Priručnik za kriminal Siniše Labrovića na Istanbulskom bijenalu

03.08.2009. Print | Pošalji link

Premijer daje petama vjetra, ministri svako malo u nekoj aferi, direktori primaju nebulozne plaće, misteriozni 'poduzetnici' kočopere se u prejadnim hrvatskim trač rubrikama, i sigurno si mislite – «ja ovdje nešto radim krivo».

Mora biti da su vas krivo odgajali roditelji, loše učile škole, a fakulteti vam mazali oči krivom literaturom. Možda doista pale instrukcije proćelavih poslovnih gurua na temu kako samljeti konkurenta i još ga malo mlatiti dok je na podu, a možda to nije vaš 'stil'. Tko vam je kriv. Možda su vam smiješni oni što gutaju bestselere iz žanra samopomoći s naslovima «Uspjeti u 12 koraka», «Smršaviti u 5...», «Vladati u 47...». A možda vi jednostavno niste onaj zadnji koji se najslađe smije. Za sve koji su počeli razmišljati o tome kako im je krajnje vrijeme promijeniti profesiju, umjetnik Siniša Labrović ponudio je simbolično rješenje u sklopu prošlogodišnje „Operacije: grad“.

U Društvenom centru Kino Mosor tada je bila održana radionica pod nazivom „Dodiplomsko obrazovanje“, koja je uključivala  niz praktičnih predavanja, te osnovnu obuku iz kriminala, politike i poduzetništva. Bilo koji punoljetni građanin, kojemu se zgadilo stalno jedva spajati kraj s krajem, imao je tamo priliku naučiti kako se džepari, kako se skidaju ilegalni sadržaji s neta, kako se dila, kako se rukuje pištoljem, ili kako se postaje šef bande.

Siniša Labrović je jednostavno umjetnik koji ima talenta natjerati ljude da zauzmu stav. Njegovi performerski nastupi i drugi radovi znaju nasmijati, ali isključivo zato da bi olakšali suočavanje s grubom stvarnošću o kojoj govore i šok buđenja iz stanja apatije. „Dodiplomsko obrazovanje“ jedan je od takvih satiričnih, ironičnih, ciničnih i parodičnih radova, koji iza svega zapravo govore istinu o hrvatskom društvu.

U rujnu se otvara Istanbulski bijenale, čije 11. izdanje kurira zagrebački kustoski tim WHW, a Labrović je jedan od šest hrvatskih umjetnika koji će tamo biti predstavljeni. Rad koji izlaže svojevrsni je nastavak radionice o kriminalu, a bit će realiziran u formi knjige, odnosno priručnika iz svih onih vještina koje je radionica obuhvaćala. „Dodiplomsko obrazovanje“, kao i drugi Labrovićevi radovi, inspirirano je specifičnom hrvatskom situacijom. No sva su društva u nekim osnovnim stvarima slična, pa umjetnik smatra da posebne prilagodbe turskom kontekstu nisu pretjerano potrebne.

„Vjerujem da bi ljudi koji bi se eventualno počeli baviti bilo kojim od tih kriminalnih zanimanja vrlo lako prepoznali 'duh' uputstava. Jedan dio praktičnih savjeta funkcionira u bilo kojem društvu, ali naravno da svaka vještina traži i talent. Kao kriminalac morate osjećati svoje društvo jako dobro, morate razumjeti ljudsku prirodu, socijalnu situaciju, odnose moći i 'temperament' tog društva. Ako to znate, onda sve što ste naučili možete kreativno upotrijebiti u bilo kojem okruženju.“

Labrovićev priručnik za buduće kriminalce bit će strukturiran po uzoru na druge slične priručnike, poput onih čiji autori tvrde da pomažu u prestanku pušenja, gubljenju kila bez fizičkog napora, brzoj zaradi na burzi ili instantnom duhovnom prosvjetljenju. Umjetnik kaže da je pročitao niz takvih knjiga nastojeći uhvatiti njihov zajednički duh i proučiti metodologiju. Kao u svakom takvom priručniku, najvažnije je ne komplicirati, a praksa je i dalje na prvom mjestu, ispred teorije.

„Ne radi se samo o tome da ja želim pomoći ljudima da postanu kriminalci i da budu uspješni u ovom društvu, nego želim i da ta knjiga bude uspješna. A ona može biti uspješna samo ako ostavlja dojam dobro organizirane cjeline. Ne može djelovati zbrkano, pa da žicanje objašnjava u tri koraka, ubojstvo u 9, a politiku u 21 korak, nego sam zaista nastojao sve to skupa dobro sistematizirati. Skupljajući materijal došao sam do zaključka kako je sedam koraka, odnosno sedam uputstava za svako od zanimanja, optimalna brojka.“

Na pitanje hoće li priručnik, osim praktičnog dijela, sadržavati i lekcije duhovne i svjetonazorske preobrazbe, Labrović odgovara kako je upravo to i najvažnije. Samim čitanjem knjige, kaže, nitko neće postići rezultate ukoliko nije spreman odreći se istinoljubivosti, iskrenosti, milosrđa, sućuti, težnje ka zajedništvu, ljubavi, poštenja, i ostalih zastarjelih, 'kmetskih' vrlina. Tko na to nije spreman, i praktična uputstva slobodno može preskočiti.

„Ne možete se time početi baviti ako niste spremni na duhovnu preobrazbu. Možete ući u kriminal s idealističkim stavovima, ali morate biti svjesni da ćete te ideale putem izgubiti. Svijest o idealima koje ste ranije imali i kasnije vam može dobro doći, ali ne kao vaša unutarnja istina, nego kao slika o vama koju želite reproducirati pred javnošću. Kao medijski svjesna osoba znat ćete da je sve to tada samo teatar, gluma, igra za društvo i zajednicu oko vas.“

Predani čitatelj težit će ka tome da postane lažljivac, licemjer i sebičnjak. Svatko tko zaista želi vladati, mora razviti nemilosrdnu ambiciju i egoizam, a Labrović dodaje kako ti mehanizmi moraju raditi poput švicarskog sata. Za one koji se ne namjeravaju zadržati nisko u hijerarhiji kao sitni kriminalci, podrazumijeva se da moraju naučiti infiltrirati se u političke krugove.

„Ako ćete se baviti sitnim krađama, žicanjem, nadriliječništvom ili proricanem sudbine, socijalna malignost vaših djela zadržava se na razini odnosa žrtva-počinitelj. Dobro, osim ako nekome prodate otrovnu kremu za liječenje. Međutim, ukoliko se bavite ozbiljnim kriminalom, na prvom mjestu morate nastojati biti prikopčani na legalne dijelove sistema. Tu su odvjetnici, državno tužiteljstvo, policija, genijalno je ako iza sebe imate nekog iz tajnih službi, a briljantno je ako ste u vezi s politikom. U tom slučaju, put prema vrhu vam je otvoren.“

Netko tko, poput Siniše Labrovića, dolazi iz područja kulture i umjetnosti morao bi si oštro preokrenuti prioritete, a jedino što će priručnik za kriminal možda obuhvatiti iz tog područja je krivotvorenje i trgovanje ukradenim umjetninama.
„Što se ljudi iz kulture tiče, koliko ja znam, obično se radi o budalama. Drže se nekih ideala i ostalih idiotluka, apliciraju za sredstva na ministarstvo i grad, mole, kume, i ostalo. Zaljubljeni su u više vrijednosti, u istinu, ljubav, smisao, u projekcije u boljem društvu, pomaganje zakinutima i osvještavanje situacije u društvu. Ako tako razmišljate, onda nemate šanse. Ali ako znate sve to skupa okrenuti u svoju korist kao racionalan i objektivan poznavatelj ljudske prirode, tada vam ništa ne stoji na putu. Možete zaboraviti sve ove zajebancije, svu tu laž umjetnosti - i krenuti prema vrhu.“

Knjiga je koncipirana kao 'opći' priručnik, koji čitatelju daje osnovna znanja o najrazličitijim kriminalnim aktivnostima, od sitnih krađa, pa sve do visoke korupcije. Logika hijerarhijskog uspona u kriminalnoj i društvenoj hijerarhiji preslikana je i na samu strukturu knjige, odnosno na raspored poglavlja. „Prvi dio knjige odnosit će se na ona zanimanja koja nisu u većoj mjeri razarajuća za društvo. Riječ je o jednostavnom odnosu žrtva-počinitelj, pa su prva poglavlja posvećena krađi,  provalama, nadriliječništvu, proricanju sudbine i džeparenju. Sve te stvari mogu biti gadne za žrtvu, no ipak se ne radi o organiziranim skupinama ljudi, nego individualcima koji pokušavaju opstati. Prva grupa zanimanja počinje sa žicanjem, u drugoj grupi nalazi se ozbiljni kriminal kao što je utjerivanje dugova, kamatarenje, gospodarski kriminal, a nadam se da će u istoj skupini biti i ubojstva.“

Niz klasičnih kriminalnih zanimanja vodi prema hijerarhijskom vrhu, a on je pak u svim svojim vidovima usko povezan s politikom. Situacija pri samom vrhu zapravo je i najzanimljivija, jer pozicije koje se u tom dijelu mogu zauzeti imaju ne samo posve drugi stupanj rizika od onih u nižim granama, nego i odnos sa društvom funkcionira različito. „Radi se o tome u kojem ćete trenutku iz osobe koja ugrožava sistem, postati osoba koja je u tom sistemu, i koju sistem brani. U nizu ovih zanimanja također, dakle, postoji piramida. Oni koji su na vrhu piramide vrlo često su u samom sistemu, dok su oni na dnu, koji rade za njih, izloženi - oni su ti koji riskiraju. Što je više to čime se bavite društveno razarajuće, vi ste pozicionirani više u sistemu, a samim tim što ste više pozicionirani, zapravo ste i zaštićeniji.“

Za radionicu „Dodiplomsko obrazovanje“, koja je bila održana prošle godine, Labrović je okupio ekipu predavača koja je polaznike upoznavala s različitim kriminalnim vještinama, a među njima je bio još jedan iz područja kulture. Riječ je o umjetnikovom prijatelju, piscu Nenadu Stipaniću, koji je u životu radio sve i svašta da bi preživio – između ostaloga i kao izbacivač u diskotekama i kasinima, zaštitar i tjelohranitelj. Jedna Stipanićeva zbirka priča nosi naslov „Odlično je baviti se kriminalom“, a polaznike Labrovićeve radionice upoznavao je s osnovama 'ophođenja u kriminalnim krugovima'. „Nenad, naravno, nikad nije bio na krivoj strani, ali radio je kao redar, pa je tako bio izložen silnicama tih društvenih odnosa. U takvim situacijama jednostavno ne možete zatvoriti oči, prilično jasno vidite što se događa oko vas, pa tako i što se događa s društvom općenito. Na radionici je o tome govorio iz svoje perspektive izbacivača.“

Kada javno govori o ovom projektu, Labrović namjerno inzistira na njegovom doslovnom tumačenju. Na koncu, i radionica i buduća knjiga odrađene su do kraja kao prava stvar, bez velikog natpisa koji bi publici rekao nešto kao: 'znate, ne želim da se stvarno bavite kriminalom, ovo je umjetnički projekt kojim želim ukazati na situaciju u kojoj se nalazimo'. „Možda djeluje cinično, ali paranoja i cinizam u našem društvu često jesu samo istinit uvid u ono što je stvarno oko nas. Ljudi se brane ideološkim pričama i nekakvim načelima, a ne žele vidjeti kako bi mogli i dalje nastaviti živjeti. Znam da je teško ustajati u sedam, ići spavati u 9, u međuvremenu stajati za blagajnom ili raditi u nekom skladištu, i ne vjerovati da to sve ima neku svrhu. Znam da je teško vjerovati kako će zbog toga, kao što ona stara priča kaže, biti bolje vašoj djeci. Ali, ako doista pogledate i osvijestite situaciju, onda ćete vrlo brzo vidjeti o čemu se tu sve skupa  radi. Prestanite željeti, prestanite se nadati, nego otvorite oči i pogledajte – ono što vidite, to je istina.“
 
Radionica „Dodiplomsko obrazovanje“ i knjiga koja je zapravo njen logičan nastavak, su radovi s kojima se lako identificirati, pogotovo danas kada mnogi ostaju bez posla. Labroviću je polazište dijelom tu bilo i razmišljanje o vlastitoj situaciji, kao i situaciji mnogih njegovih kolega na suvremenoj umjetničkoj sceni, koji jedva spajaju kraj s krajem. „Riječ je o nekoj kombinaciji egzistencijalnog i onog što vidim da se događa kolegama oko mene. Ova država se voli užasno kurčiti i prenemagati kulturom koju proizvode ti ljudi. Ne znam što ta riječ 'kultura' uopće više sadržava. Jesu li to neka djela nastala sama od sebe, jesu li pala kao mana, začeta po Duhu Svetome, ili su ih napravili nekakvi ljudi? Činilo mi se da ti ljudi jednostavno zaslužuju malo manje egzistencijalnog grča.“

Priručnik za kriminalce Siniše Labrovića inače dizajnira Boris Greiner, a autor ilustracija bit će Igor Hofbauer. Knjiga će se tiskati povodom 11. Istanbulskog bijenala, na kojem će u rujnu, od hrvatskih umjetnika, sudjelovati još i Igor Grubić, Sanja Iveković, Mladen Stilinović, Vlatka Horvat i David Maljković.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
GODIŠNJI PREGLED: Likovnost 2009.
Siniša Labrović: Nismo svi talentirani za politiku i žicanje
Siniša Labrović i 'Postdiplomsko obrazovanje'
Perforacije – tjedan izvedbenih umjetnosti
Perforacije - festival izvedbenih umjetnosti
Perforacije između performansa, kazališta i netradicionalnog
'Od čega čovjek živi?' - 11. Istanbulski bijenale
Istanbulski bijenale - uspjeh kustoskog kolektiva WHW
'Dodiplomsko obrazovanje' Siniše Labrovića uskoro će biti ukoričeno!
Narančasti pas ili nenapisana povijest performansa

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici