nova predstavlja Crveni Peristil, i ono što mu je prethodilo
Zatvara se Galerija Križić Roban

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici