Bojana Pejić – Zašto ne Istočna Europa?

10.11.2009. Print | Pošalji link

Dvadeset godina nakon Zida i deset godina nakon «After the Wall-a» vrijeme je za «Gender Check».

Zvuči redundantno, ali nije, jer zid je naravno onaj Berlinski, čiji pad najjače simbolizira početak promjena koje su se u društvu dogodile i čije posljedice još osjećamo, a «After the Wall» je velika izložba posvećena umjetnosti Istočne Europe u prvom desetljeću tih velikih promjena. Posljednji član u nizu, «Gender Check» svojevrsni je njen nastavak, nimalo slučajno povezan s obljetnicom pada Zida, ponovno usredotočen na isti teritorij postkomunističke Europe. Iza oba projekta, kao glavna kustosica, stoji povjesničarka umjetnosti s berlinskom adresom, Bojana Pejić.

Na početku našeg razgovora sama se našalila da je njeno ime postalo gotovo sinonim za kustosa izložbi povodom pada Berlinskog zida, u čemu ima i ponešto istine, a za nju profesionalno i osobno, i neke vrste kapitala. Naime, nakon «After the Wall-a» nastojala je pratiti što se dogodilo s umjetnicima koji su tamo izlagali, a kada je ERSTE fundacija, zajedno s MUMOK-om, muzejem moderne umjetnosti iz Beča, odlučila ponovno obilježiti 20-godišnjicu pada Zida, kao kustos freelancer spremno se javila s novim konceptom. Za razliku od «After the Wall-a» «Gender Check» istražuje povijest umjetnosti unatrag sve do 60-ih godina, u daleko širem zahvatu, ali sa nešto užom temom. «Gender Check» ili «Provjera roda», bavi se idejama «muškosti» i «ženskosti», te kako su se one prikazivale u umjetnosti bivšeg Komunističkog bloka.
Ambiciozno istraživanje provedeno je u 24 zemlje, s jednako toliko suradnika koji su obradili sve te različite nacionalne produkcije. Nama je posebno zanimljivo da je od toga prisutno čak 11 umjetnica i umjetnika iz Hrvatske, no kontekst je puno širi, i odnosi se na u zadnje vrijeme nerijetko debatiran termin Istočne Europe.

«Puno me vaših kolega pitalo - zašto samo Istočna Europa? Moj arogantni odgovor u tom slučaju bio je protupitanje - zašto ne Istočna Europa? Kad govorimo o američkoj, azijskoj ili kineskoj izložbi, nikad ne postavljamo pitanje 'zašto?'. Ali postoji i ozbiljniji odgovor, a to je da ovo što smo sad uradili s 'Gender Check-om' nikad do sada nije urađeno. Za razliku od 'After the Wall-a', ovdje imamo i povijesnu umjetnost. Pokušavamo, dakle, pratiti materijal od šezdesetih do danas kako bismo, opremljeni današnjom feminističkom i queer teorijskom aparaturom i našim današnjim znanjem čitali umjetnost, i muške i ženske uloge u umjetnosti od šezdesetih godina naovamo.»

Izložba, koja se otvara u MUMOK-u u Beču ovog tjedna, sastoji se od više dijelova i niza tematskih pod-cjelina. Prva dva obuhvaćaju umjetničke radove nastale tijekom socijalističkog razdoblja, a posljednja dva tematiziraju ono postkomunističko, te umjetnost nakon 1999. godine. Što se tiče čitanja umjetnosti nastale u socijalističkom kontekstu, istraživanja su, tvrdi glavna kustosica «Gender check-a», tek u svojim počecima. Hrvatskom se umjetnošću bavila Ivana Bago, koja je feminističkim teorijskim aparatom obradila razdoblje od poslijeratne moderne, preko devedesetih, do danas. Bojana Pejić, međutim, ističe kako je feministička teorija vrlo različito razvijena u pojedinim zemljama.

«U Poljskoj se, primjerice, pišu čitave doktorske disertacije o socijalističkom realizmu ili umjetnosti poslije devedesetih iz feminističke pozicije. U Estoniji i Latviji također postoji puno takvih studija o nacionalnoj umjetnosti. Ali na ovoj izložbi prvi put imamo zajedničku platformu koja nam omogućava vidjeti i usporediti sav naš materijal na jednom mjestu. Jedino rješenje za mene u ovakvom kontekstu, i sa toliko puno radova – zbog čije me količine ovdje u MUMOK-u svi mrze – bilo je ući u taj materijal na način da ga organiziramo tematski» - kaže Bojana Pejić.  Naslovi poglavlja kao što su «Žene pri radu, muškarci na radu» otprilike nam kažu o čemu se radi, a riječ je o načinima na koje su žene, muškarci, i njihove uloge, prikazivane i tematizirane ponajprije u socijalističkom razdoblju. Bojana Pejić navodi primjere slika gigantskih formata iz čitave istočne Europe koje prikazuju žene u tradicionalnim ženskim poslovima, ali i u industriji. Ovo posljednje, kaže, predstavlja trenutak tipično socijalističke emancipacije žena, koje ulaze u područje tradicionalno muških zanimanja. Tema materinstva, s druge strane, nerijetko reflektira i primjerice, utjecaj nacionalističkih ideologija sa njihovim idejama o očuvanju tradicionalnih vrijednosti tijekom devedesetih godina.

Imidžu izložbe, složit će se Bojana Pejić, jednim dijelom doprinose i nasljeđa estetike socijalističkog realizma. Svoju odluku da krene tek od umjetnosti 60-ih objašnjava time što je u tom razdoblju socijalistički realizam u svim promatranim zemljama već polako prestao biti toliko prisutan. No to, dodaje, ne znači da se sami modeli socrealističke umjetnosti nisu nastavili. «U zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza za to su imali jedan izraz – 'strogi stil'. Taj takozvani 'strogi stil' sadržavao je istu socrealističku kombinaciju, na primjer, tema je žena koja radi u industriji, pa u prikazivanju imate žensku figuru i stroj. U 'strogom stilu' ne mijenja se ikonografski model, ali promijenjen je način kako ga se slika. znači, vidite žensku figuru, ali pozadina je malo fovistička, ekspresionistička, malo je više tu igre s bojom. Što se slikanja tiče, taj 'strogi stil' je donio nove slikarske metode, ali tema je ostala ista.»

Vjerojatno će najzanimljivije biti vidjeti kako su se u istim vremenskim razdobljima istim temama bavile i figurativna umjetnost i, primjerice, konceptualne prakse. Naime, «Gender Check» zajedno prikazuje i takozvanu «službenu» umjetnost i onu «neslužbenu», te se ne bavi njihovim razgraničavanjem. Bojana Pejić čak će reći kako granice između jednog i drugog ni u jednoj zemlji nisu bile tako stroge kako bismo pretpostavili.

Umjesto toga, uvodi se jedna druga distinkcija: ne govori se o oficijelnoj i neoficijelnoj umjetnosti, nego o oficijelnim i neoficijelnim kanalima distribucije. «To je jako dobra distinkcija», kaže Bojana Pejić. «Pretpostavimo da imamo socijalističko realističku sliku s temom 'Materinstvo'. Prvi kanal distribucije je njeno pokazivanje na nekoj godišnjoj izložbi. Drugi kanal je umjetnički tisak i časopisi koji ju reproduciraju. S druge strane, slikari koji pripadaju neoficijelnim krugovima, ili 'nekonformistička' umjetnost kako su je zvali u Rusiji, imala je svoje, druge kanale distribucije. To je bio 'apt art' ili 'appartment art', kada su umjetnici svoje izložbe radili u vlastitim stanovima i ateljeima, ili su, kao na primjer Gorgona u Hrvatskoj, išli u prirodu i tamo radili performanse.»

U Latviji je, primjerice, ta situacija bila drukčija. Jedan latvijski povjesničar umjetnosti, kaže Peić, piše o «sjedenju između dva štafelaja». Na jednom štafelaju se, recimo, gradio socijalizam, a na drugom, opet recimo, ženski akt. Ovu drugu sliku se možda nije prikazivalo, ali se o njoj znalo u umjetničkim krugovima. Jugoslavenska situacija bila je pak radikalno drukčija, jer je modernizam bio službena ideologija. Već 1958. godine u nacionalnom se paviljonu na Venecijanskom bijenalu izlagala apstraktna, a sedamdesetih se izlagala konceptualna umjetnost. Druge zemlje mogle su samo sanjati o tome, kaže Bojana Pejić. 

Izložba «Gender Check» kao feministički pogled na umjetnost od 60-ih do danas neće biti prva ni zadnja koja otkriva teritorije Istočne i Srednje Europe, ali svakako je prva koja se u takvom opsegu bavi tim materijalom iz perspektive feminističkih i queer teorija. «Kad sam radila koncept, pogledala sam sve publikacije koje su objavljene o istočnoeuropskoj umjetnosti od 1990. do danas, uključujući i one s povijesnim materijalom. Jedna takva bila je velika izložba u Bonnu 1994. pod nazivom 'Europa – Europa', ali tu je i cijeli veliki projekt skupine IRWIN 'East Art Map'. Mi stalno kukamo da nismo vidljivi, a postali smo već pomalo i istočno-centrični. Naime, IRWIN-ov 'East Art Map' je bio važan projekt jer su zaista otkrili neke nove umjetnike ili uspostavili neke nove dijaloge između postojećih umjetnika. No, pogledavši sav materijal, vidjela sam da ni u jednom od tih kataloga i knjiga, kojih ima puno, nema nijedne feminističke ili queer teorijske pozicije.»

Od hrvatskih umjetnika i umjetnica na ovoj velikoj međunarodnoj izložbi sudjeluju Vlasta Delimar, Vera Fischer, Tomislav Gotovac, Igor Grubić, Sanja Iveković, Stjepan Lahovsky, Sven Stilinović, Željko Jerman, Vlado Martek, Slaven Tolj i Mio Vesović. Sama izložba «Gender check – femininity and masculinity in the art of Eastern Europe» počinje u petak 13. studenog u MUMOK-u u Beču, gdje će ostati otvorena sve do sredine veljače iduće godine. Do tada o njoj možete čitati, a još ponešto o njoj ćete čuti i u našem eteru.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Gender Check, MUMOK - Beč
Gender Check - Velika izložba o 'muškom' i 'ženskom' u umjetnosti Istočne Europe

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici