'City' Anite Sulimanović u Galeriji Bačva

15.07.2009. Print | Pošalji link

To da je travnjak oko Doma HDLU-a jedno od omiljenijih psećih šetališta u Zagrebu poznato je i onima koji u samu zgradu ne ulaze prečesto.

Ali da  kažemo kako unutra trenutno postoji jedan čitav mali pseći grad, ne biste vjerovali. Istina, taj grad nije nastanjen psima, no u njemu jesu prave, sada prazne kućice, u kojima nekad jesu živjeli pravi ljubimci. To ga valjda čini svojevrsnim 'gradom duhova'. Riječ je zapravo o izložbi Anite Sulimanović, koja je u Galeriji Bačva postavila prostorno specifičnu instalaciju pod nazivom „City“. Ova umjetnica primarno se dosad bavila kiparstvom, ali realizirala je i čitav niz drugih radova u različitim formama u kojima kiparski senzibilitet ima manje ili više izraženu ulogu. Nakon zagrebačke Akademije, magistrirala je u Edinburghu u Škotskoj, te iza sebe ima veći broj sudjelovanja na skupnim izložbama u inozemstvu. Najveći uspjeh do sada joj je pak pobjeda na natječaju za idejno rješenje nagradne skulpture za BBC World Music Awards.

Izložba „City“ u HDLU-ovoj Bačvi zapravo je tek prvi, pa dakle, ne i jedini, dio većeg istoimenog projekta. Osnovnu ideju iza cijele stvari, kao i različite moguće forme u kojima će projekt biti predstavljan, Anita Sulimanović razrađuje na svom blogu, a element od kojeg je sve počelo, i koji će se pojavljivati u svim idućim fazama projekta „City“ su već spomenute kućice za pse. «Projekt je počeo s jednom kućicom koju sam prvi put primijetila među krupnim otpadom, gdje je stajala okrenuta na bok. To je jedan objekt koji vam ne izlazi iz glave kad ga vidite, ima nekakvu snagu samim tim što je izvučen iz svog prirodnog konteksta. Najprije sam krenula fotografirati, i projekt je u početku trebao biti fotografski, ali onda sam shvatila da ti objekti svoju punu snagu imaju takvi kakvi jesu.»

„City“ je u osnovi projekt kolekcioniranja i arhiviranja najrazličitijih primjeraka ove vrste arhitekture. Idealan, i svugdje prepoznatljiv izgled jedne takve dvorišne nastambe, je umanjena, krajnje shematizirana verzija kuće s dvoslivnim krovom i jednostavnim ulazom. Ono što, međutim, umjetničino kolekcioniranje čini zanimljivim, su beskonačne varijacije na tu osnovnu temu, koje idu i do šokantne neprepoznatljivosti. Fotografska verzija istog ovog rada, kaže Anita Sulimanović, trebala bi se sastojati od niza crno-bijelih foto portreta kućica za pse. One bi bile svedene na istu veličinu, te na isti način smještene u kadar, upravo zato da bi se jasno vidjele njihove međusobne različitosti. Sam projekt, međutim, ne tiče se samo pasa i psećih kućica, i ne bavi se životinjskim pravima. Puno više od toga, „City“ je rad o ljudima, njihovom neposrednom okruženju, te o društvu, samo s malo promijenjenom perspektivom.

«Pokušala sam preseliti u galeriju jedan prizor - na primjer, sa zagrebačke Trešnjevke ili od negdje drugdje - u kojem kuće zbog nepoštivanja građevinskih pravila stvarno tako kaotično izgledaju. Nema ni ulice, ili se ne vidi točno gdje ona počinje i završava. To sam pokušala rekonstruirati. Instalacija počinje s nizom kućica kojim sugerira planirano naselje, a zatim se počinje raštrkavati, da bi završio s jednom kućicom koja visi u zraku.»

U prostorno specifičnim instalacijama poput ove, upravo prostor u kojem se rad izlaže igra značajnu ulogu. Velika prostorija kružnog tlocrta poput HDLU-ove Bačve stvara dojam horizonta. Na njegovoj blago zakrivljenoj liniji, smatra Anita Sulimanović, silueta grada složenog od pronađenih objekata, idealno podsjeća na neku stvarnu situaciju, s pravim gradom. «To je prikaz kaosa. Htjela sam da se posjetitelji na izložbi pokušaju staviti u pomalo poniznu poziciju. Kada priđete toj jednoj kućici koja visi sa stropa Bačve, prvi put možete promatrati situaciju iz perspektive životinje.» Neke od kućica imaju i unutrašnje osvjetljenje, kao da ispod improviziranih krovova netko zaista i živi, što dojam praznine zapravo i pojačava. «Taj motiv u unutrašnjosti kućice je jako važan. Unutrašnjost je uvijek rupa za koju zapravo ni ne znamo kako izgleda. Htjela sam simbolički rasvijetliti tu situaciju sa svih strana.»

Za cijelu instalaciju, dodaje umjetnica, bitan je doživljaj nekog nedefiniranog straha. Prije svega, straha od onog što sam taj odavno ispražnjeni prostor predstavlja, straha od držanja na lancu, i ne manje važno – straha od pasa. «Mislim da se taj način držanja pasa na lancu, i u takvim uvjetima, može preslikati na širi kontekst načina na koji ljudi žive. Razvijajući projekt pisala sam o svojim prvim iskustvima o tome kako se psi tretiraju u različitim sredinama. Pariško iskustvo je bilo drugačije od zagrebačkog, ili od iskustva iz nekih drugih istočnoeuropskih zemalja. Htjela sam govoriti o strahu, na način da ga možemo pratiti i kao svojevrsni parametar razlika u društvima.»

Izložba „City“ ostaje otvorena u Galeriji Bačva do 24. srpnja. Inače, sam projekt se nastavlja, te će uskoro biti predstavljen u drugačijem obliku u jednoj galeriji u Luksemburgu, a početkom jeseni, Anita Sulimanović će realizirati i njegov nastavak u sklopu Trijenala kiparstva u zagrebačkoj Gliptoteci. Adresa bloga na kojem će se prezentirati sve te različite faze projekta je kennelcity.blogspot.com.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Trijenale hrvatskog kiparstva 2009.
'City' Anite Sulimanović - rad o ljudima, njihovom okruženju i društvu

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici