MUOrtinis – pola Martinis, pola MUO!

12.11.2009. Print | Pošalji link

Bez obzira izlazi li umjetnost na ulicu, ili ulica ulazi u muzeje, najvažniji moment u svemu tome je ugodan propuh, dašak svježine u oba smjera.

Na tom je tragu, bar jednim dijelom, nova izložba Dalibora Martinisa u Muzeju za umjetnost i obrt. Njom MUO  započinje novi ciklus u kojem će pozivati suvremene umjetnike da se privremeno sa svojim radovima ili intervencijama infiltriraju u sam muzejski postav i među njegove izloške, u čemu im je dana potpuna kreativna sloboda. Netko bi to nazvao dijalogom, netko simbiozom na obostranu štetu i(li) korist, a Dalibor Martinis je, spajajući svoje prezime s imenom institucije, projekt nazvao jednostavno – „MUOrtinis“.

Izložba se priprema već duže vrijeme, i prvotna ideja uključivala je samo nekoliko umjetničkih intervencija kojima bi se osvježio pogled na stalni postav Muzeja za umjetnost i obrt i predmete unutar njega. No, kako se termin približavao, ona je rasla, uključivši na kraju i niz starih Martinisovih radova koji zajedno ne čine retrospektivu, ali zato dobro nadopunjuju cijeli koncept, a usput i sami dobivaju nova značenja. Na primjer, njegov mali spomenik činu rušenja pravog Titovog spomenika u Kumrovcu, nastao u performansu u kojem je umjetnik brusilicom otpilio glavu suvenirskoj replici Augustinčićevog originala, naći će svoje mjesto u Zbirci metala muzeja na Maršalovom trgu.

„MUOrtinis“, s podnaslovom „Privremeni radovi u muzeju!“ je na neki način izložba unutar izložbe, koja je zahvatila kompletan postav, intervenirajući u njega na najrazličitije načine. Sam autor reći će kako je teško generalizirati što se tiče samih intervencija i pristupa materijalu koji mu je bio na raspolaganju, ali glavna ideja mu je ideja „pogleda“, koju vidi kao ključnu za muzeje općenito. „Njemački teoretičar kulture i umjetnosti Boris Groys jednom je rekao da bi suvremeni muzeji trebali biti svojevrsni 'arhivi pogleda', i to  različitih pogleda. Ove moje intervencije u muzeju na neki način donose jedan novi pogled. To je, dakle, jedan od mogućih pogleda na vrijeme i na kulturu koja je na svoj određeni način reprezentirana u instituciji kao što je ova“ – kaže Martinis.
 
Prekopa li se malo po Martinisovom prošlom radu, nije teško pronaći neke vrlo slične situacije. Sredinom sedamdesetih, u sklopu izložbe „Konfrontacije“ u Galeriji suvremene umjetnosti, koja je suprotstavljala djela starih majstora djelima mladih autora, preobukao se u muzejskog čuvara. U službenoj uniformi čuvao je čas barokne majstore, čas radove umjetnika iz vlastite generacije, potvrđujući svojim prisustvom jednaku vrijednost i jednima i drugima. I to je jedan od starih radova koji će, većinom u obliku dokumentacije, biti pokazani na izložbi u MUO: „Nije to neka retrospektiva, osim ako ćemo svaku izložbu koja pokazuje određen broj ranih radova zvati retrospektivom. Ali, unutra sam uključio radove iz sedamdesetih u kojima sam i tada nastojao propitivati ideju institucije muzeja, galerije, općenito izlagački sistem u kojem je umjetnik uvijek na neki način u sekundarnoj ulozi. Pored rada 'Čuvar na izložbi' izložio sam i 'Štrajk umjetnika', kao i još neke od radova s kojima sam htio dovesti u pitanje odnos umjetnika i institucije.“

Osim ranih radova, u za njih novom kontekstu bit će pokazani i neki od novijih, s naglašenijim društvenim angažmanom, a zatim i radovi iz serije „Data recovery“ u kojem Martinis spašava od zaborava događaje iz prošlosti stavljajući ih u nove, ponekad apsurdne, odnose s današnjim vremenom. Posebnu i najveću grupu čine  intervencije specifične za mjesto u kojem se događaju – Muzej za umjetnost i obrt - te predmete, ili određene tematske cjeline od kojih je sačinjen njegov stalni postav. No, to ne znači da i one nemaju društvene i političke konotacije. Za seriju «Muzej revolucije» koristio je dokumentarne fotografije o raznim štrajkovima i protestima, s kojih je preuzeo transparente, a takve transparente kopirao je na podloge koje u ovom kontekstu imaju drugo značenje - primjerice na tepihe, zastore, stolnjake kojima je na kraju prekrio pojedine izloške iz stalnog postava muzeja. Osim „Muzeja revolucije“, tu je i „Muzej visoke radničke klase“ u kojem je, na temelju ankete među zaposlenicima,  institucijama dodijelio određeni broj srpova s čekićem, onako kako se hotelima dodjeljuju zvjezdice.

Nekoliko radova na izložbi odnosi se na bidermajer, stil koji se najviše povezuje s usponom građanske klase u 19. stoljeću. Martinis kaže kako je upravo taj bidermajer uvijek doživljavao kao svojevrsni simbol ovog muzeja: «Bidermajer ovdje svakako ima simboličku dimenziju jer dobro ilustrira načine na koje muzeji reprezentiraju prošlost, odnosno, kako uopće iz povijesti odvajaju stvari koje treba zapamtiti i muzealizirati. Od polovice 19. stoljeća čuva se bidermajer, ali ne čuva se uspomena na revolucije 1848. Dakle, dok se vani zbivala  revolucija, u građanskim salonima se skupljao stilski namještaj koji je od novoobogaćenih građanskih obitelji trebao stvoriti neku novu  aristokraciju.»

Umjetnik ironizira ove postavke, propuštajući na neki način 'ulicu' u sam muzej, i obrnuto. Za trajanja izložbe tako će se prodavač vezica za cipele s glavnog zagrebačkog trga preseliti u muzejski dućan, dok će na njegovom radnom mjestu stajati obavijest kako je „djelo“ posuđeno muzeju. S druge strane, u krošnjama uokolo MUO-a čut će se pjev ptica iz jednog od radova iz Martinisove „Binarne serije“: «Sa svakom intervencijom, cijeli ambijent dobiva drugo značenje. Na primjer, ako interveniram političkom porukom sa štrajka na stolnjaku, koji se prebaci preko nekog stola iz 'klasicističkog' postava, značenje se mijenja. Odjednom s ceste unutra ulazi svijet koji u muzeju zapravo ne postoji. U većini muzeja taj svijet sa ceste ne postoji - uvijek su to neki izolirani predmeti, vrhunci nekih zamišljenih kultura.»

U sklopu otvorenja izložbe-projekta „MUOrtinis“ 12. studenog u 20 sati nastupit će i ansambl Cantus pod ravnanjem Berislava Šipuša. Uzmemo li u obzir  tradiciju salonskih koncerata u Muzeju za umjetnost i obrt to nije neobično, ali ipak jest kad znamo da taj salonski koncert počinje Martinisovom obradom socijalističke himne – «Internacionale».

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Dalibor Martinis u Muzeju za umjetnost i obrt
Hrvatski suvremeni umjetnici u beogradskom Rexu
Darko Fritz o znanosti, umjetnosti, privatnome i javnome
'Društveno čitanje' Dalibora Martinisa u Galeriji Prozori
Dalibor Martinis: Zanimaju me kontakti s fragmentima prošlosti
Tito - heroj, zločinac i/li filmska zvijezda
Tito – filmska zvijezda tamnog sjaja
Subversive film festival posvećen Kini
Kina u fokusu Subversive Film Festivala
Katalog 'Insert' - sve što ste htjeli znati o domaćoj video umjetnosti

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici