CRŠ dovodi Paheka, Janjetova i Pecaua, a prisjeća se i Edvina Biukovića

06.11.2009. Print | Pošalji link

Najveći i najvažniji domaći festival stripa, Crtani romani šou, ove je godine u znaku međunarodnih umjetničkih suradnji.

To se odnosi ponajviše na goste ovogodišnjeg, 12. izdanja festivala, od kojih većina, ali ne i svi, dolaze iz regije, ali baš svi redom rade i za inozemno, odnosno, međunarodno tržište. Jedini stranac u pravom smislu je Jean Pierre Pecau, slavni francuski strip scenarist, poznat, između ostalog, po suradnji s našim Igorom Kordejem na serijalu 'Tajna povijest'. Pecau je također radio i sa Željkom Pahekom, još jednim od gostiju ovogodišnjeg festivala, i autorom koji je počevši od osamdesetih godina crtao neke od najduhovitijih stripova u znanstvenofantastičnom žanru uopće. Osim njih, tu je i Zoran Janjetov, za kojeg je dovoljno reći da je preuzeo crtanje serijala Incal i nekoliko njegovih spin-offova od nenadmašnog Moebiusa iliti Jean Girauda, a na CRŠ-u će od 6. do 8. studenog gostovati i Danijel Žeželj, te slovenski autor Zoran Smiljanić.

Između svega, posebno se izdvaja još jedno ime, koje se nije propuštalo spominjati ni na ranijim izdanjima, te koje njegovi kolege ni nakon deset godina nisu prežalili. Danas se otvara izložba radova prerano preminulog Edvina Biukovića, o kojem je za ovu priliku pisao, te bi ga službeno trebao predstavljati njegov kolega Dalibor Talajić. Kada smo ga zamolili da o Biukoviću nešto kaže i za nas, najprije je poslao svoj tekst, namijenjen katalogu izložbe, i odmah napomenuo da nam neće puno pomoći jer je sav sentimentalan i «patetičan». Ali, ta sentimentalnost je nešto što zaista prati svaku priču o Edvinu Biukoviću u posljednjem desetljeću, nitko joj se, pa ni Talajić, nije uspio othrvati, pa je bilo jednostavno logično pitati ga – zašto?

«Generacija koja ga najviše pamti je ona koja se s njim intenzivno družila, te s njim zajedno radila i započinjala svoj profesionalni proboj. Najvažnije je reći to da je on zaista bio 'vječni dječak', koji nikad nije odrastao, a bilo kakva odgovorna, odrasla situacija s njegove strane nije dolazila u obzir. Na njega se u tom smislu nije moglo računati, ali je bio užasno veseo, radostan dječačić koji je došao u priliku da se doista igra svega onoga što je vjerojatno i sam kao dječačić oduvijek i želio. Bio je u prilici da ravnopravno stvara iste one svjetove u kojima je čitavo svoje djetinjstvo uživao.»
Ubrzo nakon njegove prerane smrti, u Edvinu Biukoviću je takoreći personificiran proboj hrvatskih strip autora na Zapadu. No takva je percepcija u najvećoj mjeri generacijski određena, ima veze i sa već spomenutim sentimentalnim odnosom prema liku i djelu, te nije ni posve kriva ni posve točna. Prije Biukovića vani su se probili i Danijel Žeželj i Igor Kordej, Mirko Ilić, Goran Parlov i neki drugi. Ipak, uz sve rečeno, Dalibor Talajić dodaje kako je barem za svoju i njegovu generaciju upravo Biuković bio onaj čiji je primjer pokazao da je proboj na američko tržište kojem su njihove generacije gravitirale - vrlo ostvariv.

Hrvatska publika Biukovića i dalje najviše povezuje sa stripom «Grendel», za čiji uspjeh su podjednako zaslužni i on i Darko Macan kao scenarist. «Grendelova» specifičnost bila je u tome što je iza savršeno uvjerljivog 'američkog' pakiranja i izgleda, stajala jednako tako savršeno 'domaća' priča. «To je», kaže Talajić, «priča koja simbolički obrađuje i postkomunističku atmosferu tranzicije, kao i sve naše 'domaće' teme koje su bile aktualne devedesetih. Njih dvojica su te teme upakirali u doista univerzalno postavljenu priču koja može proći na bilo kojem tržištu. U tome je vjerojatno i tajna uspjeha 'Grendela'. Biuković i Macan su tim projektom pokazali što točno znači kada govorimo o 'hrvatskom' stripu danas, dakle, da to ne mora nužno biti neki autistični autorski uradak koji samo šačica ljudi razumije i kupuje, nego može biti i nešto što je sa savršeno razumljivom domaćom temom podjednako prihvatljivo i bilo gdje vani.»
Dalibor Talajić ipak napominje kako je Biukovićev rad na nekim drugim stripovima i kilometarski dulji nego onaj na Grendelu. Dovoljno dobar primjer je rad na strip serijalu «Ratovi zvijezda», a možda još bolji i njegov crtački najjači strip «Human target». Biuković je, prema Talajiću, prije svega bio svestran autor, a to je upravo ono što bi izložba u sklopu ovogodišnjeg CRŠ-a trebala pokazati. U skladu s tim, ona teži da bude presjek manje ili više svega što je radio, no brojne originalne table su do danas prodane kolekcionarima širom svijeta, pa je na izložbi pokazano ono što je još uvijek dostupno, ili ustupljeno ljubaznošću sakupljača.

«Postoji hrpa radova koje je Eddy crtao samo za vježbu, iako su oni iz perspektive svih nas itekako objavljivi. Osim toga, tu su i momenti iz adaptacije Kušanovog 'Koka u Parizu' koji je izlazio u Modroj Lasti, zatim šaljivi stripovi od jedne table još iz doba časopisa Patak, u kojem je i Eddy počinjao zajedno sa ostalima iz svoje generacije. Šira publika uglavnom je upoznata sa serijalima 'Grendel', 'Star Wars' i 'Human target', ali sve je to što će biti izloženo jednako bitno utoliko što pokazuje likovnu raznolikost, a na koncu i sam razvoj njegovog izraza, tehnike i ideja.»

Dalibor Talajić je imao priliku gledati kako nastaju Biukovićevi stripovi, a samim time i pratiti na koji je način ovaj autor idejama zapisanim u scenariju daje vidljivu formu. Biuković je u tom smislu puno nadograđivao, pa su i stvari kao što su atmosfera, mizanscena, klimatske prilike, doba dana - sve uvijek bile u funkciji pripovijedanja priče i pojačavanja ideja koje je sam Biuković iščitao iz scenarija, bez da su mu, kao crtaču, bile izravno sugerirane. «Njegov rad na 'Star Wars' stripovima bilo je užitak gledati, stvarno sam osjećao da vidim majstora na djelu. Stvari koje je on tada radio bile su zapravo adaptacija literarnog hita 'Nasljednik Imperija'. Zbog prirode samog predloška, morao je raditi sa strahovito puno dijaloga, gotovo bez ijednog jasno artikuliranog prizora. Nevjerojatno je bilo gledati kako, i gdje, i u koliko malo prostora je on 'čupao' neke scene i elemente koji od te priče rade ono što bi ona suštinski trebala biti - a to je spektakl.»

Program festivala Crtani romani šou počeo je u 13 sati otvorenjem tradicionalnog sajma stripova, ali na manje tradicionalnom mjestu – u Zagrebačkom kazalištu mladih. U tom se prostoru ove godine smjestio najveći dio programa CRŠ-a, ali ne i izložba gostiju festivala, koja se održava nekih deset metara dalje, u Showroomu Galerije Nova sva tri dana njegovog trajanja od 14 do 19 sati. Naravno, prvi dan ovogodišnjeg CRŠ-a kulminira otvorenjem izložbe Edvina Biukovića u 20:00 u Kinu Europa.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Zoran Janjetov: Svi su mi govorili da ne smijem kopirati Moebiusa
Zoran Janjetov o 'Incalu', Jodorowskom, Moebiusu i metafizici
Crtani Romani Šou 2009.
11. Crtani romani šou u znaku domaćih autora
Počinje 11. festival stripa - Crtani romani šou

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici