'Interzone: Rod' u Galeriji Galženica

17.09.2009. Print | Pošalji link

Nakon izložbi “Grad”, “Networked” i “Nacija”, ciklus objedinjen naslovom “Interzone” u Galeriji Galženica otvorio je i svoje novo poglavlje, u kojem tematski istražuje - da se poslužimo terminom Judith Butler – “nevolje s rodom”.

Najveći dio ove serije izložbi, naime, formirao se na temelju natječaja u kojem se od umjetnika tražilo da reagiraju na temu globalizacije, vrlo široku temu, ili svakako dovoljno široku da bi se od pristiglih prijedloga moglo složiti nekoliko samostalnih, ali međusobno isprepletenih cjelina.

Voditelj Galerije Galženica Klaudio Štefančić, uz pomoć mladih kustosica Sanje Horvatinčić i Nine Pisk, time je uspio spojiti nešto što na prvi pogled izgleda gotovo nespojivim – realizirati skupne izložbe temeljene na natječaju, a da svaka od njih ima i manje ili više jasnu i kvalitetnu koncepciju. Podteme, kao što su već spomenute “Grad”, “Nacija”, ili pak “Lokalno”, zapravo su poslužile da se unutar svake od izložbi obradi neki od aspekata utjecaja globalizacije na suvremeno društvo i svakodnevicu, krećući se od pitanja urbaniteta, nacionalnog i drugih identiteta, do suodnosa lokalnog i globalnog, i tako dalje. Izložba pod nazivom “Interzone: Rod” jedina je iz serije koja nije sastavljena od radova pristiglih putem natječaja, a ujedno je i jedna od onih u kojima tema identiteta, koja se provlači u pozadini većine izložbi, jako dolazi do izražaja.

U svim dosadašnjim izložbama, pa tako i u ovoj, kustosice su se trudile ne prepasti odmah posjetitelja apstraktnim teorijskim konceptima, nego ga uvesti u priču kroz nešto što mu je možda manje strano. Sanja Horvatinčić reći će kako im je namjera bila postaviti sve na razinu na kojoj se koncept kojim se bave otkriva kao dio života i suvremene svakodnevice, o kojem umjetnici progovaraju kroz svoje radove.

“Svojevrsni okidač za ovu izložbu bila je jedna priča koja se već mjesecima povlači po novinama. Riječ je o slučaju atletičarke Caster Semenya, gdje se pokrenulo nezgodno pitanje granice između muškog i ženskog - u ovom čak slučaju - spola. Tu, dakle, nije samo riječ o pitanju roda, koje će doći na drugoj razini kao posljedica. Čitava priča oko toga tko će odrediti spol ove atletičarke zanimljivost je o kojoj su ljudi svakodnevno razgovarali u tramvaju, pa nam je ona poslužila i kao poticaj za razmišljanje o nekim djelima unutar izložbe.”

U svakom slučaju, sasvim dovoljno da se pokaže kako je unutar suvremenog društva, a samim time i u suvremenim umjetničkim praksama, pitanje roda relevantno. Polazište je, kaže Sanja Horvatinčić, bilo opće rašireno poimanje roda, odnosno činjenica da je do danas, čak i među širom populacijom, ipak polako postala jasnija distinkcija roda i spola. “Već nekoliko desetljeća se inzistira na tome da, jednostavno rečeno, to što je netko biološki rođen kao žena, ne mora značiti da će društvenim uvjetovanjem i postati žena. Na ovoj izložbi uglavnom se školski pozivam na Judith Butler, koja govori da je spol društveno konstruiran, te da je konstitucija roda alat kojim se osigurava binarnost muškog i ženskog.”

Izložba “Interzone: Rod” zanimljiva je i po tome što se među ukupno pet autora nalaze i dvojica muških umjetnika – Davor Dukić i Ibro Hasanović. Naime, kustosice Nina Pisk i Sanja Horvatinčić željele su izbjeći strogu orijentaciju na nešto što bi se automatski prepoznalo kao feministička ili postfeministička praksa, te ponuditi malo šire iščitavanje pitanja roda od onog koje je uobičajeno.

Tema i koncept i više su nego dovoljno općeniti da ostave prostora i mogućnosti za vrlo različite strategije, forme i pristupe kojima se umjetnici pojedinačno služe. U samom odabiru radova, dodaje Sanja Horvatinčić, kustosice nisu nužno išle za tim da predstave medijski, žanrovski i konceptualno šarolik izbor, ali rezultat je na kraju ipak bio širok raspon. “Primjerice, Alenka Spacal kreće od svoje intime i neposrednog čina samoreprezentacije. Njeni autoportreti otkrivaju mogućnost nadilaženja binarnih podjela, no nije posve nevažno ni to da ona svoj rad predstavlja i u formi performansa, s kojim postaju vidljivija karakteristična obilježja feminističke prakse. Za razliku od nje, Milica Rakić polazi od društvenog uvjetovanja samih rodnih uloga. U video radu, kroz koji se proteže jedan fiktivan razgovor između muškarca i žene, ona stvara poveznicu između banalne svakodnevne konverzacije i društvenih konstrukata koji su zapravo već definirali naše međusobne odnose i pozicije.”

Bosanskohercegovački umjetnik Ibro Hasanović više se bavi napetošću unutar pretpostavljenog dualiteta muškog i ženskog. U svom video performansu umjetnik sjedi na travi i maratonski čita roman francuske spisateljice Sidonie-Gabrielle Colette, inače tekst koji Sanja Horvatinčić vidi kao svojevrsni prototip onoga što bi se danas zvalo "ženskim pismom". Situacija je još više komična ako znamo da knjigu čita na francuskom jeziku, koji u trenutku snimanja rada nije razumio. Tu, kaže Sanja Horvatinčić, postoje dva različita iščitavanja. “S jedne se strane rad može tumačiti kao njegovo ironiziranje ženskih simbola, s obzirom na to da se priroda, u kojoj se performans odigrava, tradicionalno veže uz žene, jednako kao što i žensko pismo odgovara ženskom principu u toj binarnoj podjeli. S druge strane, može se reći i kako on zapravo ironizira sebe kao muškarca, koji se stavlja u sebi stranu poziciju pokušavajući je razumjeti.”

Izložba “Interzone: Rod”, u kojoj, osim Davora Dukića, Ibre Hasanovića, Milice Rakić i Alenke Spacal sudjeluje još i hrvatska umjetnica Helena Janečić, ostaje otvorena sve do 11. listopada. Nakon toga, Galerija Galženica će u sklopu ciklusa “Interzone” u suradnji s jednim mladim arhitektonskim kolektivom dotaknuti i urbanističku temu koja se tiče Velike Gorice, a time će se “globalno” u ovoj seriji konačno susresti i s “lokalnim”.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Interzone i rašireno poimanje roda

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici