Grafike Karoline Pernar u Galeriji Kristofora Stankovića

03.03.2009. Print | Pošalji link

Prošlogodišnja izložba Karoline Pernar u Galeriji Proširenih medija i jedna nova koja se otvara u Galeriji Kristofora Stankovića na prvi će pogled izgledati kao rad posve različitih umjetnica.

Jednostavno, riječ je o dimenzijama, ali i o mediju. Ista umjetnica koja za PM napravila video instalaciju koja tematizira sam prostor galerije, pa i cijelu arhitekturu Doma HDLU-a, sada pak pokazuje grafike, no osim u opsegu zahvata i odabiru medija u kojem će realizirati ideju, ima tu puno više sličnosti nego razlika. U PM-u sve se nekako vrtjelo oko kružnog oblika koji definira taj prostor, i čije je zadatosti Karolina Pernar pokušala iskoristiti da galeriju, uz pomoć videokamera i pod kupolu ugrađenih ekrana, otvori i unutra propusti sliku gradskih prometnica koje od Trga žrtava fašizma nestaju prema horizontu. Šest ekrana postavljenih u već postojeće otvore pokazivali su po jedan isječak dnevnog ciklusa u četverosatnom ritmu.

Monumentalnost prostora Doma HDLU-a čista je suprotnost suptilnim grafikama Karoline Pernar, u koje je prostor, ako se o njemu želi govoriti, 'utisnut' između listova papira. No i ovdje su prisutni krugovi ili njihovi rastavljeni dijelovi, kao i spiralna linijska kretanja koja ova umjetnica u svojim radovima često materijalizira. Čini to u nakitu koji, kako kaže, radi 'za život', i u ranijim crtežima, no ponajprije u skulpturama. Pojam skulpture je, čini se, za njezin opus ključan bez obzira na koji je način rad na kraju realiziran: «Volim raditi s prostorom i sa zadanom situacijom u kojom mi prostor sugerira rad. Na primjer, Galerija PM mi je sama po sebi prošle godine sugerirala rad 'Crossroads'. Minimalnom intervencijom nastojim prikazati ideju, pa sam čak i u toj izložbi pokušala dati ideju nekih mentalnih, vremenskih linija, a to sam mogla ostvariti samo uz pomoć videa.»

Slično je bilo i s izložbom «(Op)sjene» u Studiju Josip Račić 2006. godine. Prostorom je tada dominirala spiralno savijena metalna šipka koja je završavala u zidnoj plohi i iz njega na drugoj strani izvirala, no istodobno se nastavljala na površini zida kao sjena. Upravo je sjena bitni dio tog rada, tvrdi umjetnica: «Kad uđete u prostor vidite sjenu koja se okreće, ali ne znate gdje je predmetni izvor te sjene. Taj izvod nije na očekivanom mjestu, ispred sjene, već se nalazi iza zida, u drugom prostoru galerije. Sjena koja se nastavlja kroz zid u drugom prostoru galerije u biti sugerira da je odgovor u onome koji gleda rad.»

Iako je rad u materijalu ono za što je Karolina Pernar i obrazovana - na koncu, bila je asistentica talijanskom kiparu Nunziju di Stefanu – njezini radovi stalno su na rubu između jasne fizičke prisutnosti i dematerijalizacije. Rad «Crossroads», primjerice, podrazumijevao je spiralno kretanje, no ono je jasno zabilježeno samo na dijagramu koji je tiskan na malom listu papira kao grafičko objašnjenje umjetničinog koncepta jer za nju je prostor kao kontinuum tek zona unutar koje istražuje: «Kompozicije koje stvaram često podsjećaju na Moebiusovu traku, koja prolazi kroz prostor istražujući njegov potencijal. Lingvistički modalitet bi u ovom slučaju bio 'trag', ili 'znak', put i putanja, odmotan, razriješen sam u sebi samom. Za mene je lekcija konstruktivizma postala motiv meditacije, u smislu dematerijalizacije objekata i transpozicije materije u energiju. Korišteni kao 'trag', materija i materijali gube ta svoja pojedinačna svojstva i oslobađaju jedan konstruktivizam koji proturječi duktusu materije umjesto da ga slijedi.»

Izložba u Galeriji Kristofora Stankovića predstavlja ciklus grafika Karoline Pernar, no njezin je pristup čak i u tom slučaju ponajprije kiparski. Ona ih zove grafikama, ali jedino je otisak ruba ploče, ili nekog drugog predmeta, na ručno rađenom papiru, zaista podsjeća na grafiku.

Različite oblike najprije je, kaže, napravila u metalu ili od metalne žice, a zatim ih je prešala pod velikim pritiskom između dva lista papira. Ni na jednom od njih nije korištena boja. Kada se objekt maknuo, papiri su dobili oblik reljefnog kalupa. Budući da svaki od njih ima svoj par, tako su postavljeni i u prostoru galerije - u nišama jedan nasuprot drugoga, tako da se između njih oblik iz kojeg su otisnuti može naslutiti.

Izložba «Apstraktni skeleton duha» otvara se 3. ožujka 2009. u 19 sati, i u Galeriji Kristofora Stankovića u Ćirilometodskoj 5 ostaje sljedećih deset dana.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
'Apstraktni skeleton' duha Karoline Pernar
Crossroads - Karolina Pernar

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici