'Druga mjesta' Elvisa Krstulovića u Galeriji PM

07.04.2009. Print | Pošalji link

Što imaju zajedničkog Andrej Tarkovski, Ingmar Bergman, Orson Welles i Elvis Krstulović?

Zapravo i ne baš mnogo, osim što su se kadrovi iz filmova prve dvojice, te jedna fotografija Wellesa sa snimanja radio drame «Rat svjetova», našli kao citati u slikama posljednjeg spomenutog. Serija slika pod naslovom «Zamućene naracije» nastala je još davno kao apsolventski rad Elvisa Krstulovića, a na njegovoj trenutnoj samostalnoj izložbi «Druga mjesta» u Galeriji Proširenih medija pokazana je i u nešto drugačijem, malo složenijem kontekstu.

Sve reference na Bergmanov «Sedmi Pečat», «Stalkera» Andreja Tarkovskog i Wellesov «Rat svjetova», naime, izravno su proizašle iz performansa koji je Krstulović izveo u nekoliko navrata zajedno s Ivom Kovač, a i fotografije samog tog performansa poslužile su kao predložak za jednu od teže prepoznatljivih slika iz spomenute serije «Zamućene naracije». Instalacija «Ožiljci», koju je isti umjetnik realizirao prošle godine na jednoj skupnoj izložbi u Galeriji Nova, ovdje je također dobila svoju ekstenziju u vidu serije fotografija.

Sve se to zajedno pak može vidjeti kao Krstulovićev pokušaj da na jednom mjestu ponovno okupi neke od sebi ključnih starih radova, postavi ih u određene odnose koji bi praktički tvorili nove radove, te si na taj način, kako sam kaže - otvori prostor za nešto novo. «Najviše sam razmišljao o enkripciji. Promatraču je potreban ključ da bi došao do značenja rada u onom smislu u kojem je meni ono osobno bilo polazište. Dakle, ti prošli radovi predstavljaju ključ za iščitavanje bilo kojeg drugog rada, a želja mi je bila naglasiti njihovu međuovisnost i njihove umreženosti u raznoraznim kontekstima.» Krstulović dodaje kako mu je ova izložba drugačija od prethodnih i zbog toga što po prvi put ne pokazuje radove bazirane na jedinstvenom konceptu, koji bez viškova funkcioniraju unutar sebe. U tom je smislu ona iskorak u nešto nesigurnije područje, ali takvo koje mu je omogućilo da i sam počine razmišljati o svojim idejama kao nečemu što ne postoji 'prije' rada, nego se formira u procesu njegovog nastanka.

Izložba se sastoji od dvije cjeline, a u središtu jedne od njih je i slikarska serija «Zamućene naracije», ovog puta proširena s još nekim elementima. Budući da je htio pokazati 'proces', jednaku važnost pritom imaju sam rad i dokumentacija o radu. Računalni printevi fotografija, primjerice, su prijelazni korak u nastanku slika. Riječ je o već spomenutim materijalima korištenim u performansu s Ivom Kovač izvođenom tijekom 2006. i 2007. godine, uključujući i kadrove iz filmova koji su za izvedbu iz različitih razloga bili važni. «Stalker», «Sedmi pečat» i «Rat svjetova», svaki imaju svoj udio, koji je u samom performansu svima osim autorima bio manje vidljiv.

«Ostavio sam ih namjerno manje čitljivima baš zato što mi je namjera bila što više aktivirati razlike između svakog od promatrača. Od samog početka, kad sam odlučivao što će biti sadržaj slika, računao sam kako gotovo ni nema promatrača koji će biti upoznat sa značenjem svake od njih. U tom smislu zapravo nema mogućnosti postojanja nekog linearnog narativa unutar serije, koji bi kao slijed bio svakome jasan. Svatko se zaustavlja na slici koja mu je poznata i pokušava raditi neke vlastite poveznice, ali jedinstvene priče jednostavno nema.»

Kadrovi, kao ni filmovi o kojima je riječ, nisu bili tema performansa, ali predstavljajući ih u slikama, Krstulović je pokušao u novoj situaciji skrenuti pažnju upravo na te manje vidljive aspekte izvedenog performansa. Bila je to, kaže, i njegova potreba kao studenta slikarstva da razbije ideju jednog takvog umjetničkog rada kao autonomnog djela, samostalnog u odnosu na sve izvan njega. Prva od pet slika iz serije realizirana je na osnovu nekoliko kombiniranih fotografija s različitih izvedbi zajedničkog performansa s Ivom Kovač. «One su kolažirane tako što sam uzeo fotografije različitih trenutaka iz performansa, i zatim ih stavio sve istovremeno u sliku. Sjetio sam se ilustracije iz jednog srednjovjekovnog manuskripta u kojoj je prikazivan križni put, ali bez da su pojedini stadiji odvojeni u zasebne slike, nego se čitava priča sažima u jednom jedinom prizoru. Netko tko ne zna o čemu se radi tu će vidjeti 13 Isusa, i misliti kako je riječ o različitim ljudima. Taj mi je postupak bio zanimljiv jer se u cijelom ovom radu bavim nelinearnom naracijom.»

Unutar prizora s te slike našao se i pas, koji se posve slučajno umiješao na jednoj od izvedbi u Dubrovniku. Slučajnost je Krstuloviću posebno zanimljiva jer ga je podsjetila na scenu iz Stalkera u kojoj se također pojavljuje pas, koji je odnekud slučajno došetao u kadar. Filmska ekipa tada ga je odlučila zadržati, te se pojavio još nekoliko puta u filmu, a slično je, prihvativši slučajnost, postupio i Krstulović. «Stalker je također imao i izravnije veze s performansom, jer sam film sadrži dvije paralelne naracije. Jedna je vizualna, u kojoj gledamo likove kako se kreću kroz film, a druga je svojevrsna metanaracija – njihovi razgovori o pitanjima koje ih zanimaju. Kod nas se događalo nešto slično. Razgovor je puštan s radio prijemnika, dok smo mi svojim tijelima u prostoru izvodili nešto što nije doslovno bilo vezano uz prethodno snimljenu priču.»

Bergmanov «Sedmi pečat» tu je zbog metafore šaha, koja se odnosi na sam sadržaj performansa. Naime, u njemu se sadržaj jednog razgovora Ive Kovač i Elvisa Krstulovića na rubu privatnog i profesionalnog reproducira s radioaparata. Paralelno s tom, na neki način šahovskom, raspravom, cijeli se prostor u kojem se događa izvedba transformira u šahovsko polje. Sve se skupa povezuje s kultnom Bergmanovom scenom u kojoj Smrt i Vitez igraju partiju šaha. Sama pak forma radiodrame u kojoj se razgovor prenosi publici povezana je s Wellesovim slavnim radikalnim istupom u tom mediju, i on je tu prisutan čisto kao formalna referenca.

«U istom radu kombiniram motive koji imaju ikonički status, svakom su prepoznatljivi, ili barem onima koji dolaze iz nekog umjetničkog kruga. S druge strane, slike iz našeg performansa poznate su gotovo isključivo ljudima koje poznajemo. To je referenca, ali ne može pripadati općoj kulturi. Zanimalo me odijeliti pojedine elemente rada tako da ne budu svi čitljivi istim ljudima – time se razbija mogućnost njegovog iščitavanja do kraja.»

Druga cjelina, ili drugi rad, zove se «Sitecuts», i na određeni je način produžetak prošle godine realizirane instalacije «Ožiljci». Krstulović je tada u galerijskom zidu urezivao anegdote iz vlastitog života vezane uz neki oblik ranjavanja. Kasnije je taj rad dokumentirao na način da je na urezane tekstove prislonio papir, te napravio otisak koristeći se grafitom. Nošenje tom prilikom nastalog dugačkog transparenta s 'ožiljcima' po različitim vanjskim prostorima zabilježeno je na fotografijama, iz koje je Krstulović posljednjom intervencijom skalpelom izrezao svoj lik. Što se tiče mjesta koja je izabrao, tražio je, kako kaže, generička, neutralna mjesta koja nisu privatna ni javna - služe za obavljanje nekih funkcija društva, ali nisu tu da bi ih se nastanjivalo.

«U svim svojim ranijim radovima na temu identiteta preispitujem samog sebe, pokušavajući pronaći načine da pobijem sve ideje identiteta kao takve. Ovog mi je puta bilo važno da pokušati raditi s mjestom kao nečim što također određuje individualca i uspostavlja njegov identitet. Koristim mjesta koja nisu jedinstvena, nisu ni po čemu specifična, i pratim čime zapravo rezultira moje vlastito odnošenje prema tim mjestima. U procesu u kojem izrezujem sebe iz tih prostora, istodobno pokušavam na istim mjestima ostavit i trag na takvom mjestu. Ali, kad ostavljam trag, ono što ostaje je praznina.»

Izložba «Druga Mjesta» Elvisa Krstulovića ostaje otvorena u Galeriji Proširenih medija do 19. travnja. Kako je Krstulović ovog puta prije svega zaokupljen procesom nastanka radova, i formiranja ideja oko njih, onima koji žele znati više posebno bi mogao biti zanimljiv njegov blog.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Izložba kao ključ za čitanje prošlih radova
'Nemam karticu za bodove' u Galeriji Nova
Retorička tijela - Elvis Krstulović

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici