Dejan Kršić radi knjigu o grafičkom dizajnu u Hrvatskoj

20.05.2009. Print | Pošalji link

Na prošlogodišnjoj HDD-ovoj izložbi «0708», Dejan Kršić je dobio nagradu u kategoriji dizajna vizualnih komunikacija, i to za rad u cijelosti posvećen jednom drugom dizajneru.

Riječ je o monografiji Mirka Ilića, koju Kršić nije samo grafički oblikovao, nego je u potpunosti njen autor, a nagrada mu je, po svemu sudeći, dodijeljena za cjelokupni angažman kao inicijatora, uređivača i autora teksta. Naime, netko mora pisati knjige o domaćem dizajnu i dizajnerima, u čijoj historiografiji kronično postoje velike rupe, pa makar taj netko morao biti i aktivni dizajner dragovoljac. Kršić je tako krenuo s Mirkom Ilićem, ali na tome i neće stati, jer trenutno s grupom autora dovršava monografiju o Mihajlu Arsovskom, a u pripremi je i pregled pod naslovom «Grafički dizajn u Hrvatskoj od 1955. do danas».

Ovaj posljednji projekt je, u formi 'izvještaja o stanju', predstavljen na nečemu što je u početku bilo zamišljeno kao samostalna izložba Dejana Kršića u novootvorenoj HDD galeriji. Umjesto pokazivanja odabira vlastitih ostvarenja - većinom publikacija i knjiga po njegovom mišljenju nezgodnih za galerijsko izlaganje - odlučio se za didaktičku izložbu, čija je koncepcija na neki način i u skladu s onim za što je nagrađen. Izložba «Designed in Croatia» sastoji se od jednostavne zidne kronologije, kao osnove za još nedovršenu knjigu o povijesti grafičkog dizajna u Hrvatskoj, te tekstova i isječaka koji govore o društvenom položaju i ulozi dizajna nekad i danas.

Kad priča o sebi kao dizajneru, a sada i nekome tko se uhvatio pisanja povijesti dizajna, Kršić nerijetko ističe da je u oboje autodidakt, a svoju djelatnost opisuje kao ljubiteljsko-amatersku. Jest lažna skromnost, ali ima tu i nečeg drugog. «Osim lažne skromnosti, možda je to i mala implicitna kritika samoj struci, jer sam doista i završio povijest umjetnosti, pa mogu reći da mi je to nominalna profesija. Očito je da se u ovih zadnjih četrdesetak ili pedesetak godina hrvatska povijest umjetnosti nije previše bavila, po mom sudu, ozbiljnim pisanjem o dizajnu. Ne vidim u tome svoj korijen, diva na čijim bih ramenima mogao ići dalje, nego praktično krećem od prazne ploče. Kroz skupljanje materijala, njegovu obradu, a na kraju i prelamanje, i sam na neki način pokušavam pronaći svoj način kako pisati povijest.»

Za knjigom koja bi predstavljala povijesni pregled domaćeg grafičkog dizajna definitivno postoji potreba, no Kršić kaže kako joj on više prilazi zbog vlastite opsesije i želje. Dizajneri mogu raditi svoj posao bez poznavanja povijesti, ali za cijelu praksu, svijest o istoj je poželjna. Kako sam radi na Odsjeku za dizajn vizualnih komunikacija splitske Umjetničke akademije, smatra kako je studentima potrebno ponuditi i nešto što nije samo priča i usmena legenda. Knjiga nije zamišljena kao udžbenik, ali mogla bi, jednom kad izađe, služiti barem kao referentan materijal.

«Obično ponavljam da postoji tradicija, gotovo pa povijest grafičkog dizajna u Hrvatskoj, ali ne postoji pripovijest o tome. Mi ne znamo što se tu doista dešavalo. Znamo pojedine radove i pojedina imena, ali obično čak i od tih slavnih imena znamo svega par radova koje teško možemo precizno locirati u kontekst. Moja teza, ili hipoteza, za knjigu, je da se sam sadržaj pojma 'dizajn' u Hrvatskoj mijenjao barem tri puta.»

Ključna godina kojom pregled i započinje je 1955., sa simboličkim trenutkom osnivanja Zagrebačkog trijenala i pojave tehnike sitotiska. Druga faza počinje 1975. pojavom ZGRAF-a kao platforme za afirmaciju nove generacije autora, kojoj Kršić pridodaje i podatak o prestanku rada jednog od najvažnijih dizajnera tog razdoblja, Mihajla Arsovskog, za Teatar &TD. Razdoblje od 1995. obilježeno je pak dolaskom prve generacije školovanih autora sa zagrebačkog Studija dizajna. Ideja je da se radovi starijih generacija - autora kao što su Ivan Picelj, Mihajlo Arsovski, Milan Vulpe i Boris Bućan – predstave monografski, u obliku malih eseja. Noviji radovi i autori sagledavali bi se u kontekstu skupnih tendencija koje se javljaju na suvremenoj dizajnerskoj sceni.

«Slažem se da povijest dizajna nije samo povijest velikih imena, i to je nešto što ću barem u jednom segmentu u samoj knjizi probati tematizirati. Čisto zbog 'teorije distance' nisam htio baš za novije umjetnike i dizajnere ulaziti u dublje priče oko njihovih opusa, nego izvaditi neke karakteristične momente. Tu bih pokušao tematizirati pojavu Studija dizajna i prve generacije školovanih dizajnera, prodor marketinga, stranih agencija i njihovih domaćih ispostava u tržište. Noviji fenomen koji mi se također čini dosta zanimljiv je sve veći broj dizajnerica, i činjenica da dizajn, barem u kreativnom smislu, postaje dominantno ženska profesija.»

Još u radu na knjizi o Mirku Iliću, Kršić kaže da se susreo s problemom nedostatka prave literature o povijesti domaćeg grafičkog dizajna. «Postoje različite publikacije i katalozi, ali po mom mišljenju oni dosta pate od povjesničarsko-umjetničkog pristupa. On je sav u velikim riječima i poetskim formulacijama, a kad tražite neki konkretan podatak o tome kad je neki autor počeo nešto raditi, ili o tehnici i odnosu prema naručitelju, tu nema nikakve faktografije. Trenutno sa Željkom Serdarevićem, Mirkom Petrićem i Marojem Mrduljašem pripremam knjigu o Mihajlu Arsovskom. O autoru takvog ranga postoje objavljena tri teksta u četrdeset godina. Puno toga je dio urbane legende, priča i prepričavanja.»

Dodatni je problem i nestanak niza vrijednih arhiva, koji su izgubljeni ili uništeni većinom u posljednjih petnaest tranzicijskih godina. Centar za industrijsko oblikovanje, koji je djelovao u zajedničkom prostoru s ateljeom fotografa Toše Dabca, ostao je bez dokumentacije i biblioteke. Ista je situacija i s arhivima pojedinih poduzeća koja su devedesetih prošla kroz vlasničku pretvorbu. Stvari su završavale u smeću, ili, u sretnijim slučajevima, u rukama entuzijasta. Velik dio arhiva, tvrdi Dejan Kršić, izgubila su i kazališta, dodajući kako je za jednu kulturu to nezgodna, u najmanju ruku žalosna situacija.

Kronologija izložena u HDD galeriji pedeset godina grafičkog dizajna ilustrira primjerima, koji često već sami podcrtavaju i kontekst. Uz slijed podataka o dizajnu, autorima i ulozi različitih institucija, paralelno se kreće i pregled bitnih trenutaka u politici, te zabilješke o umjetnosti i popularnoj i omladinskoj kulturi. Konačni izgled knjige jednako će tako bitno ovisiti o ilustrativnom materijalu i dinamičnoj vezi slike i teksta. Kršić posebno ističe politički kontekst, kao nezaobilazan ne samo za povijest dizajna u Hrvatskoj, nego i u cjeloj bivšoj Jugoslaviji. Mnogo se toga do devedesetih godina odvijalo na međurepubličkoj razini, ili barem u odnosima između većih centara, kao što su Ljubljana, Zagreb i Beograd.

«S druge strane, zbog dominantne antijugoslavenske, ali prvenstveno antikomunističke, hegemonije od devedesetih do danas, tematiziranje Jugoslavije i jugoslavenskog modernizma je bilo vrlo 'off' područje. Tek posljednjih godina se s projektima udruge WHW i nekih drugih u Novom Sadu, Ljubljani i Beogradu to područje ponovno pokušava vratiti u žižu interesa. Mislim da je ono jako važno, jer je i sam dizajn bio dio modernističkog i modernizacijskog projekta tog doba.»

Paralelno s knjigom o domaćem grafičkom dizajnu od pedesetih do danas, nastaje i svojevrsna inačica virtualnog Muzeja dizajna u vidu internetske baze podataka. To je, kaže, nusproizvod rada na knjizi i kronološkim pregledima, zbog kojih mu se učinilo da bi postojanje baze podataka bitno pojednostavilo posao, ali i ostavilo iza sebe i nešto što će trajno biti korisno. “Naša ideja je smisliti kriterije kako bismo ovo što skupljam za knjigu pretvorili u bazu podataka. Ona bi, naravno, bila dostupna online, ali najviše me zapravo zanima mogućnost da se svi ti različiti podaci mogu po određenim određenim kriterijima vizualizirati.”

Knjiga «Grafički dizajn u Hrvatskoj od 1955. do danas» zasad još nema izdavača, ali nakon trauma s velikim izdavačem oko monografije Mirka Ilića, najvjerojatnije je da će to biti upravo Hrvatsko dizajnersko društvo. Izložba o cijelom projektu, «Designed in Croatia», ostaje otvorena u HDD-ovoj galeriji još do 22. svibnja.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Objavljen prvi hrvatski prijevod 'Popizma' Andyja Warhola
Naklada Ljevak objavila 'Popizam'
GODIŠNJI PREGLED: Likovnost 2009.
Dejan Dragosavac Ruta
Priprema se knjiga o povijesti grafičkog dizajna u Hrvatskoj
Ruta za Mamu u Prozorima
Rutini plakati za Mamu
Plakati Mihajla Arsovskog
Fragmenti iz opusa Mihajla Arsovskog u Galeriji SC
U Austriji izložba Vojina Bakića, u Hrvatskoj apel za hitnu zaštitu njegovih djela

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici