'Godine neorealizma - smjernice talijanske fotografije' u Galeriji Prsten

08.09.2009. Print | Pošalji link

Pojam talijanskog neorealizma najčešće se povezuje s filmskom umjetnošću i redateljima kao što su Roberto Rossellini, Vittorio de Sica ili Luchino Visconti.

Zadnjih dvadesetak godina taj se pojam koristi i za niz talijanskih fotografa iz istog razdoblja, od kojih neki jesu imali izravne veze s filmskim talijanskim neorealizmom, ali većina baš i nije. Ono što ih, međutim, povezuje, su specifične okolnosti u kojima su njihovi radovi nastajali, kao i njihove vlastite kreativne reakcije na te okolnosti. Naime, poražena Italija nakon 2. svjetskog rata bila je u teškoj ekonomskoj i socijalnoj krizi kao i brojne druge zemlje, a autori koji su se u takvom kontekstu pojavili okrenuli su se dokumentiranju života, najčešće radnika, u vrijeme siromaštva i očaja. Karakterističan socijalni angažman bio je pokretan dobrim dijelom i ljevičarskom orijentacijom talijanskih fotografa te generacije, no, kao uostalom i u neorealističkom filmu, on nije sadržavao i eksplicitnu političku poruku. Poruka je zapravo bila duboko humana, svoje objektive usmjerili su prema stvarnom životu, a život koji im je bio pred očima gledali su prije svega sa suosjećanjem, pa i optimizmom.

O svemu ovome govori i izložba pod nazivom «Godine neorealizma - smjernice talijanske fotografije 1945. - 1965.», koja se 08. rujna otvara u Galeriji Prsten HDLU-a. Organizirana je zajedničkom inicijativom samoborske Foto galerije Lang, odnosno njenog stručnog voditelja Želimira Koščevića, i Centra vizualnih umjetnosti Batana u Rovinju. Dvjestotinjak fotografija ukupno trideset autora, reći će Želimir Koščević, formira jednu cjelinu koja ne funkcionira samo kao povijesna retrospektiva jednog specifičnog stila, nego pokazuje da medij fotografije ne formulira svoju poruku putem stila, već putem odnosa prema stvarnosti. 

Neki od fotografa koji su djelovali u razdoblju nakon 1945. bili su u vezi s filmom, no puno je važnije za umjetnike u oba medija zapravo bilo duhovno okružje u Italiji poslije pada fašizma. Ono je, kaže Koščević, bilo ispunjeno potrebom da se novi život u Italiji bilježi na posve drukčiji način od onog kakav je zahtijevalo razdoblje fašizma. «Može se čak reći da je ono što se događalo na planu vizualnih umjetnosti u svim takvim autoritativnim režimima bio jedan realizam, ali lažni realizam. Zato se nakon rata krenulo u snimanje svakodnevice, socijalnih prilika, a sve to s jednim angažiranim, lijevim predznakom. Neki od fotografa čije ćete radove vidjeti na izložbi sudjelovali su i u partizanskom antifašističkom pokretu, što također govori o tome kako socijalni angažman proizlazi iz njihove lijeve političke orijentacije.»

Onako kako je socijalni i ekonomski kontekst odredio početke fenomena, tako je naznačio i njegov kraj. S kulturnom, ekonomskom i socijalnom stabilizacijom Italije šezdesetih godina situacija se jako mijenja, pa primjerice u filmskoj povijesti već Fellinijev «Dolce Vita» pokazuje jednu posve drugačiju stvarnost. «Sredinom četrdesetih Italija je razorena i u dubokoj ekonomskoj krizi. Siromaštvo je bilo njihova svakodnevica, pogotovo na jugu, tako da su mnogi fotografi sa sjevera, iz Milana, Torina ili Venecije, odlazili su na jug snimati bijedu koja je zatekla ljude.» 
Neki od talijanskih fotografa spominju utjecaj putujuće izložbe «Porodica čovjeka», koja je od 1955. publici koja ju je vidjela širom svijeta približila univerzalnost ljudskog iskustva i ulogu fotografije u njegovom dokumentiranju. Međutim, estetika talijanskog neorealizma tada je već bila jasno definirana, što znači kako su fotografi u «Porodici čovjeka» većinom samo našli potvrdu svoje osnovne orijentacije. Milanski i venecijanski krug fotografa, kaže Koščević, okupljali su najveći broj autora, a među njima je i nekoliko antologijskih imena svjetske fotografije kao što su Mario Giacomelli, Tranquillo Casiraghi, Tino Del Tin, Nino Migliori i Piergiorgio Branzi. 

Izložbu o talijanskom neorealizmu u fotografiji u HDLU-u, odnosno u Galeriji Prsten, publika će moći pogledati do 4. listopada. Ovo posljednje odnosi se na zagrebačku publiku, jer će ista izložba naknadno biti pokazana još i u Muzeju suvremene umjetnosti u Novom Sadu, u Banja Luci, te u Kulturnom centru u Beogradu iduće godine.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Talijanske fotografije u Galeriji Prsten
Nina Bačun i Roberta Bratović 'peku zanat' u HDD Galeriji
Pečenje zanata u Galeriji HDD-a
Otvorena izložba fotografija XLL
LXX - obljetnička izložba Hrvatskog fotosaveza
Avangardna umjetnost u virtualnom obliku
Virtualni muzej avangardne umjetnosti
Plakati Mihajla Arsovskog
Fragmenti iz opusa Mihajla Arsovskog u Galeriji SC
Kinetizam u Umjetničkom Paviljonu

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici