Izložba 'Stroj za preimenovanje' u G-MK

29.05.2009. Print | Pošalji link

Jedna od zanimljivijih lokalnih priča o preimenovanjima je ona današnjeg i nekadašnjeg Trga žrtava fašizma, koji se donedavno zvao i Trg hrvatskih velikana, a od dvadesetih godina prošlog stoljeća promijenio je još četiri ili pet imena.

Nešto nam je dalji slučaj Makedonije, jedine od nekadašnjih Jugoslavenskih republika koja je prilikom primanja u UN zaglavila s opisnim imenom 'Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija', a sve zbog bizarnog 'rata imena' s Grčkom, koja uporno ustraje u tome da ima neka povijesna i ekskluzivna prava na makedonsko ime. Također, šire gledano, raspadom bivše države razna preimenovanja su uspjela izbrisati većinu tragova iz Titova doba, uključujući i samo ime jugoslavenskog vođe, koje su nosile ulice, trgovi, čak i čitavi gradovi. U samoj regiji pitanje imena pitanje je i opredjeljenja, pripadnosti, geopolitičkih interesa, nerijetko i sentimenata. Ovisno o kontekstu, mi smo na Balkanu, Zapadnom Balkanu, u jugoistočnoj Europi, i tako dalje.

Upravo preimenovanja, ali ne nužno s ovim primjerima, su tema dvogodišnjeg međunarodnog izložbenog projekta pod nazivom  «The renaming machine», ili 'Stroj za preimenovanje'. Pokrenula ga je kustosica iz Skopja Suzana Milevska, a sastoji se od serije izložbi, diskusija i video-programa koji su se dosad održali u Ljubljani, Skopju, Prištini i Beču. Arhiv izložbe «The renaming machine» pritom je stalno rastao, budući da su mu se priključivali novi pronađeni radovi i nove umjetničke produkcije, a finalno njegovo predstavljanje događa se u Zagrebu, u Galeriji Miroslav Kraljević.

Već spomenuti slučaj makedonskog imena za Suzanu Milevsku bio je prva izravna motivacija za pokretanje projekta koji će tematizirati preimenovanje. Počevši od tog primjera došla je, kaže, do različitih fenomena koji su povezani s tim osnovnim konceptom, a tiču se, primjerice, preimenovanja ulica, gradova, institucija, pa čak i osobnih preimenovanja.

«Ono što je zajedničko svim fenomenima preimenovanja je činjenica prisvajanja, koje se zapravo događa sa svakim davanjem imena stvari. Takvi procesi njihovog preimenovanje otkrivaju našu želju da ih posjedujemo. To je bio zaključak. započela sam projekt s uvidom u sve negativne aspekte preimenovanja, ali zapravo sa željom da pronađem načine kako iskoristiti njegove potencijale na pozitivan način. Taj dio bio je zadatak umjetnika.»

Projekt je u osnovi istraživački, i trebao bi u konačnici rezultirati knjigom. Čak i sama izložba od početka je zamišljena kao 'work in progress', te se razvijala kroz susrete i razgovore s različitim umjetnicima iz regije i izvan nje. Suzana Milevska kaže kako su mnogi od njih već imali radove koji su doticali teme preimenovanja, memorije, povijesti ili amnezije, dok su drugi posebno za ovaj projekt predložili nove produkcije.

«Tu su možda čak i neki radovi za koje sam znala da postoje, ali nisam o njima razmišljala kao o 'preimenovanjima'. Takav je rad 'Crni Peristil' Igora Grubića, koji se bavio prisvajanjem ili referiranjem na praksu starijih umjetnika. Pokazalo se važno upravo to da se umjetnici koji se bave radovima drugih umjetnika, zapravo sami bave temom preimenovanja, jer tim radovima daju nova imena. Postojeći radovi tako dobivaju i nova značenja, pa su stoga i uključeni u arhiv projekta.»

Zanimljivo je kako ne baš mali broj umjetnika uključenih u projekt u svojim radovima dokumentira nešto što je manje ili više izravno vezano uz preimenovanja ulica. Suzana Milevska komentira kako je to vjerojatno zato što takva preimenovanja automatski postaju dio svakodnevne vizualne kulture, no to je samo jedan od aspekata teme u koje «Stroj za preimenovanje» uspijeva prodrijeti. Nije, naime, samo riječ o ulicama, nego i povijesnim figurama, događajima, i traumama koje su proizvele njihova imena. Izložba se, kaže Milevska, može čitati iz različitih kutova i intepretativnih polazišta, a jedno od takvih polazišta svakako je i političko.

Kosovski umjetnik Albert Heta 2005. je preko internetskog informacijskog servisa e-flux  plasirao lažnu vijest o otvaranju kosovskog paviljona na Bijenalu u Veneciji, čime je izazvao potpunu pomutnju. Ali njegova laž tada je sadržavala dio istine. Albanski nacionalni paviljon te je godine, naime, predstavljao kosovskog umjetnika Sisleja Xhafu. Sanja Iveković i slovenski umjetnik Tadej Pogačar s različitih pak strana tematiziraju nedostatak ženskih imena u obilježavanju javnih prostora, a radovi nekih drugih autora, poput Mladena Stilinovića, zahvaćaju u malo više konceptualne i filozofske aspekte teme preimenovanja i davanja imena uopće.

Velika većina radova u svom se pojavnom obliku sastoji od dokumentacije i različitih tekstualnih materijala. Tanja Ostojić i David Rych ne čine ništa drugo osim što naknadno rekonstruiraju kronologiju davanja imena studentskog revolucionara Rudija Dutschkea jednoj berlinskoj ulici. Vrlo jednostavno istraživanje zapravo otkriva slojeve reakcija i konflikata koje je sam proces preimenovanja, od njegovog iniciranja do realizacije, izazvao u javnosti. 
 
«Pokušavala sam potaknuti umjetnike da ne budu nužno ambiciozni i da ne moraju raditi ogromne spektakularne radove, nego da radije krenu od istraživanja za sebe same. Moja ideja bila je predstaviti ta istraživanja kao 'arhiv u tijeku' unutar kojeg se prikupljaju tekstovi, interpretacije, dok paralelno s istraživanjem nastaju i novi radovi. Ambicija nam nije bila osmisliti nove projekte za javne prostore, nego, kao što ste i sami primijetili, otvoriti taj arhiv publici.»

Sanja Iveković iskoristila je priliku da za izložbu «Stroj za preimenovanje» ponovno oživi svoj projekt posvećen Neznanoj junakinji. Riječ je, naime o dvije različite inicijative, jednoj ranijoj u Zagrebu, a drugoj nedavnoj u Utrechtu. U Utrechtu je nakon birokratske prepiske odbijen prijedlog obilježavanja jedne gradske ulice imenom Neznane junakinje, no sve je počelo od postojeće ulice u Zagrebu koja to ime već nosi. Dio istraživanja odnosio se na svijest njezinih stanovnika o pozadini tog imena.

Naime, pri spominjanju Neznane junakinje većina će pomisliti na drugi svjetski rat, i povezati je sa socijalističkom prošlošću koju se upravo preimenovanjem ulica devedesetih godina sustavno brisalo. Zanimljiv detalj je taj da Neznana junakinja iz ove priče sa socijalističkim razdobljem nema baš nikakve veze. Riječ je, naime, o ženi koja je, prema legendi, umrla herojskom smrću u bitci kod Sigeta 1566., jurišajući na Turke u muškoj odori. Priču o njoj promovirala je Marija Jurić Zagorka, a ulica je u njenu čast dobila ime još 1928.

«Upravo je to i razlog zašto se inicijative za preimenovanje uopće i pojavljuju. Zbog neznanja i nepoznavanja konteksta. Ova izložba bavi se stvaranjem i proizvođenjem novih podataka o zaboravljenim, preimenovanim ulicama ili osobama koje jednostavno brišemo iz memorije. U tom smislu nije nas toliko zanimalo kreiranje umjetničkih izraza, nego mnogo više istraživanje. Naravno, umjetničko istraživanje nešto je posve drugačije od znanstvenog istraživanja. Umjetnici se ne mogu suzdržati od stvaranja čak ni kad to žele, tako da mnogo od ovoga što vidite istovremeno jesu i djela i istraživanje.»
 
Izložba «The renaming machine» održana je već u nekoliko gradova, a u svakom se svom izdanju mnogo i mijenjala, prilagođavajući se prostoru u kojem je pokazana. Zagrebačka verzija djeluje na prvi pogled sigurno skromnije od ranije održane u Ljubljani. Suzana Milevska, međutim, upozorava da nije stvar u veličini, nego o jednom potpuno drugačijem načinu prezentacije projekta.

«U ovom slučaju možda bolje dolazi do izražaja moje davanje prvenstva arhivskoj vrsti radova. Bilo je zaista lako transformirati izložbu u tom smjeru da ona ljepše sjeda u prostor. Arhivski aspekt izložbe ovdje je do kraja realiziran jer smo bili u mogućnosti pretvoriti galeriju u neku vrstu čitaonice. Većina radova jesu, kao što ste rekli, istraživanje, to su arhivi koji zahtijevaju puno čitanja, puno listanja kroz materijale. Ovaj intiman prostor zato dobro odgovara onome što smo zapravo htjeli pokazati.»

Knjiga «The renaming machine» trebala bi izaći krajem 2009. Do tada, a možda i nakon tog datuma bit će održane još neke javne rasprave vezane uz projekt, ali zagrebačko izdanje izložbe ujedno je i konačno. Radovi dvadesetak umjetnika i umjetnica mogu se razgledati na izložbi u Galeriji Miroslav Kraljević sve do 3. srpnja, s tim da će se njen video-arhiv, organiziran po temama, mijenjati svaka dva tjedna.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
'Stroj za preimenovanje'

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici