44. zagrebački salon – arhitektura 06-09

29.09.2009. Print | Pošalji link

Manifestacije koje se održavaju trijenalnim ritmom idealne su za formiranje takozvanih novih tradicija.

Naime, već nešto što je bilo prošli ili pretprošli put, samim time što je staro tri ili šest godina, zbog činjenice pukog protjecanja vremena počne se doimati poput tradicije. Zagrebački salon arhitekture od 2003. godine je uveo praksu imenovanja internacionalnih arhitekata i kritičara arhitekture kao selektora izložbe, a dosad su se izmijenila dva: Stefano Boeri i Manuel Gausa, dok je treći, u ovogodišnjem izdanju, Hans Ibelings. S druge strane, već se unaprijed uvodi, ili barem tako najavljuje, i jedna zaista nova tradicija. Postavljanje privremenih autorskih arhitektonskih paviljona praksa je odavno raširena u svijetu, pri čemu je možda najbolji primjer onaj londonske galerije Serpentine. Paviljon studija «Njirić + arhitekti» izgrađen u samom centru grada tijekom ljetnih mjeseci na neki je način najavio ovogodišnji Zagrebački salon posvećen arhitekturi, iako je pitanje, prije svega financijsko, hoće li se s takvom praksom zaista i nastaviti.
 
Glavni dio Zagrebačkog salona arhitekture, središnja izložba, trajat će od 1. do 25. listopada u takozvanom 'kulturnom' 19. paviljonu Zagrebačkog velesajma. Riječ je, kao i uvijek, o selektiranom pregledu trogodišnje produkcije, odnosno najboljih arhitektonskih radova nastalih u razdoblju od 2006. do 2009., glavnu ulogu u tome imao je ovogodišnji selektor Hans Ibelings. Ovaj nizozemski teoretičar i povjesničar arhitekture inače je glavni urednik časopisa «A10 New European Architecture». Voditeljica projekta 44. Zagrebačkog salona Ana Šilović kaže kako je Ibelings svoju kustosku koncepciju središnje izložbe Salona usmjerio ka preispitivanju pojma nacionalne arhitekture u globalnom kontekstu, te je kroz izbor radova nastojao odgovoriti na pitanja kao što su postoji li tipičan stil u hrvatskoj arhitekturi koji je čini prepoznatljivom u odnosu na globalne arhitektonske trendove, ili pak u kakvom je općenito odnosu hrvatska arhitektura prema međunarodnom europskom kontekstu.
 
Što se tiče male povijesti suradnje s Ibelingsom, on je već u nekoliko navrata gostovao u Zagrebu, prije svega kao predavač u sklopu raznih manifestacija. No pravi razlog za suradnju, smatra Ana Šilović, je njegovo poznavanje recentne hrvatske arhitektonske produkcije, te sam časopis “A10” koji Ibelings uređuje: «On je između ostaloga i usmjeren na problematiziranje arhitektonske scene iz istočne Europe, te je općenito puno skloniji nekim područjima čija arhitektonska produkcija nije toliko medijski eksponirana. Ibelings u tom časopisu pokušava otkriti nove arhitektonske trendove u Europi, kao i nove autore koji stvaraju na rubu globalnih poimanja arhitekture, odnosno nisu arhitektonske zvijezde u današnjem smislu riječi.»

U samom prijemu radova za Salon ništa se nije promijenilo. Izložba i dalje ostaje pregled trogodišnje produkcije, i to onih radova koje sami autori pošalju na natječaj. S druge strane, davanje mandata stranom selektoru rezultira njegovim subjektivnim izborom, iza kojeg stoji on sam sa svojom kustoskom koncepcijom. Ovakva kombinacija 'koncepta' i 'pregleda' idealna je kad god je izvediva, a osim toga, kritički pogled na nacionalnu produkciju iz vizure jednog stranog autoriteta uvijek dobro dođe.

Hans Ibelings je između više od pet stotina pristiglih radova odabrao njih sto, a izložbu je razdijelio u devet tematskih skupina: «Odnos prema povijesti i sjećanju», «Promjene očekivanja», «Obraćanje javnosti», «Izrazi kulture», «Briga za tijelo i dušu», «Obrazovne sredine», «Društvo stanovanja», «Urbani uzorci» te «Privatnost i odvojenost». Podjela zvuči neobično, ali puno je običnija nego što se čini jer, naime, te grupe su manje ili više vezane uz tipologiju projekata koji će biti izloženi. Što se kritičke refleksije tiče, Ana Šilović kaže kako je Ibelings u okviru tih tipologija kao najkvalitetnije izdvojio projekte javne namjene, za koju smatra da upravo preko njih hrvatska produkcija može stajati usporedo sa svjetskim trendovima u arhitekturi.

U svakom slučaju, 44. Zagrebački salon iz područja arhitekture bit će još jedna klasično postavljena arhitektonska izložba u smislu prezentacije radova. Naime, u raspisu natječaja autorima je ponuđeno da se izjasne o medijima i načinu prezentacije. «Ipak, ispostavilo se», napominje Ana Šilović, «da vrlo malo arhitekata koji su prijavili radove ima snimljene videomaterijale o svojim objektima, a čak su i makete slabo zastupljene. Treba reći i da je u omjeru puno veći broj nerealiziranih projekata, nego onih realiziranih, a u takvoj situaciji mogućnosti prezentacije uvijek su ograničene.» Iz istog razloga prezentacija radova na izložbi je ostala u okviru klasičnog načina prikazivanja arhitekture, koji je kod nas još uvijek najčešći, a to su fotografije i nacrti: «Moramo biti svjesni da velike arhitektonske izložbe poput bijenala zahtijevaju i velika financijska sredstva, a suvremenije medijske prezentacije ih tek čine i izuzetno skupima».

U tradiciji Salona je i to da se u sklopu njega autorskom izložbom predstave dobitnici prvih nagrada na prethodnim izdanjima te manifestacije. Prvu nagradu Salona iz 2006. jednakopravno su podijelili ured «Njirić+ arhitekti» i studio «HPNJ+» Helene Paver Njirić, koji su se oboje odlučili za prezentaciju svojih radova u javnom prostoru. Helena Paver Njirić predstavit će se izložbom «Tragovi», koja će biti postavljena na Zrinjevcu u tamo privremeno smještenom građevinskom kontejneru. «Tragovi» su autorska izložba koja se tiče njenog projekta u Gračanima, koji je još uvijek rad u nastajanju. S druge strane, «Njirić+ arhitekti» za otvorenje Salona izgradili su već spomenuti privremeni paviljon na križanju Bakačeve i Cesarčeve ulice, inspiriran s jedne strane Busterom Keatonom i njegovim filmom «One Week», a s druge statističkim presjekom gradnje u Hrvatskoj koji, između ostaloga, govori i o raširenoj upotrebi loših i štetnih materijala.

U okviru Salona održat će se još i dvodnevna međunarodna konferencija pod nazivom «ČIP talks», pokrenuta od strane arhitektonskog časopisa «Čovjek i prostor» koji izdaje organizator Salona, Udruženje hrvatskih arhitekata. Teme su, naravno,  goruća pitanja arhitekture i urbanizma, a ovog puta to je pitanje održivosti u arhitekturi, dakako u kontekstu aktualne financijske krize. Konkretno, kroz diskusije i predavanja pokušat će se odgovoriti na pitanja kako aktualna financijska kriza utječe na rast europskih gradova, te proizvodi li ona i neke nove modele stanovanja.

Među brojnim međunarodnim predavačima koji će gostovati na “ČIP talks-u“ su i Carme Pinos iz Španjolske, Anna Poppelka i ,naravno, selektor Hans Ibelings. Konferencija počinje u ZeKaeM-u samo dan nakon otvorenja samog Salona 1. listopada u 19 sati u Paviljonu 19. Zagrebačkog velesajma. Inače, jedan od rezultata suradnje s Ibelingsom je knjiga «Landscapes of transition», koju je ovaj uredio zajedno s Krunoslavom Ivanišinom. Knjiga koja tematizira arhitektonsku produkciju u razdoblju tranzicije bit će predstavljena u sklopu Salona 2.  listopada, a spomenimo na kraju još i to da će Hans Ibelings biti i gost jednog od skorih Kulturnih intervjua.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Zagrebački salon arhitekture
Niče privremeni paviljon ispod Katedrale
Paviljon Njirić+ arhitekata najavljuje 44. Zagrebački salon

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici