Ivan Ladislav Galeta u Kasselu

23.08.2007. Print | Pošalji link

Sto dana 12. Documente u Kasselu uz samu izložbu ovog ljeta donosi i točno stotinu filmskih projekcija u dvorani Kina Gloria, zanimljivo, kina koje je otvoreno 1955., iste godine kad i prva Documenta.

Selektor tog programa je Alexander Horwath, formalni, a po svemu sudeći i duhovni nasljednik Petera Kubelke u bečkoj Kinoteci, te današnji direktor Austrijskog filmskog muzeja. Gledajući sam popis filmova koji će se do kraja rujna odvrtjeti unutar ukupno pedeset programa, Horwathov koncept čini se pomalo neobičnim, jer pokriva sav raspon onoga što film može ponuditi. Uključene su sve vrste i žanrovi, od razbibrige do avangarde, dokumentaraca, art filmova, različitih trajanja - od vrlo kratkih do cjelovečernjih.

Među tako različitim autorima čije je filmove Horwath odabrao, a ilustracije radi u samom rasporedu između Alfreda Hitchcocka i Mitsuo Yanagimatchija, nalazi se i ime Ivana Ladislava Galete. Riječ je o filmu «Dva vremena u jednom prostoru», nastalom 1976. godine, i to na temelju jednog drugog filma drugog autora, kojeg se također mora spomenuti. Osam godina prije nego se Ivan Ladislav Galeta poigrao s projiciranjem filma iz dva projektora, Nikola Stojanović snimio je film pod naslovom «U kuhinji». Tijekom 12 minuta njegovog trajanja kamera je nepomična, ispred nje se u jednoj kuhinji događa određena radnja, a paralelno s njom, na balkonu suprotne zgrade koji se također vidi u kadru, događa se sasvim druga. Galeta je sedamdesetih Stojanovićevo djelo imao priliku puštati nekoliko desetaka puta, kao primjer filma u jednom kadru za studente tadašnje Pedagoške akademije. Taj materijal ga je, kako kaže, sam izazvao da s izvornikom i zakonitostima koje su u njemu zadane pokuša isprovocirati određenu situciju i minimalnim sredstvima proizvesti nešto drugačije.

«Ako su već u Stojanovićevom filmu dva prostora u kojima gledamo dvije komplementarne radnje, zanimalo me kako bi izgledalo kada bih u tu strukturu uveo još i dva vremena, a da prostor ostane isti. U ono sam vrijeme radeći na Super 8-ici pokušavao napraviti iskorake u mediju, provocirati nešto što nije trik, nije prevara niti iluzija, nego na neki način jedna medijska mogućnost.» Film, smatra Galeta, omogućuje nam da vidimo i čujemo ono što bez tog medija ne bismo imali mogućnost iskusiti. Slijedom takvih razmišljanja nastala je prošireno-filmska instalacija «Dva vremena u jednom prostoru».

U dvorani su jedan do drugoga postavljena dva identična kinoprojektora, a projekcija je precizno podešena tako da oba projiciraju sliku na isti ekran. Korištena je samo jedna kopija filma, tako što se traka odmotavala s jednog projektora, preko petlje ulazeći u drugi na koji se namotavala. Svaki projektor bacao je svoju projekciju na isti ekran, pri čemu su dobivena dva filma, ili dva vremena u jednom filmu, pomaknuta ovisno o duljini petlje između projektora. Film Nikole Stojanovića bio je jedini materijal koji je drugi autor, ne dirajući mehanički u njegovu strukturu, preuzeo, pa ga Galeta na neki način smatra zajedničkim djelom Stojanovića i njega.  

Nakon prve izvedbe u Poljskoj 1976., slična je prošireno-filmska projekcija izvedena na Londonskom filmskom festivalu. Izbornici festivala Galetina su «Dva vremena u jednom prostoru» uvrstili u program europskog ekeperimentalnog filma «The other side». Budući da je bila riječ o putujućem programu, s organizatorima je dogovoreno da se za tu potrebu izradi laboratorijska kopija filma na jednoj traci. Od tada «Dva vremena u jednom prostoru» imaju fiksan vremenski pomak, i to po izboru autora - od točno 216 sličica, ili devet sekundi. «Svaki pomak, od 215, 216 ili 217 sekundi, daje novi film. Pomak od devet sekundi odgovarao mi je u prvom redu zbog podudaranja u jednom njegovom dijelu, gdje jedan protagonist gleda sebe dok na drugoj projekciji kuca u strop. Ta mi se situacija činila zanimljivom. Osim toga, kao što kaže jedan stručnjak, ja mistificiram stvari. Reći ću kako poštujem broj devet, ali sada nemam potrebu pričati i o tome».  Na pitanje što ga je baš u samom Stojanovićevom filmu potaknulo da eksperimentira s 'uvjetima' njegovog prikazivanja, Galeta će odgovoriti kako mu je već i činjenica da ga je imao priliku gledati tridesetak puta prije toga bila određeni poticaj. «Duhovitost u izvornom materijalu bila mi je zanimljiva, a mislim da se mojim malim 'dodatkom' ta duhovitost možda malo i oplemenjuje».

Sličan prošireno-filmski postupak Galeta planira primijeniti i na Papićevom filmu «Specijalni vlakovi», koristeći se ovog puta sa pet projektora. Za razliku od sada fiksiranog «Dva vremena u jednom prostoru», taj bi projekt trebao ponovno biti realiziran kao medijska instalacija, pred publikom koja će moći gledati na koji se način projekcija izvodi. «Imam i jedan projekt koji nisam pokazivao već trideset godina. Naime, snimao sam prolazak pješaka na ulici prateći ih kamerom lijevo i desno. Za vrijeme projekcije ponovio sam taj postupak točno sinkronizirajući pokrete kamere. No, ne samo da sam sinkronizirao pokrete kamere, nego sam na taj način otkrivao i neke mogućnosti za koje možemo reći da su eksperimenti. Međutim, eksperimentiranjem dobijete iskustvo, i onda to iskustvo i eksperiment ugrađujete u kreaciju.»

Veliki filmski majstori mnogo su toga otkrili mnogo prije, napominje Galeta, dodajući kako on možda otkriva toplu vodu, ali «i topla voda grije». Nije ga, kako kaže, pokretala namjera da razotkrije nešto neotkriveno, nego je unutar svoje znatiželje pokušavao ući u srž onoga što nadilazi sam medij kao takav. To ima veze s nepriznavanjem specijalizacije u umjetnosti. Budući da nastoji izaći iz okvira, takav ga pristup ne zanima. «Zanima me kako se određena suština koja je negdje pomaknuta, gotovo nedokučiva, manifestira u različitim područjima kreativnog izraza. Zanima me gdje je nit koja povezuje sve te na prvi pogled banalne i jednostavne stvari, odnosno što se skriva iza». Osim što se bavi filmom, Galeta je radio i u mediju videa, fotografije, ima i uvjetno rečeno slikarskih radova, u posljednje vrijeme koketira s elektronikom, i ne manje značajno – obrađuje vrt. Činjenica da ovogodišnja Documenta film kao medij ravnopravno prilaže likovnosti zato ga i veseli. Horwarthov nekonvencionalan izbor, povrh toga, uključuje u pregledu filmske povijesti od pedesetih naovamo sve filmske kategorije, ne praveći razlike, ali jasno se držeći samo jednog, i za Horwatha i za Galetu, vrlo bitnog kriterija. Sva djela bit će prikazana na autentičan način, poštujući medij u kojem su nastali - u profesionalnoj kino dvorani, s kvalitetnim ozvučenjem i na filmskoj vrpci. Filmski program Documente trajat će do 23. rujna, kada završava i izložba.

(M.G.)

Pročitajte i ...
Počinje četvrti 25FPS
Počinje četvrti Festival eksperimentalnog filma

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici