Od Klovića i Rembrandta preko Warhola i Picelja do NSK i MUO

08.12.2009. Print | Pošalji link

Najavljivana i oglašavana mjesecima unaprijed, izložba kojom se predstavlja zbirka Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu osigurala si je spominjanje kao jednog od većih kulturnih događaja u sezoni.

Težinu joj daje i naziv «Od Klovića i Rembrandta do Warhola i Picelja», koji nudi neke naglaske i mali dio čitave slike o projektu koju tek treba popuniti. To da je riječ o 90. obljetnici grafičke zbirke NSK i prvom pravom predstavljanju umjetničkog i drugog bogatstva koje tamo postoji teže je zasad prodati pod atraktivno, pa stoji u pozadini. A to je i pomalo nepravedno, jer o važnosti kolekcije puno govori i činjenica da su se mnoge značajne problemske i retrospektivne izložbe radile s posudbama upravo iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice.

Osim četvorice nabrojenih u nazivu, iz Grafičke zbirke NSK u Muzeju za umjetnost i obrt bit će pokazano oko 700 djela hrvatskih i stranih umjetnika iz razdoblja od 16. do 20. stoljeća. Među njima su i crteži i grafike Honore Daumiera, Oscara Kokoschke, Georga Grosza, Vladimira Becića, Vlahe Bukovca, Slave Raškaj, plakati Mihajla Arsovskog, Mirka Ilića i još mnogo toga. U skladu s profilom zbirke, uglavnom je to papirnata građa, uključujući i brojne grafičke mape, pa čak i razglednice kao autentične dokumente vremena.   
 
Voditeljica Grafičke zbirke NSK Mikica Maštrović reći će kako je zbirka nastajala zajedno sa samom knjižnicom. Počeci jednog usko su vezani za početke drugog, a sve seže unatrag do početka 17. stoljeća. «Zbirka je nastajala od 1607., kad je utemeljena i knjižnica, a to je bilo vrijeme u kojem su knjižnice, na neki način, bile ujedno i muzeji. Unutar muzejske građe, crteži i grafike su nešto što se iz današnje perspektive podrazumijeva, no istom sklopu su pripadale i cjeline kao što je numizmatička zbirka ili zbirka minerala, što danas više nije slučaj. Takva građa otišla je iz knjižnica u vrijeme prosvjetiteljstva, kad su se počeli osnivati pravi muzeji, dok je papirnata građa ostala u knjižnicama.»

Tako je bilo godinama, sve dok se nije ukazala potreba za osnivanjem prave grafičke zbirke, koja je formalno osnovana 1919. Osnovao ju je povjesničar umjetnosti Artur Schneider, koji je bio i prvi voditelj, a svoju su ulogu u tome odigrali i slikari i grafičari Ljubo Babić, Tomislav Krizman i Menci Klement Crnčić. Unatoč tome što se zbirka od tada stalno punila donacijama i otkupima, NSK nikad nije imao pravi izložbeni prostor unutar kojeg je može trajno ili povremeno prezentirati.

Što se tiče odabira građe za izložbu, Mikica Maštrović kaže kako je bogatstvo zbirke u raznolikosti te građe. Unutar toga, dodaje, određeni su naglasci istaknuti kao važni za hrvatsku kulturu, dok drugi imaju arhivsku ili dokumentarnu vrijednost. «Nije samo umjetnička vrijednost ta o kojoj mi moramo skrbiti, nego nam je iznimno važna i dokumentarna vrijednost. Primjer je obojeni drvorez koji prikazuje bitku kod Siska iz 1593. godine, te dokumentira zaustavljanje Turaka i obranu Europe od njihove najezde u tom vremenu. Prema tome, izvlačiti 'highlights' unutar tako raznovrsne cjeline je vrlo teško.»

Samim naslovom «Od Klovića i Rembrandta do Warhola i Picelja» htjelo se, dakle, prije svega pokazati kako predstavljeni odabir iz zbirke NSK obuhvaća vremenski slijed od 16. stoljeća do suvremene umjetnosti. Hrvatski i strani autori predstavljeni su jedni do drugih, pridruženi vremenu kojem pripadaju. «Rembrandt je planetarno poznat, znamo i kakav je trag Warhol ostavio, Picelj je pripadnik Novih tendencija, a znamo i što je ta pojava značila u europskoj umjetnosti. Izdvajanjem Picelja, kao živućeg umjetnika, htjeli smo pokazati da su vrata zbirke otvorena i za budućnost. Izložba, naime, završava djelima mlađih autora kao što su Ines Krasić, Ivana Franke i Tomislav Buntak.

I u ovom slučaju jako važnu ulogu u predstavljanju zbirke ima postav izložbe koji potpisuje Studio Rašić. Ante Rašić i njegov tim imaju iskustvo rada na brojnim jednako ambicioznim izložbenim projektima, uključujući i mnoge koji su realizirani u Muzeju za umjetnost i obrt. Za publiku, pa tako i za Rašića, postav predstavlja svojevrsnu dodanu vrijednost, koja izložbi, i priči koju ona pokušava pokazati, dodaje nova značenja i čini je zanimljivom i komunikativnom.

«Osnovna karakteristika postava proizlazi iz ideje 'vremenske trake', koja se provlači kroz cijeli prostor, ali se, ovisno o radovima i građi, mijenja u boji, atmosferi i ambijentu. Pred kraj, kad dolazimo do grafičkih mapa i plakata, ambijenti su sve izražajniji, ležerniji za publiku, a na kraju dolazimo gotovo do virtualne grafike.»
Izložba «Od Klovića i Rembrandta do Warhola i Picelja», napominju njeni autori, nije rađena samo za stručnjake, te je žele prije svega vidjeti kao edukativnu šetnju kroz vrijeme i upoznavanje s radovima nekih od najrelevantnijih hrvatskih i svjetskih umjetnika. Pogled na oko 700 osjetljivih artefakata, crteža, grafika i drugih predmeta možda će  doprinijeti i vrednovanju disciplina koje ostaju zapostavljene u odnosu na obično atraktivnije slikarstvo, kiparstvo ili instalacije. Otvorenje je u Muzeju za umjetnost u obrt 8. prosinca u 19 sati, a izložbu ćete moći pogledati sve do kraja siječnja iduće godine.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Od Klovića i Rembrandta do Warhola i Picelja

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici