'Od čega čovjek živi?' - 11. Istanbulski bijenale

11.09.2009. Print | Pošalji link

Sedamdeset umjetnika, 143 rada i 6000 metara kvadratnih izložbenog prostora – to su glavne statistike 11. Istanbulskog bijenala koji u ovom njegovom izdanju kurira zagrebački kustoski kolektiv WHW.

Da je riječ o njihovom dosad najvećem i najzahtjevnijem projektu ne treba posebno naglašavati, ali u posljednjem desetljeću četveročlani tim je dosta toga već prošao. Od prve velike izložbe «Što, kako i za koga» povodom 152. godišnjice Komunističkog manifesta, preko preuzimanja vođenja Galerije Nova, do međunarodne izložbe «Kolektivna kreativnost» u Kunsthalle Fridericianumu u Kasselu, gdje se inače održava središnji dio kasselske Documente, pa sve do sada, kolektiv koji čine Ivet Ćurlin, Ana Dević, Nataša Ilić i Sabina Sabolović bavio se okvirno temom odnosa umjetnosti i njezine društvene uloge. Istanbulski bijenale, koji se službeno otvara 11. rujna, a do 8. studenog će biti otvoren i širokoj publici, u tom smislu ne donosi puno novoga osim, naravno, veličine.
 
Kao naslov i inspiracija za konceptualni okvir Bijenala uzet je engleski prijevod pjesme «What keeps mankind alive?» koja zatvara drugi čin «Opere za tri groša» Bertolta Brechta. «Od čega čovjek živi?» funkcionira i kao pitanje izravno upućeno publici i umjetnicima, ali za WHW referiranje na Brechta i današnji odnos prema njemu znači i puno više. Zanimalo ih je Brechtovo uvjerenje u potencijal političkog angažmana u umjetnosti, koje se nekako poklapa i s idejama koje su se provlačile i kroz njihove vlastite izložbene projekte i kolaboracije s umjetnicima. Sam naslov automatski evocira teme politike i ekonomije, što osobito značenje ima u uvjetima svjetske krize. Ni Brecht ni song «What keeps mankind alive?» koji su obradili Tom Waits, Pet Shop Boys i mnogi drugi, nisu tema Bijenala, reći će Ana Dević iz WHW-a, niti ih zanima prezentirati Brechta kao klasika novim generacijama.

«Izložba nije zamišljena tematski niti se radovi izravno bave Brechtovim nasljeđem. Umjetnički radovi uključeni u Bijenale zasebno adresiraju niz tema koje nisu u izravnoj vezi s Brechtom, ali postoji određeni kut pogleda, perspektiva koja je nama bila u cijeloj priči jako važna. U tom smislu unutar same izložbe možemo pratiti tematske linije koje se međusobno prepliću.»

Istanbulski bijenale je u svakom svom novom izdanju nomadska manifestacija – lokacije na kojima se zbiva nisu fiksne, a kustosi svaki put istražuju nove. Ana Dević kaže kako je njihov izbor bio dijelom i u relaciji s nekima od tema izložbe, a to se pogotovo odnosi na takozvanu Grčku školu, koja je prije sedam godina zatvorena zbog manjka učenika. Odabir tog prostora dijelom je u vezi s temom odnosa prema manjinama u turskom društvu, ali i s pitanjem edukacije. Glavni prostor Bijenala je nekadašnje skladište «Antrepo 3”, koje je u istu svrhu korišteno u nekoliko prethodnih izdanja izložbe. Treće mjesto na kojem se Bijenale održava je takozvani Depo, koji se nalazi u neposrednoj blizini spomenutog skladišta Antrop kraj Bospora. Depo je zapravo mlada i zanimljiva institucija čiji program nije strogo usmjeren na suvremenu umjetnost, a ostvaruje niz projekata u kojima potiče regionalnu suradnju.

Za svako mjesto postojao je i razlog, kaže Ana Dević, i svako od njih ima svoju priču. Naime, izložba se poput jedne fragmentirane cjeline proteže kroz sva tri prostora, ali ne na način da lokacije čine svojevrsne tematske odjeljke. «U svakom pojedinom prostoru, ali i na izložbi kao cjelini, pokušali smo potaknuti dijalog među radovima. Također nam je bila važna mogućnost da rad koji je viđen u jednom dijelu prostora  rezonira kroz izložbu tijekom različitih drugih konstelacija. Pred gledatelja smo stavili veliki zadatak, jer je riječ o 70 umjetnika i preko 140 radova, a trudile smo se sugerirati jedan angažiran i znatiželjan pogled.»

Angažman se, dakako, traži prvenstveno od publike, koja će morati izdvojiti dosta vremena da izložbu zaista pogleda kako treba. Narativ izložbe formira se kroz niz različitih perspektiva koje definiraju, dakako, sami radovi, od kojih su neki recentni, dok su drugi nastali i prije dvadeset ili trideset godina. WHW je takvim vremenski širokim odabirom pokušao pokazati putove, smjerove i eksperimente koji su podjednako prisutni u radovima umjetnika različitih generacija, ali ne u smislu utjecaja, nego srodnosti. Pitanje hrane, motiv maske, ili odnos rata i svakodnevice neki su od lajtmotiva koji se provlače kroz cijelu izložbu. Opet, nijedan od njih nije tretiran kao zasebna cjelina, niti je unutar izložbe prikazan izolirano od drugih. Motiv hrane, primjerice, lako je povezati s hrvatskim umjetnikom Mladenom Stilinovićem, koji se u brojnim svojim radovima od sedamdesetih do danas bavio pitanjem hrane, siromaštva i egzistencijalne oskudnosti.

Još u vrijeme dok popis umjetnika nije bio objavljen, kustoski tim WHW natuknuo je
kako određeni broj imena sigurno neće predstavljati iznenađenje, jer je riječ o autorima s kojima su već surađivale od izložbe «Što, kako i za koga - povodom 152. godišnjice Komunističkog manifesta ili pak velike međunarodne izložbe “Kolektivna kreativnost” u Kasselu. Dio umjetnika prošao je i kroz program Galerije Nova posljednjih nekoliko godina, a nekoliko ranije poznatih imena iz WHW-ovih projekata našlo se i u ulozi autora tekstova u katalogu. To su, između ostalih, Brian Holmes, Boris Buden, i Stephen Wright. Takav pristup Ana Dević objašnjava podsjećanjem da se radi o njihovom najzahtjevnijem projektu do sada, te da su zato odlučile inzistirati na temama i pristupima koji su im bili važni od samog početka djelovanja.

Na Istanbulskom bijenalu izlaže šestero hrvatskih umjetnika. Osim Mladena Stilinovića, tu su još Sanja Iveković, David Maljković, Igor Grubić, Vlatka Horvat i Siniša Labrović, od kojih svaki razvija vlastite vrlo konzistentne i zasebne umjetničke prakse, bez obzira kreću li od osobnih pitanja, poput Vlatke Horvat, ili su usmjereni na izravnije i aktivnije propitivanje društvenih problema kao Grubić ili Labrović.

«Pokušali smo pronaći balans između različitih produkcijskih zahtjeva koje dolaze s izložbom kao što je Bijenale. Nismo se htjeli potpuno pokoriti zahtjevu da se radovi moraju producirati u kontekstu izložbe i da ne smiju biti već viđeni, i birali smo radove koji se uklapaju u cijelu priču. S druge strane, mnogi umjetnici, uključujući i Sinišu Labrovića, Vlatku Horvat i Sanju Iveković,  iskoristili su ovu priliku da realiziraju ambicioznije ideje o kojima duže vrijeme razmišljaju.»

Geopolitički fokus bijenala određen je samim položajem Istanbula kao grada na razmeđi Istoka i Zapada. Istraživačka putovanja zahvatila su područje koje se proteže od Bliskog istoka, preko Srednje Azije, Kavkaza, do Istočne Europe koja je na neki način i ishodišno polazište samog kustoskog tima. «Naša putovanja su bila vođena tom ishodišnom geografijom, ali ovisila su i o različitim vezama koje smo stjecali prije istraživanja, u našem dosadašnjem radu. Tu se stvorila vrlo kompleksna putanja koja nipošto nije bila politički korektna u smislu da smo zaista išli u svaku zemlju, nego se radilo o istraživanju koja su se međusobno nadovezivala jedno na drugo. Vjerujem da će i ona putovanja koja se nisu izravno reflektirala na sam Bijenale otvoriti neka nova poglavlja u našem daljnjem radu.»

Velike manifestacije financiraju se iz uhodanih kanala, a tako je i s Istanbulskim bijenalom. Svugdje prisutna recesija odrazila se i na to, pa su čak i neki od tih uhodanih kanala, kaže Ana Dević, ovog puta bili limitirani. Ne treba, međutim, zaboraviti da recesija ima i veću ulogu u cijeloj priči oko manifestacije koja naslov preuzima od Brechtovog i Weillovog songa «Od čega čovjek živi?»

«Recesija je ne samo nužan element, nego na neki način i tema Bijenala. Treba obratiti pažnju i na samu pjesmu 'Od čega čovjek živi?', pa i kontekst u kojem je pisana i izvedena 'Opera za tri groša'. Brecht ju je pisao 1928. godine, samo godinu dana uoči velike krize 1929. Pitanja koja ona postavlja o odnosu prema kapitalističkom sustavu, načinu na koji on raspoređuje dobra i kako se individua unutar tog sustava pozicionira, i danas su potpuno relevantna.»

U vezi s tim, unutar same izložbe postoji odjeljak u kojem publika putem dijagrama, statistika i razne dokumentacije može saznati podatke o procesu nastanka Bijenala, detalje o raspodjeli budžeta, kao i postotke, primjerice, zastupljenosti umjetnika sa Istoka i Zapada, muškaraca i žena, individualaca i grupa. Naziv «Classroom» sadrži igru riječi između značenja «klase» i «učionice», a namjera je bila učiniti transparentnim sve ono što prosječni gledatelj došavši na jednu tako veliku izložbu obično nema priliku saznati.

«Odlučili smo s Bijenalom krenuti u javni prostor grada u kojem se održava puno prije same izložbe, i što se toga tiče nismo bili nikakva iznimka. Mnogi od Bijenala posljednjih godina transformirali su svoju ulogu u smislu da se ne zbivaju samo u određenom vremenskom razdoblju, nego i izlaze iz njega. Htjeli smo i samu prisutnost umjetnika, kustosa i teoretičara u gradu otvoriti prema publici. Percepcija s lokalne scene bila je zanimljiva utoliko što su neki od sudionika pobudili veliko zanimanje sa svojim predavanjima i prezentacijama.»

Jedan od njih je i Trevor Paglen, američki umjetnik i eksperimentalni geograf koji je u Istanbulu boravio puno prije otvorenja kako bi obavio istraživanje za svoj rad. Paglen, naime, koristi kontekst vizualne umjetnosti kako bi učinio vidljivim niz podataka kakvi ostaju uskraćeni običnim građanima. Istražuje takozvani «Black world», iliti svijet tajnih organizacija i velikih vladinih vojnih budžeta za koje ne smijemo i ne bismo trebali znati, a u samom Istanbulu je u suradnji s astronomskim odjelom Tehničkog fakulteta pokušavao locirati i snimao tajne vojne satelite koji se nalaze na nebu iznad grada. Paglenove fotografije zvjezdanog neba, koje nas zapravo gleda, pobudile su veliko zanimanje. Pogotovo sada, kad su sve oči uprte u nebo zbog kiše i poplava koje su proteklih dana odnijele i ljudske živote.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
GODIŠNJI PREGLED: Likovnost 2009.
Siniša Labrović: Nismo svi talentirani za politiku i žicanje
Siniša Labrović i 'Postdiplomsko obrazovanje'
Istanbulski bijenale - uspjeh kustoskog kolektiva WHW
Igor Grubić spreman je za Istanbul
Grubićeva 'Priča s istočne strane' na Istanbulskom bijenalu
Oliver Frljić
'Dodiplomsko obrazovanje' Siniše Labrovića uskoro će biti ukoričeno!
Priručnik za kriminal Siniše Labrovića na Istanbulskom bijenalu
Ne bi li bilo jednostavnije da vlada raspusti narod i izabere drugi?

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici