'Onaj koji zna da zna, još ne zna kako znati'

10.04.2009. Print | Pošalji link

Još jednim citatom Bertolta Brechta započela je nova epizoda predstavljanja nadolazećeg Istanbulskog bijenala u Zagrebu.

Izložba podugačkog naziva «Onaj koji zna da zna, još ne zna kako znati», naime, druga je u nizu kojim kustoski tim WHW pripremnu fazu Bijenala na neki način testira pred publikom, dovodeći u manjim skupinama umjetnice i umjetnike koji će na jesen izlagati u Istanbulu. Od takvih prezentacija, koje će uključivati i različita predavanja, projekcije i razgovore, sastojat će se, po svemu sudeći i glavnina programa Galerije Nova u ovoj godini.

Nakon Darinke Pop-Mitić i Mounire Al Solh na redu su još tri autorice mlađe generacije: iranska umjetnica Jinoos Taghizadeh, Palestinka Jumana Emil Abboud i Ioana Nemes iz Rumunjske. Posljednja je inače bivša rukometašica, koja se prije nekoliko godina, kako sama kaže, posve slučajno našla u području umjetnosti. Iako su nagli prekid sportske karijere zbog ozljede, i neobičan preokret koji je uslijedio, odlični elementi za jednu umjetničku biografiju, Ioana Nemes ih u svojim radovima ne eksploatira, barem ne izravno. Ako je nešto zadržala iz davno zaključene životne faze, onda je to, po njezinim riječima, osjećaj za tempo, red i disciplinu. Iako je rad iz serije «Mjesečne evaluacije» izložen u Galeriji Nova baziran na dnevničkom promatranju, bilježenju, analiziranju i arhiviranju njene vlastite svakodnevice, sve ono autobiografsko u njemu provučeno je i predstavljeno kroz hladan i strogo logičan sistem parametara.

«Na izložbi je predstavljen arhiv jednog dana, a riječ je o tome kako danas stvarno više nemamo vremena da bilo što dublje istražujemo. Ima toliko mnogo informacija o svemu kojima nas odasvud bombardiraju, ali nemamo vremena ničemu se više posvetiti. Razvijamo se na neki način horizontalno kao ljudska i društvena bića – akumuliramo kvantitetu, a ne kvalitetu. Tekst u radu pokazuje kako je sada jedino što si možemo priuštiti promatrajući svakodnevicu brzo prelistavanje, slično kao što činimo s časopisima. U ovom slučaju ja sam si jedina bila dostupna za analiziranje, a cijeli se rad bavi vremenom. Naravno riječ je o vremenu onakvom kako ga ja percipiram, ali ipak se pokušavam riješiti svih subjektivnih dojmova i autobiografskih dijelova.» 

Sustav samopromatranja Ioane Nemes tako djeluje kao da dolazi iz domene znanstvenog istraživanja, u kojem je sama umjetnicama svojevrsni pokusni kunić. Boja podloge za 'zidni crtež' mijenja se od rada do rada, mijenjaju se brojevi koji označavaju neku vrstu koordinata njenog života u trenutku realizacije izložbe, kao i rečenice koje odabire uz određeni datum. U svemu tome, njen rad je podosta osoban, a opet, i nije. «Pokušavam, primjerice, analizirati svaki dan kroz niz glavnih parametara. Tim parametrima služim se u pokušaju definiranju nečijeg života ili jednog dana u životu te osobe, a konkretno je riječ o fizičkim, emocionalnim, intelektualnim i financijskim aspektima, uz dodatak 'sreće' ili 'sudbine', kao jednog aspekta koji ne možemo kontrolirati, i obuhvaća sve stvari koje se događaju bez naše volje i aktivnosti. Svaka od tih kategorija ima vlastitu ljestvicu, odnosno kod, a svaki je dan analiziran kroz te kodove. Cilj mi je učiniti istraživanje što objektivnijim mogućim, ali naravno da je ono neizbježno subjektivno. Ipak se radi o tome kako ja vidim stvari, ali ipak se u radu pokušavam koliko mogu odmaknuti od svog 'osobnog' viđenja.»

Jinoos Taghizadeh dolazi iz Irana, a na izložbi predstavlja seriju kolaža koji se izravno referiraju na ključne događaje iranske povijesti u prošlom stoljeću, konkretno na islamsku revoluciju, rušenje monarhije i uspon Ajatolaha Homeinija 1979. godine. «Kolažirala sam novinske članke i fotografije sa poznatim slikama iz povijesti umjetnosti, birajući one materijale za koje mislim da dobro funkcioniraju u odnosu jedni s drugima. Jedan od primjera je Jacques Louis Davidova slika «Smrt Marata». Naime, pokušavam razmišljati o određenim paralelama, jer su neke od tih revolucija vrlo slične. I francuska i islamska revolucija u početku su bile nešto javno, da bi se vrlo brzo zatim sve to promijenilo.»

U tom turbulentnom periodu, a i kasnije, obećanja su polako prešla u niz razočarenja, jedne zabrane zamijenjene su drugima, a gorak okus samocenzuriranja ostao je do danas. Video rad koji je također predstavljen na izložbi govori opet o istoj temi, ali na drugačiji način. Riječ je, naime, o revolucionarnim, uglavnom ljevičarskim pjesmama koje su u autoričinoj verziji pretvorene u uspavanke, a ta zvučna podloga reproducira se uz scenu u kojoj se na crvenom perzijskom tepihu njiše dječja kolijevka.

Palestinska umjetnica Jumana Emil Abboud u svojim radovima spaja medije crteža, videa i performansa. Izložena je serija crteža čiji je originalni naziv bio «Sainthood and the Sanity-hood», te u kojoj opsesivno koristi elemente folklora, literarnih i religijskih referenci, kao i ikonografiju ženskih svetica. «Sve te žene dosegle su status ikona zbog svoje žrtve, kao i svjedočenja o tome koliko su bile bliske Bogu, jer su mogle izvesti čuda kroz žrtvovanje. Moja istraživanja u slučaju mnogih od svetica su me dovela do činjenice kako su morale izdržati fizičke ozljede na tijelu. Ono što moji crteži u ovom radu pokazuju jest ideja ženskog tijela i njegove izdržljivosti. To je nešto čim se općenito bavim u svemu što radim.»

Kada je u Galeriji Nova početkom prošle godine gostovala izraelska kustosica Galit Eliat, jedan od projekata o kojima je govorila bio je «Liminal spaces». Sudionici te putujuće konferencije i umjetničke radionice bavili su se zapostavljenim pitanjima u okolnostima izraelske okupacije, sukobima i međusobnim odnosima između židovskih i palestinskih zajednica unutar države Izrael. Radovi nastali tom prilikom kritički su komentirali Izraelsku politiku i tretman palestinskog naroda, a jedan od njih je i video rad «Krijumčarenje limuna» Jumane Emil Abboud.

«U sklopu te radionice diskutirali smo o temi liminalnog, rubnog prostora i teritorija. U palestinskom kontekstu to je vrlo važno pitanje. U slučaju rada «Krijumčarenje limuna» riječ je jednostavno o tome da sam uzela limunove i pokušala ih prokrijumčariti iz Jeruzalema u Ramalu. Taj je rad u određenom smislu gotovo kao film ceste. Većinu vremena ono što vi kao gledatelji vidite su slike ceste od Jeruzalema do Ramale, kao i moj prolazak preko kontrolne točke.»

Izložba «Onaj koji zna da zna, još ne zna kako znati» ostat će otvorena u Galeriji Nova do 20. svibnja, i bit će to jedno od posljednjih događanja u Zagrebu uoči 11. Istanbulskog bijenala, čiju koncepciju ove godine potpisuje kustoski kolektiv WHW.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
GODIŠNJI PREGLED: Likovnost 2009.
Siniša Labrović: Nismo svi talentirani za politiku i žicanje
Siniša Labrović i 'Postdiplomsko obrazovanje'
'Od čega čovjek živi?' - 11. Istanbulski bijenale
Istanbulski bijenale - uspjeh kustoskog kolektiva WHW
Igor Grubić spreman je za Istanbul
Grubićeva 'Priča s istočne strane' na Istanbulskom bijenalu
Oliver Frljić
'Dodiplomsko obrazovanje' Siniše Labrovića uskoro će biti ukoričeno!
Priručnik za kriminal Siniše Labrovića na Istanbulskom bijenalu

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici