LXX - obljetnička izložba Hrvatskog fotosaveza

Što će se unutar tog termina izlagati, oni pak prepuštaju drugima, odnosno, svake godine Fotosavez angažira novog autora ili autoricu koji će tematski ili problemski koncipirati izložbu. Osim što se izlažu radovi hrvatskih fotografa, svaka druga godišnja izložba je međunarodna, fotografija je uvijek polazište, ali sama problematika kojom se bavi nikad nije ista. Primjerice «Nordic cut» je domaćoj publici prije nekoliko godina predstavio nordijsku fotografsku scenu, izložba «Puno previše» zahvatila je u nešto šire područje suvremenih umjetničkih praksi koncentrirajući se na fenomene  pretjerivanja, bizarnosti i trasha, dok je koncepcija «Od miga do micanja» otvorila pitanja 'statičnosti' i 'pomaka' između fotografije, videa i filma.
 
Nakon takvog niza, za ovogodišnje izdanje izložbe može se reći kako se njime Hrvatski fotosavez nakratko vraća sebi. Dok se ranije iz različitih kutova tematizirao medij fotografije i njena pozicija unutar suvremene umjetnosti, izložba pod jednostavnim nazivom «LXX» daje uvid u aktivnosti, a konkretno se radi o fotografskim radionicama koje unatrag petnaestak godina organizira na području cijele države. Autorice izložbe Branka Hlevnjak i Maša Štrbac za takav su se korak odlučile zbog činjenice da upravo ove godine Hrvatski fotosavez slavi svoju sedamdesetu obljetnicu, a otud slijedi i njen već spomenuti naslov. Govoreći o povijesti, Branka Hlevnjak spominje tri razdoblja djelovanja, kroz koja se on zapravo formirao u ono što predstavlja danas.

«U najranijem periodu, Hrvatski fotosavez je bio onaj koji je trebao jačati klubove. Poslije rata, odnosno od 1946., imao je ulogu omasovljavanja  amaterizma, a posljednja se transformacija dogodila od sredine devedesetih, kada su preokrenuli pristup. Ako je do tog vremena masovnost bila prioritet, sada su u svojim programa usredotočeni na kvalitetu.»

U fokusu izložbe je ovaj posljednji period. Naime, povodom šezdesete obljetnice Želimir Koščević je već bio predstavio pregled autora koji su od osnivanja Hrvatskog fotosaveza 1939. godine obilježila njegovo djelovanje, kao i širu fotografsku scenu. Sam taj strukovni savez nastavlja objavljivati seriju monografija značajnijih hrvatskih fotografa, a najvažniji kontinuirani projekt zapravo je rad s mladima. Organiziraju se višednevne tematske radionice na različitim lokacijama, a tamo nastale fotografije pojavljuju se i na međunarodnim izložbama putem razmjene u koju je Fotosavez uključen.

Maša Štrbac kaže kako je ideja bila predstaviti upravo taj projekt, koji po njenim riječima danas najbolje odražava programsku orijentaciju ove ustanove. «Vidjet ćete da je malo autora na izložbi starijih od 17 ili 18 godina. Iako smo svakako htjeli istaknuti njihovu vrijednost, glavni cilj izložbe ipak nije bio promovirati autore. Na ovoj izložbi usmjeravamo pozornost na sam Fotosavez, na način da predstavljamo jedan njegov projekt za koji možemo reći da je 'work in progress'. On traje petnaest godina, i dalje se nastavlja, a ima sve osobine onoga što se u suvremenoj umjetnosti zove community art.»

Uz same radove, jedan dio izložbe putem fotografija i videa pokazuje i kako radionice, te druženja na njima, zapravo izgledaju. Radionice su vrlo često, ali ne i isključivo, tematski vezane uz baštinu, kao i općenito spoznavanje prostora u kojima se održavaju. Maša Štrbac dodaje kako je bitna dimenzija tih aktivnosti ona odgojno-obrazovna, a ne samo umjetnička. Ideja je, dakle, obratiti pozornost na baštinu, ali i na marginalno i skriveno, različitosti, ljude, arhitekturu i krajolik.

Što se tiče samog izbora, Branka Hlevnjak kaže kako je on triput sužavan, budući da se prva selekcija stvarala već na samim radionicama, a zatim i u izboru materijala koji će se naći u katalozima i na međunarodnim izložbama. Smatra također kako izložba dobro pokazuje i što zapravo za estetiku znači korištenje digitalnih fotoaparata, a ovo posljednje dobrim dijelom odredio je i sam, pomalo 'poravnani', izgled izložbe kao cjeline. Naime, sve su fotografije u digitalnom obliku pripremljene i tiskane pod istim uvjetima nakon same selekcije.

«Nestalo je one raznolikosti koja se formira kad imate pozivnu izložbu na koju svaki autor individualno šalje svoje fotografije. U tom slučaju, one se razlikuju po formatu, osvjetljenju i boji, dok nam je ovdje izuzetno važna tehnološka ujednačenost. To ponovno stvoreno jedinstvo 'škole' Fotosaveza ne znači da svaki mladi autor gleda samo lijepo, jer ih ima potpuno različitih. Netko se bavi kičem, netko smećem, zapuštenim prostorima, detaljima, netko cvijećem, a netko veličanstvenim pogledom. Zajednička im je visoka estetska razina koju dostižu.»

Sama pak izložba tu je, međutim, više da predstavi proces i aktivnosti u okviru kojih su fotografije nastale. Individualni autori tu su u drugom planu, a naglasak je na dijalogu s drugima, kao i s vlastitim okruženjem, koji radionice Hrvatskog fotosaveza zapravo i potiču. Izložba «LXX» ostaje otvorena u Umjetničkom paviljonu do 12. srpnja.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Otvorena izložba fotografija XLL