Američka grafika u Dubrovniku

04.09.2009. Print | Pošalji link

Kultura nam, barem tijekom mrtve sezone, izgleda nešto manje centralizirana.

Naime, gradovi, uglavnom obalni i s turističkim očekivanjima, s manjim ili većim uspjehom nastoje iskoristiti ljeto onako kako najbolje znaju. Splitski filmski festival tako ovih dana ima retrospektivu fluksusovca i pionira video umjetnosti Nam June Paika, dok s druge strane Umjetnička galerija u Dubrovniku završava svoj ljetni program velikom izložbom američke grafike. Započela ga je pak s Janom Fabreom, koji u Dubrovniku i nije prvi put, a nije ni samo zbog toga, nego i zbog Ljetnih igara, pa je i izložba ove godine bila nešto više o kazališnom Fabreu, a manje onom likovnom ili - plastičkom.

U Umjetničkoj galeriji Dubrovnik otvara se 10. rujna izložba ‘Američka grafika od 60-tih godina 20. stoljeća do danas’, koja, kako joj i sam naziv kaže, predstavlja pedesetak godina američke moderne i suvremene umjetnosti kroz medij grafike. Od vremenskog raspona ipak bolje govore imena, a među njima su klasici poput Sama Francisa, Marka Tobeya, Andyja Warhola, Roya Lichtensteina, Donalda Judda, Claesa Oldenburga, Johna Baldessarija i drugih. 

Riječ je zapravo o izboru radova iz zbirke grafika i crteža ETH Zürich, najbogatije zbirke te vrste u Švicarskoj, koja radove američkih umjetnika prikuplja još od ranih šezdesetih. Unutar same zbirke kolekcija američke grafike funkcionira kao jedna konzistentna cjelina, a neki njezini dijelovi formirali su se čak i u izravnoj vezi sa Švicarskom, bilo da su tamo tiskani ili su imali švicarskog izdavača. Upravo takav primjer, mapu ‘1 cent Life’, navodi ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik, a ujedno i kustos izložbe, Antun Maračić.

‘Nastanak mape 'One cent Life' inicirao je Sam Francis 1964., a sastoji se od 68 litografija vrhunskih američkih, ali i ne samo američkih umjetnika. Ona danas predstavlja svojevrsnu antologiju apstraktnog ekspresionizma i pop arta, no sadrži i radove nekolicine europskih autora koji su na taj način integrirani u tu američku priču.’

Broj djela, jer ima ih ukupno 141 čak i ne računajući ‘1 cent Life’, dovoljno govori o veličini izložbe, a imena redom zvuče reprezentativno. Činjenica da se radi o grafikama zvuči u tom smislu nešto manje ‘reprezentativno’, upravo zahvaljujući općenitim prednostima grafičkog medija kao što je mogućnost umnožavanja i jednostavna distribucija, ali i čestih zabuna oko toga kakvu ulogu grafika ima unutar opusa pojedinog umjetnika. No, dovoljno se pritom sjetiti Warhola, koji je za njega tipično monumentalne serije dobrim dijelom realizirao u sitotisku.

‘Uistinu, američka umjetnost i u grafičkom segmentu ima, takoreći, monumentalne dimenzije. Warhol je jako dobar primjer sa svojim 'električnim stolicama' i formatima koje je radio. Uostalom Warholove kapitalne stvari su se dogodile upravo u grafičkom mediju – od čitavih serija automobilskih nesreća, Marilyn Monroe, do drugih različitih portreta u kojima ponekad sitotisak kombinira s akrilikom.’

Grafički opusi ostalih umjetnika imaju vrlo različita značenja u odnosu na cjelinu njihovog umjetničkog djelovanja. Claes Oldenburg  primjerice, poznat prije svega po izlaganju enormno uvećanih replika predmeta iz svakodnevnog života, ovdje je također zastupljen, ali naravno ne sa instalacijama, nego sa svojevrsnim skicama za ono što inače radi.

‘Matt Mullican je realizirao čitavu jednu seriju radova koji se ne bi ni mogli drugačije napraviti nego u grafici. To su sheme raznih brodova i letjelica koje on elaborira na velikom broju listova. Gledano u cjelini, mislim da je grafička tehnika uglavnom bila primjerena kao izraz načina funkcioniranja pojedinih umjetnika. Primjerice, kod Donalda Judda grafika je primjeren medij ako uzmemo u obzir njegov minimalizam i čistoću vizualnog prikaza. Većina onog što će se moći vidjeti na izložbi dobro reprezentira ono što je karakteristično za pojedinačne umjetnike, bez obzira je li im grafika primaran medij ili nije.’

Iako sudeći po naslovu ‘Američka grafika od 60-tih godina 20. stoljeća do danas’ izložba pretendira da bude sveobuhvatni pregled, ne treba zaboraviti da je iza svega zapravo samo izbor materijala iz jedne grafičke zbirke. Maračić je oprezniji oko pitanja može li se, i kakva uopće, priča ispričati iz ponuđenog. Zato radije kaže da je riječ o jednoj ‘panorami umjetnosti u navedenom periodu’.

‘Postav je strukturiran uglavnom kronološki, pa započinjemo sa Sam Francisom, odnosno njegovim radom iz 1960., čime se otvara tema apstraktnog ekspresionizma, ili konkretnije tašizma. Slijedi Mark Tobey sa svojim kaligrafskim apstrakcijama, zatim pop art, minimalizam, konceptualna umjetnost... Svi relevantni pokreti i stilovi koji su se pojavljivali u tom razdoblju su prisutni i na izložbi, i to zaključno sve do postmodernih reciklaža upravo onih trendova koje ćete vidjeti na njenom početku.’

‘Američka grafika’ dolazi na kraju ljetne sezone za Dubrovnik, perioda u koji Umjetnička galerija strateški ulaže najviše. Antun Maračić, međutim, dodaje kako ne priznaje 'mrtvu sezonu' kada je riječ o programu institucije koju vodi. Uostalom, Umjetnička galerija Dubrovnik je i muzejska ustanova, s kolekcijom umjetnosti od kraja 19. stoljeća do danas, a to donekle diktira i programski raspon. Zato Maračić koncipiranje programa uspoređuje sa slaganjem mozaika, u kojem se lokalno specifično, dakle, umjetnici s domaće scene, i internacionalni izložbeni projekti, moraju na kraju posložiti u jednu skladnu i smislenu cjelinu. Što se same izložbe američke grafike tiče, ona će trajati od 10. rujna do 1. studenog. Navede li vas put u Dubrovnik, to je nešto što ne treba zaboraviti.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Damir Sokić – HDLU je počeo funkcionirati kao 'tajno društvo'!
Je li HDLU 'tajno društvo'?
Nevidljive galerije Željka Kipkea
Željko Kipke i 'nevidljivi' MSU
Osim zidina, razgledajte u Dubrovniku i američku grafiku
Nehotični i slični radovi - Antun Maračić
Anto Jerković potpisuje sve što je plavo
Retrospektiva Ante Jerkovića u Umjetničkom paviljonu
Izložba Pabla Picassa ipak otvorena u Dubrovniku
Unatoč nezainteresiranosti Ministarstva kulture, Picasso u Dubrovniku

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici