Marija Ujević: Tko je stavio kipove, taj ih mora i skinuti ako je učinjena pogreška

03.12.2009. Print | Pošalji link

Prvo prije godinu i pol, s neba pa u rebra, a sada opet s postamenta na pločnik – palo je brončano postolje Ljudevita Gaja u ulici koja također nosi njegovo ime.

Od jutros ispred Hotela Dubrovnik stoji samo prazno postolje, slučajem se hitro pozabavila i policija, a sve zajedno podsjeća na tipično hrvatsku barbarsku tradiciju uništavanja spomenika od devedesetih naovamo. S jednom razlikom - sam Gaj, kipara Tome Serafimovskog, ujedno je i primjer novije hrvatske histerične prakse nekontrolirane sadnje spomenika po javnom gradskom prostoru. Kad je skulptura u travnju prošle godine postavljena, i umjetnici i povjesničari umjetnosti reagirali su sa zgražanjem, kako zbog same kvalitete djela, očitog nepoštivanja ambijenta u kojem je ono postavljeno, tako i samovolje gradske vlasti u cijeloj akciji.

Savršeno banalno pridruživanje figure imenu u slučaju Gaja u Gajevoj dogodilo se nakon što je makedonski kipar Toma Serafimovski skulpturu poklonio gradu Zagrebu, koji je onda valjda odmah odlučio pohvaliti se tako što je poklon trajno izložio na prvom praznom metru kvadratnom, zatvorivši time trokut čije vrhove čine još skulpture Vojina Bakića u Gajevoj i Ivana Kožarića u Bogovićevoj.

Iz te perspektive i ovaj novi događaj komentira povjesničar umjetnosti i kritičar arhitekture Krešimir Galović. «Moj komentar na rušenje skulpture Ljudevita Gaja u Gajevoj ulici je vrlo jasan i kratak – super! Toj skulpturi nije mjesto u javnom prostoru grada Zagreba» - zaključuje Galović. Kiparica i akademkinja Marija Ujević Galetović suzdržanija je od Galovića i ipak smatra da je rušenje barbarski čin, bez obzira o kojoj se skulpturi radilo.

«Naravno, ja sam protiv toga da se kipovi ruše. Tko ih je postavio, taj ih mora i skinuti ako je potrebno i ako je učinjena pogreška. U ovom slučaju sigurno je napravljena pogreška, jer u tom prostoru gdje stoji jedan lijepi Bakićev kip potpuno je neumjesno ostaviti jedan portret. Ti darovi koji se često javljaju, da ljudi dođu i donesu svoje kipove na dar – to vam je uvijek velika opasnost. Smatram da treba u svakom slučaju takvom konju dobro pogledati, ne cijela usta, nego sve zube. To je kao da ja dajem, na primjer, Louvreu, ili Parizu, jedan kip, i tražim da ga se postavi u centru grada. Koji grad bi to prihvatio tako objeručke, bez ikakvog žirija?» 

Kako se Gaj pojavio, tako je i nestao, no sada i s vrlo nezgodnom podudarnošću - dan prije nego što se obilježava 200. godišnjica rođenja pokretača i ideologa Ilirskog pokreta. Ostaje misliti o dvije stvari: o tome kako spasiti skulpture od vandala, ali i o tome kako javni prostor sačuvati od loših skulptura.
 
(M.G.)

Pročitajte i ...
Ljudevit Gaj u Gajevoj
Ljudevit Gaj pao s Marsa u Gajevu
Objavljen zbornik na Festivalu prvih
Zbornik Društvena odgovornost kapitala

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici