Vizualni studiji – umjetnost i mediji u doba slikovnog obrata

01.09.2009. Print | Pošalji link

Jedna relativno nova, uzbudljiva i sve popularnija disciplina pokušava se odnedavno etablirati i u Hrvatskoj, a ime joj je – vizualni studiji.

Ovo je na neki način i osnovni zadatak Centra za vizualne studije, formalno udruge koja posljednje tri godine pokušava djelovati kao prava institucija i pronaći svoj prostor među već postojećima. A takav prostor nije baš lako naći. Naime, sam predmet vizualnih studija je slika, ali ne slika kao predmet, nego općenito područje vizualnog, koje osim takozvane vizualne umjetnosti uključuje i mnogo toga drugog - poput televizije, filma, reklama, modne estetike, video igara, Interneta, trivijalne kulture, pa čak i načina kako tehnologija, primjerice, medicinski instrumenti, vizualiziraju tijelo čovjeka.

Osim toga, vizualni studiji u svom bavljenju slikom slobodno odabiru sve ono što im je korisno ili inspirativno iz područja kulturalnih studija, povijesti umjetnosti, kritičke teorije, psihoanalize, semiotike, rodnih studija, filozofije ili antropologije. U tom smislu, ova disciplina je na neki način komplementarna drugim disciplinama, a karakterizira ju ponekad i to što ima dovoljno metodološke, teorijske i praktične vitalnosti da sagleda 'vizualnost' u 21. stoljeću na jedan nov način.
 
Tako kaže Krešimir Purgar, osnivač i glavni istraživač Centra za vizualne studije, te urednik zbornika tekstova pod naslovom «Vizualni studiji – umjetnost i mediji u doba slikovnog obrata» koje je Centar nedavno objavio. Ideja knjige je po prvi put domaćoj javnosti, prvenstveno onoj akademskoj i stručnoj, predstaviti samu disciplinu kroz niz odabranih tekstova priznatih svjetskih stručnjaka koji na svoje različite načine prilaze problemu slike i vizualnog danas.

«Vizualni studiji zaista jako široko ulaze u područje vizualnog. To je disciplina koja je nastala kao posljedica takozvanog 'ikoničkog obrata', zaokreta u području vizualnosti o kojem su teoretizirali William J. T. Mitchell i Gottfried Boehm. Sažeto rečeno, riječ je o tome da stvari promatramo više kroz tekstualnu paradigmu, dakle, filozofiju ili teoriju koja nam je dostupna, nego prvenstveno kroz najšire shvaćeno područje slika.»

Vizualni studiji koriste svu metodologiju kojom humanističke znanosti uobičajeno barataju, instrumentaliziraju stare teorije na nov način, primjenjujući ih na nove vizualne fenomene. «Taj se splet postojećih teorija reformulira, redefinira i nadograđuje, čime na kraju dolazimo i do metodologije vizualnih studija. Treba reći da tu nije riječ o nekom setu alata koji su nam pri ruci, nego dobrim dijelom o jednom otvorenom području eksperimenta. Metodologija je inače, kao i sama struka, još u fazi razvoja i propitivanja vlastitih mogućnosti.»

Među ključnim pojmovima za razumijevanje vizualnih studija su takozvani «ikonički obrat» i «slikovni zaokret». Najjednostavnije rečeno, danas živimo u svijetu slika, kojima smo doslovce prezasićeni, ali ih do kraja ne razumijemo i ne možemo se s njima nositi. S druge strane, naučeni smo da svaku stvar koju želimo predočiti formuliramo kroz određeni tekst, ili određenu teoriju, a to se odnosi i na sve slike koje se danas pred našim očima proizvode.

Ikonički obrat, pojašnjava Krešimir Purgar, je trenutak u najnovijoj suvremenosti u kojem počinjemo shvaćati da ne možemo samo kroz tekst doći do smisla i sadržaja tih slika. Umjesto toga, polazi se od slika, koje se pokušava opisati na nov način, ne koristeći stare paradigme ili preformulirajući stare teorije.

«Vulgarno rečeno, Ikonički obrat je teorija koja je dobila na snazi u vremenu dominacije svih vrsta slika, ali to je samo dio priče. Ako kažemo da smo okruženi nadzornim kamerama, ekranima u shopping mallovima, ako smo 24 sata izloženi pogledu drugih u raznim reality showovima – to je, recimo, samo hardverska posljedica ikoničkog obrata. Glavna promjena događa se u načinu na koji percipiramo stvari, kako ih tumačimo, kako gledamo slike i kako se od njih branimo.»

Zasad najartikuliranija djelatnost Centra za vizualne studije je izdavačka. Budući da mu je jedan od glavnih ciljeva etablirati kod nas još uvijek novu disciplinu, izdavanje zbornika «Vizualni studiji» čini se kao logičan prvi potez kojim se Centar predstavlja javnosti, iako je sve počelo još prije dvije godine suorganiziranjem simpozija na temu «Vizualna konstrukcija kulture».
 
Purgar kaže kako je imao puno dilema oko toga kako koncipirati zbornik, tim više što su «Vizualni studiji» prva knjiga na tu temu tiskana na hrvatskom jeziku. Odabrani tekstovi ne govore o samoj disciplini niti je definiraju, nego se bave predmetom vizualnih studija – drugim riječima, teme koje ti tekstovi obrađuju su teme kojima se vizualni studiji kao disciplina bave. Ipak, za one kojima je potrebno barem neko poglavlje koje bi objasnilo kontekst i o čemu se tu uopće radi, postoji Purgarov uvod. U njemu je objašnjena ideja slikovnog obrata, kao i veza između zaokreta prema slici i vizualnih studija kao discipline.»

Odnos vizualnih studija i povijesti umjetnosti posebno je zanimljiv, kao odnos jedne etablirane discipline koja postoji više od 150 godina, i jedne nove, koja možda ne dovodi u pitanje osnovne postulate povijesti umjetnosti, ali ih svakako izaziva. “U drugom poglavlju pokušavamo vidjeti kako se kanonska djela iz povijesti umjetnosti mogu tumačiti uzimajući u obzir svijest o slikama koje imamo danas. Primjerice, na koji bi način suvremeni gledatelj promatrao Caravaggija, a da nije opterećen povijesnoumjetničkim ikonološkim metodama.»

Iskustva izvana, uglavnom iz Sjedinjenih Država, govore da su se vizualni studiji rijetko uspijevali uvući na sveučilišta tamo gdje je već postojala jaka katedra povijesti umjetnosti. Među njima, međutim, ne bi trebala postojati stvarna konkurencija. Vizualni studiji, pojašnjava Krešimir Purgar, bave se onim temama u povijesti umjetnosti kojima se tradicionalna povijest umjetnosti nije bavila, ili ih je zanemarivala.

«Unutar tog poglavlja je i tekst Svetlane Alpers 'Promatranje riječi: reprezentacija tekstova u nizozemskoj umjetnosti', koji govori o elementima koji možda ne čine osnovni očekivani korpus tema koje vežemo uz nizozemsko slikarstvo 17. stoljeća. Tekst se ne dotiče pitanja stila, kompozicije, niti likovne organizacije materijala, nego govori o nekim antropološkim ili duboko ljudskim temema i načinima kako oni ulaze u slikarstvo. Alpers specifično u ovom tekstu promatra reprezentaciju tekstova unutar samih slika.»

Posebno, treće poglavlje, dobio je i film. Filmologija je neizostavna struka kad govorimo o vizualnim studijima, između ostalog i zato što su u SAD-u odsjeci za vizualne studije najčešće proizlazili iz odsjeka za filmologiju, ili su se na neki način na njih naslanjali. Filmologija se i sama bavi slikom, jednako kao i povijest umjetnosti, ali je od nje mlađa i puno modernija i fleksibilnija. Osim toga, bilo kakvo proučavanje vizualnosti danas bez proučavanja filma je nezamislivo. Slično kao i s ranijim poglavljem o povijesti umjetnosti, odabrani tekstovi pokazuju kako se o filmu može razgovarati ne samo na način na koji o njemu govori filmska teorija, nego i malo 'iskosa', propuštajući utjecaje drugih pogleda i struka na film. «Tekst Angele dalle Vacche o Godardovom filmu 'Ludi Pierrot' bavi se utjecajem slikarstva povijesti umjetnosti na Godarda. Autoricu ne zanima fabula i psihološka kategorizacija likova, nego način na koji Godard slaže slike i što one znače.»

Četvrto poglavlje je najšire, možda najkaotičnije, ali i potencijalno najzanimljivije. Bavi se, naime, slikama iz popularne kulture, i daje nekoliko primjera kako se o njima može govoriti na ozbiljniji način. Poglavlje počinje dugačkim tekstom Douglasa Kellnera u kojem ovaj autor analizira seriju «Dosjei X». Kellner joj ne pristupa kao televizijskoj zabavi, ali itekako duboko ulazi u sve ono što su Dosjei imali za reći na temu teorije urota, izvanzemaljaca i biotehnologije.

«Pišući o toj seriji, Kellner pokazuje kako jedan mainstream televizijski proizvod može u sebi odražavati političku kulturu, strahove ili duh vremena jedne nacije, u ovom slučaju Amerike. Pokazuje se kako je cijela atmosfera straha, paranoje i nesigurnosti koja je postala zaštitni znak serije zapravo bila dobar uvod u 11. rujna. Kroz potenciranje nesigurnosti, neizvjesnih perspektiva i nedostatka odgovora na pitanje kamo idemo i otkud smo došli, ona je pretkazala početak 21. stoljeća.»

Posljednje poglavlje puno je fokusiranije i tiče se ponajviše interpretacije suvremene umjetnosti, odnosno posla kojim bi se u najvećoj mjeri inače bavila likovna kritika. Krešimir Purgar to je poglavlje koncipirao, kako kaže, kao dio knjige u kojem se i suvremena umjetnost, slično kao i ranije s filmom i tv-serijama, gleda na nov i drugačiji način. U suvremenoj umjetnosti nema smisla opisivati ono što gledatelj ionako vidi, nego je potrebno ući u te radove, prodrijeti ispod slika od kojih su sačinjeni, i pokušati vidjeti koji su to koncepti koji ih doista određuju.

“Michael Kelly u tekstu 'Danto i Krauss o Cindy Sherman' analizira kako su dvoje ozbiljnih autora poput Arthura Dantoa i Rosalind Krauss na različite načine problematizirali potpuno iste radove. Taj tekst pokazuje da nijedno umjetničko djelo ne nosi tumačenje u sebi ili po sebi, nego tek kroz interpretaciju dobiva svoj puni smisao i značaj. Suvremeno umjetničko djelo može biti neka vrsta okidača za početak razgovora o stvarima o kojima samo to djelo možda i ne progovara.»

Osim zbornika tekstova «Vizualni studiji - umjetnost i mediji u doba slikovnog obrata» koje je uredio Krešimir Purgar, Centar za vizualne studije u istom je zamahu objavio još dva izdanja autora koji u svojim projektima ili gravitiraju centru, ili su u njegov rad izravno uključeni. Riječ je o knjizi Žarka Paića «Vizualne komunikacije», te o kolekciji tekstova Sonje Briski Uzelac «Vizualni tekst». Sve bi to posebno moglo biti zanimljivo i korisno studentima, a Centar je upravo za njih ostavio mogućnost besplatnog skidanja knjiga u pdf formatu, na adresi www.vizualni-studiji.com.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Vizualni studiji - nova, uzbudljiva i sve popularnija disciplina

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici