'Mali, gotovo intimistički' Nam June Paik u HDLU-u

02.11.2009. Print | Pošalji link

Pionir video umjetnosti, protagonist pokreta Fluxus i jedan od najutjecajnijih umjetnika druge polovice dvadesetog stoljeća – to su prvi argumenti kojima se nekom kulturnom događaju može dati potrebna težina.

A u nekim slučajevima, možda je dovoljno i samo: Nam June Paik. Da se odmah ogradimo, izložba koja se za večerašnje otvorenje sprema u Domu Hrvatskog društva likovnih umjetnika nije kulturni događaj sezone, nije velika, nije ni naročito reprezentativna po svom sadržaju, ali je svakako šarmantna. Radovi slavnog korejsko-američkog umjetnika u rujnu su bili pokazani u Splitu kao dio popratnog programa Split film festivala, a svi redom dolaze iz zbirke njemačkog kolekcionara Petera Wenzela, koji je Paika osobno poznavao i bio njegov bliski prijatelj, te iz čega dobrim dijelom i proizlazi ono što cijeli projekt čini, na neki svoj način, posebnim. 

Slično kao i u slučaju mnogih ključnih umjetnika Fluxusa s kojima je došao u kontakt za vrijeme studiranja u Njemačkoj, Nam June Paik ima glazbeno zaleđe. Poput brojnih drugih fluksusovaca bio je pod snažnim utjecajem kompozitora Johna Cagea, od ranih šezdesetih surađivao je s figurama svog vremena kao što su Joseph Beuys i Wolf Vostell, a od preseljenja u New York i s klasičnom čelisticom Charlotte Moorman. Iz ove posljednje suradnje izrodili su se neki od najprepoznatljivijih Paikovih radova koji kombiniraju performans, glazbu i sliku, dakako onu elektronsku. Prvi tehnološki počeci videa kao medija sredinom šezdesetih ujedno su bili i njegovi prvi «umjetnički» počeci, i to upravo zahvaljujući Nam June Paiku i njegovim video skulpturama, video instalacijama i drugim radovima.

Ravnatelj HDLU-a Branko Franceschi najavljuje kako će Paikova izložba u Galeriji Bačva dosta jasno pokazati umjetnikov entuzijastični odnos prema videu, a posebno televiziji kao masovnom komunikacijskom mediju, no u glavnini će zapravo predstaviti netipične radove. Naime, kolekcija iz koje oni dolaze nastajala je na razne načine, ali uglavnom spontano. Ona sadrži i dvije Paikove video skulpture te čini sve što može da predstavi segmente bogate umjetnikove produkcije u mediju videa, ali najveći njen dio su crteži i radovi na papiru, dakle ne nužno oni za kojima ćete prvo posegnuti kako biste nekoga uveli u priču o Nam June Paiku.

«Osobno nalazim dirljivim što su svi ti radovi na papiru na temu televizije i elektronske slike koja je očito opsjedala Paika», kaže Franceschi, «te u sebi spajaju svjetove Zapada i Istoka.» Pored crteža, u vitrinama se nalaze i predmeti koji dokumentiraju njegovu bogatu karijeru. Riječ je s jedne strane o reprezentativnim monografskim izdanjima koja se bave Paikovom karijerom, ili dokumentarnim materijalima kao što su plakati, ulaznice, katalozi, pa čak i predmeti komercijalne prirode, rekli bismo – muzejsko-galerijski merchandise poput prigodnih satova, majica, privjesaka i slično. Zvuči kao izložba iz zbirke memorabilija. Možda i zato što ona to jednim dijelom u svojoj prirodi i jest.

«To je točno», komentira Franceschi, «ali ujedno je i ono što predstavlja šarm i osobenost privatne kolekcije, koja se zasniva na ukusu vlasnika. Naime, Peter Wenzel i Paik su bili prijatelji. Nešto je Wenzel kupovao studiozno, ali veliki dio zbirke skupio je kroz poznanstvo i u privatnim situacijama u kojima mu je Paik ponešto i poklonio. Sigurno je da kroz ove radove možemo osjetiti i privatno lice Nam June Paika, što nam jedna profiliranija muzejska zbirka i muzejsko predstavljanje Paikovog opusa možda i neće dati.»

Paikovih radova na papiru ukupno je oko 80 na izložbi, a nastajali su tijekom cijele njegove karijere, počevši od prvih crteža iz 1961. godine, pa do početka novog tisućljeća, odnosno nekoliko godina prije umjetnikove smrti 2006. Tu su i neki od rijetkih dokumenata koji svjedoče o slavnoj suradnji s čelisticom Charlotte Moorman, kao i druga dokumentacija koja pomaže uhvatiti konce Nam June Paikove uloge u suvremenoj umjetnosti posljednjih pedesetak godina.

«Osim što su se u njemu samome kao umjetniku susrele Istočna i Zapadna civilizacija i kultura, Paik je kao ličnost i kao umjetnik također objedinjavao i sve različite  tendencije nove umjetnosti koje su se pojavljivale šezdesetih godina. Najviše je poznat, dakako po onim najmarkantnijim radovima, kolosalnim, vrlo složenim instalacijama koje su koristile televiziju kao medij i video kao umjetničku disciplinu. Nijedan umjetnik koji se na bilo koji način dotakao medijske estetike, nije nikako mogao zaobići Nam June Paika» – zaključuje Franceschi.

Na izložbi nema monumentalnih, reprezentativnih radova, nema nužno ni previše prepoznatljivog Paika kao takvog, ali Branko Franceschi komentira kako je u tome i prepoznatljivost same izložbe, odnosno zbirke Petera Wenzela. To je, uostalom, intimnija kolekcija radova od neke muzejske. «Ona je puna iznenađenja, što je napisao i vlasnik zbirke Peter Wenzel u svom kratkom tekstu kojim predstavlja zbirku. Izložba nam zapravo govori koliko jedna vrsta materijala može biti bogata u smislu mogućih interpretacija i asocijacija, a bez da smo nužno morali potrošiti puno u financijskom i organizacijskom smislu. Da smo donijeli jednu mega instalaciju Nam June Paika u Zagreb, ona bi nam vjerojatno rekla puno manje o njemu.»

Što se tiče ovog posljednjeg, sve je, naravno,  pitanje pristupa. Jesu li nam izložbe kao što je bila «Van Gogh, Mondrian i Haaška slikarska škola» rekle puno o Van Goghu i Mondrianu? Nisu. Ali rekle su nam puno o marketingu. Mali, gotovo intimistički Nam June Paik u HDLU-u ne predstavlja se drukčijim nego što jest. Izložba je otvorena do 29. studenog 2009.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Nam June Paik - od elektronskog doba do satova i privjesaka
Katalog 'Insert' - sve što ste htjeli znati o domaćoj video umjetnosti
'Insert' - katalog retrospektive hrvatske video umjetnosti

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici