Otvoren natječaj za 'Device art' - Robotičari naprijed, ostali stoj!

29.04.2009. Print | Pošalji link

Kustoski tim Kontejner - Biro suvremene umjetničke prakse, svojim je djelovanjem posljednjih godina zauzeo sasvim poseban prostor na domaćoj sceni kojim se nitko drugi nije na taj način, i toliko sustavno, bavio.

Ni kreativna upotreba novih tehnologija, ili starih tehnologija u kontekstu medijske umjetnosti, niti njihovo kritičko propitivanje, nisu nove teme. Međutim, Kontejner je svoju ulogu u samom početku shvatio dosta ozbiljno, te je aktivnosti usmjerio ne samo na predstavljanje, nego i na poticanje, pa i konkretnu produkciju umjetničkih radova u tom području. Osim toga, različiti njihovi festivali i serije izložbi koje su se u međuvremenu formirale, uspijevaju privući sve veću i sve širu publiku, kojoj se očito sviđaju interaktivnost brojnih predstavljanih radova, provokativnost tema koje u međusobni odnos dovode tehnologiju, tijelo i različite fenomene suvremenog društva, ili jednostavno čudne tehničke naprave.

Jedan od Kontejnerovih projekata je i izložba «Device art», čije će se treće izdanje u listopadu održati na nekoliko lokacija u Zagrebu. Budući da je zamisao izložbe, između ostaloga, bila kontekstualizirati i usporediti domaću s internacionalnom produkcijom, prvi «Device art» logično je krenuo od regije. Glavni gosti tada su bili Slovenci, koji se mogu pohvaliti sa dva jaka centra sličnih ambicija – mariborskom Kiblom i Galerijom Kapelica u Ljubljani. 2006. na isti je način predstavljena kalifornijska scena, dok se za ovu godinu najavljuje suradnja s japanskim umjetnicima.

Uz to ide jedna zanimljiva podudarnost. Naime, iste godine kada je Kontejner radio prvi «Device art», izložbu sa sličnim konceptom i istim terminom u naslovu napravila je i japanska kustosica Machiko Kusahara. Njezina izložba, kaže jedna od «kontejnerica» Olga Majcen, međunarodno je poznatija od Kontejnerove, a hrvatska će publika u listopadu imati priliku usporediti ih. Naime, osim japanskih umjetnika koji će izlagati svoje radove, i Machiko Kusahara sudjeluje zajedno s hrvatskim timom u koncipiranju ovogodišnjeg izdanja «Device arta». Rezultat bi mogao biti zanimljiv posebno zbog toga što između japanske produkcije i onoga što je predstavljeno na zagrebačkim izložbama postoje određene razlike.

«Oba 'Device art-a' imaju isto utemeljenje u povezivanju umjetnosti i tehnologije, ali postoji i bitna razlika. To je dobro prokomentirao Andreas Brockmann, dugogodišnji direktor Transmedijalea, koji je, nakon što je vidio naš katalog, rekao kako se ipak radi o dvije potpuno drugačije manifestacije. Machiko je svoju izložbu koncipirala razmišljajući ne samo o vezi umjetnosti i tehnologije, nego također i popularne kulture i dizajna, te su to trebali biti objekti koji su upotrebljivi za masovnu proizvodnju.»

Sam termin device art, onako kako ga koristi Kontejner, označava 'umjetničku produkciju utemeljenu na kreativnoj upotrebi novih ili starih tehnologija, a uključuje mehanizme bazirane na analognoj ili digitalnoj tehnologiji, koncepte utemeljene na kreativnoj ili dovitljivoj upotrebi medija, robote, arhaične sprave, i projekte s obilježjem interaktivnosti'.

Snažna japanska scena, posebno u području robotike, može se objasniti činjenicom da je japansko razvijanje napredne robotike snažno povezano i sa zabavnom industrijom, te o njihovim najnovijim dostignućima novine pišu gotovo svaki dan. Naravno, komentira ostatak Kontejnera, Ivana Bago i Sunčica Ostoić, ipak postoji jasna distinkcija između robota koji pleše ili igra nogomet i umjetnika koji koristi tehnologiju kako bi se bavio samim medijem, problematikom tehnološkog društva te različitim etičkim i drugim vezanim pitanjima. Ni ovo ne isključuje komponentu zabave, ali ona je, kaže Sunčica Ostoić, neka vrsta nadgradnje: «Postoji u kustoskim krugovima neka vrsta zazora spram te japanske scene, baš zato što je ona povezana s industrijom zabave i omasovljenjem tih produkata. Želimo napraviti okrugli stol na tu temu, pozvat ćemo ljude s raznih strana da prokomentiraju zašto se to smatra problematičnim, odnosno, zašto japanski device art ne slovi kao nešto što treba zanimati umjetničke krugove. Situacija je zanimljiva jer on izlazi iz domene koja striktno pripada umjetnosti i povezuje razne druge grane, pa će svakako biti zanimljivo čuti što strani kustosi misle o tome.»

Kao najveću zvijezdu među japanskim gostima nadolazećeg “Device art-a” Olga Majcen najavljuje Maywa Denkija, čije je pravo ime inače Nobumichi Tosa: «On je napravio tvornicu koja ima desetak zaposlenih i bavi se robotikom. Izrađuje robotičke instrumente i slične konceptualne strojeve koji svi zajedno imaju specifičnu filozofiju iza sebe, a on ju u svojim video spotovima definira kao 'nonsense'. Kažem 'video spotovima', zato što je Maywa Denki u Japanu sa svojim orkestrom trenutno popularniji od Madonne. Svi ga tamo slušaju, a jako ga je zanimljivo promatrati i kao performans, i kao koncept, i kao proizvod pop kulture.»

Ideja «Device art-a», ali i festivala «Touch me» koji zahvaća slično područje, međutim, nije samo pokazati što se događa na međunarodnoj sceni. S oba projekta Kontejner teži djelovati kao 'agens' na lokalnoj sceni, kako bi se umjetnike zainteresiralo i potaknulo na djelovanje, a konkretno u slučaju izložbe «Device art» - i osigurati produkcijske uvjete i okvir unutar kojeg se mogu baviti umjetnošću u sprezi sa znanošću i tehnologijom. Ovogodišnji natječaj za izložbu «Device art» povezan je, naime, s produkcijskim projektom «Uradisam_ARTLAB», koji omogućuje kreativnu suradnju umjetnika s različitim znanstvenicima i tehničarima bez čije pomoći radovi ne bi mogli biti realizirani. Jedan od poznatijih radova proizašlih iz ove platforme je «Mjesto boravka» Tanje Perišić, rad koji je naknadno predstavljen na nekoliko većih skupnih izložbi, gdje je bio i nagrađivan.

«'Uradisam_ARTLAB' je kao produkcijska platforma zapravo derivat 'Device art-a'. Još 2004. godine za vrijeme prve izložbe shvatili smo da umjetnicima često nedostaje podrška znanstvenika i stručnjaka da svoj rad realiziraju. Najbolji primjer je možda rad 'Banana poetry' Ines Krasić sa izložbe iz 2006. godine. Ona je zamislila kako će jednog dana svatko sa svojim laptopom moći doći na bilo koji voćnjak i napajati se energijom te voćke.» Taj rad Ines Krasić bio je i realiziran na prethodnoj izložbi «Device art-a» u Galeriji Galženica, ali u nešto jednostavnijem obliku. Budući da bi za svega nekoliko minuta rada računala bilo potrebno kompletan prostor galerije ispuniti voćem, umjetnica i njeni suradnici zadovoljili su se napajanjem zvučnika iz kojih se rad «Banana poetry» zvučno reproducirao.

Rad s domaćim umjetnicima i za Ivanu Bago je možda najvažniji dio čitavog projekta, pogotovo zato što oni razmišljaju na nešto drugačiji način od mnogih njihovih kolega iz Sjedinjenih Država ili Japana. Umjetnici s tih scena su drugačije obrazovani, i možda bliži tehnologiji, ali hrvatski umjetnici, smatra Bago, imaju nešto specifično za ponuditi: “Oni su obrazovani na potpuno drugi način. Kad razmišljaju o device artu, razmišljaju najprije o ideji, poruci, konceptu, a zatim inkorporiraju tehnologiju kao jedan element koji može efektnije  izraziti njihovu poruku. Američki umjetnici barataju s daleko jednostavnijim metaforama. Na prethodnoj izložbi 'Device art' u Zagrebu imali su potrebu baviti se temom Amerike i Georgea Busha, ali njihova je kritika ovdje shvaćena kao previše  banalna i direktna. Mi smo ipak navikli na puno suptilnije strategije na kojima se odvija društvena kritika.»

Natječaj za «Device art 2009» otvoren je za umjetnike, ali i sve druge koji imaju ideje i projekte utemeljene na upotrebi tehnologije, a traje do 1. lipnja. Nije koncipiran tematski, budući da cilj u ovom slučaju nije potaknuti umjetnike na promišljanje točno određene teme. Uostalom, i samo područje kojim se projekt bavi je tema za sebe, a «Device art» je tu kako bi ohrabrio i potaknuo neke nove koncepte, te omogućio da se oni i realiziraju.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Nintendo vs. Končar vs. Gorenje
Japansko-hrvatski Device art u Jedinstvu
Narančasti pas ili nenapisana povijest performansa
Narančasti pas i druge priče – predstava o povijesti performansa
Dejan Dragosavac Ruta
Prijavite se za 'Device art' natječaj
Festival 'Touch me' na temu užitka i sreće u Studentskom centru
Touch me - festival koji uživa
Operacija:grad se nastavlja!
Treća Operacija:grad između aktivizma i urbanizma

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici