‘And Then Nothing Turned Itself Inside Out'

07.01.2010. Print | Pošalji link

Ivana Bago i Antonia Majača, dvojac koji inače vodi Galeriju Miroslav Kraljević, posljednjih nekoliko godina sve češće kurira i zahtjevnije međunarodne izložbe izvan svog matičnog prostora.

'And Then Nothing Turned Itself Inside Out'  posljednji je od ovih projekata – trenutno se može vidjeti u G-MK, ali izvorno je, u nešto većem obliku, pokazan u Beču krajem prošle godine.

Izložba se bavi temom pripovijedanja i pojmom 'nepamtljivog', pri čemu se s jedne strane referira na talijanskog filozofa Giorgia Agambena, a s druge na ne tako davno prikazivan film «Skriveno» Michaela Hanekea. 'And Then Nothing Turned Itself Inside Out' inače je drugi dio trilogije, koja je započela međunarodnom izložbom 'Stalking with stories» u njujorškoj galeriji Apex art prije tri godine. U njenom suženom zagrebačkom izdanju sudjeluju umjetnici i umjetnice Ben Cain, Tina Gverović, Kristina Kvalvik, Anders Kreuger, Slaven Tolj i Judi Werthein.

U obje dosadašnje izložbe ovog ciklusa spominjete teme «naracije» i «nepamtljivog». Općenito, u kakvom su odnosu ta dva pojma iz vaše perspektive, odnosno u kontekstu ove izložbe i one koja joj je prethodila?

A.M.: Drago mi je da je u vašem uvodu naglašena veza sa prvom izložbom koja je održana 2007. godine pod nazivom «Stalking with stories» u njujorškoj galeriji Apex Art. «And then nothing turned islef inside out» je drugi dio trilogije koja, kao što ste rekli, propituje odnose između narativnih struktura i pojma nepamtljivog. U prvoj izložbi, koju smo radili u Galeriji Apex Art u New Yorku, predstavili smo radove koji su se bavili razlikama i različitim perspektivama na pojmove restorativne nostalgije i nostalgije za budućnošću. Imali smo vrlo jaku referencu u modernizmu i modernističkoj ideji progresa, ali i načina promišljanja pojmova memorije i kolektivne memorije, te načina na koje priče i narativne strukture sudjeluju i ukucavaju u dominantne narative pa samim time zapravo potkrepljuju neku dominantnu ideologiju.

Kao što je spomenuto, početna ideja cijele ove trilogije jest ideja nepamtljivog, koju je u knjizi «Ideja proze» razvio talijanski filozof Giorgio Agamben, upućujući da je pojam 'nepamtljivog' koji iz memorije upada u memoriju bez da ikada sam dođe do sjećanja zapravo ono 'nezaboravno'. Dakle, taj dio 'nesvjesnog sjećanja' je onaj koji nas na neki način najviše konstruira, kao što konstruira i te priče koje su ponekad razrađenije, a ponekad samo upućuju na neki stvarni narativ.

Kako «priče» i općenito «pripovijedanje» funkcioniraju u radovima koje ste pokazali na izložbi? Naime, kod narativnih video radova, kojih ima nekoliko, stvar je uvjetno rečeno jednostavna, ali na izložbi se nalaze i fotografski radovi, crteži i instalacije...

I.B.: Tako je. Nismo se bavili naracijom u doslovnom smislu, nego su nas više zanimale napetosti koje se možda mogu čitati i iz samog naslova. Naime, izložba se zove «And then nothing turned itself inside out», što smo inače preuzeli iz naslova jednog albuma američke grupe Yo La Tengo. Taj naslov govori da je postojalo neko 'ništa' koje se zatim izokrenulo, te je samim time pitanje koje se postavlja na izložbi - da li se to 'ništa' izokrenulo i postalo 'nešto', ili je ipak ostalo 'ništa'.

Dakle, osim radova koji pričaju priče ili ispituju različite načine na koje se vrši pripovijedanje, zanimale su nas napetosti između onog što 'se vidi' i onog što 'se krije' iza onog što se vidi. Na primjer, rad Bena Caina koji se zove «Ti i ja i stijena» eksplicitno odbija naraciju. Pored jedne brončane skulpture Cain izlaže i plakat na kojem piše «Ovdje nema apsolutno nikakve priče». On vrši kontraponiranje jednog izuzetno privlačnog objekta koji nam se čini kao neki pronalazak koji trebamo smjestiti u vremenu u prostoru, iako iza njega nema nikakve priče. Međutim, upravo to naglašavanje da 'nema nikakve priče' izaziva posjetitelja da sam konstruira priču koja se može nalaziti iza toga.

Koja je razlika između prve dvije izložbe iz trilogije, u tematskom i koncepcijskom smislu? Čime će se baviti treći dio?

A.M.: Nešto sam već o tome rekla u odgovoru na prvo pitanje, ali treba naglasiti da upravo u ovom naslovu koji je Ivana maloprije izložila leži osnovna razlika. Izložba u New Yorku predstavila je radove koji se dosta eksplicitno bave određenim modernističkim nasljeđem ili konkretnim životnim pričama, dakle mikronarativima koji u tom smislu rasvjetljavaju neku konkretnu paradigmu ili neki ideološki, politički ili kolektivni konstrukt. S druge strane, svi radovi u Beču tek implicitno upućuju na neki narativ koji je zapravo skriven iza dominantne čitljive priče na površini.

Treći dio trilogije zapravo će biti korak naprijed u smislu razmišljanja o pričama, pripovijedanju i narativnim strukturama promatranima kroz pojam budućnosti. Imat će, dakle, projektivni karakter, a s druge će se strane baviti i fikcionalnim likom istraživača. To ima referencu u ranim kolonijalnim istraživanjima, primjerice istraživanjima Victora Segalena i drugih kolonijalnih pisaca i istraživača.

Među radovima na izložbi je i jedan Slavena Tolja, koji pripada ranim devedesetima te je najstariji od izloženih. Je li vam on na neki način bio polazište?

I.B.: Ne, Antonia je maloprije objasnila naša polazišta, ali Toljev nam je rad bio upravo zanimljiv primjer ovoga o čemu govorimo. Rad se zove «Prekinute igre» i doslovno se sastoji od dvije fotografije: jedna prikazuje djecu koja se igraju u dubrovačkom starom gradu, a druga prikazuje lopticu koja je zapela na kapitelu jednog stupa. Nema nikakve priče iza toga, ali oni koji znaju kontekst Slavenovog rada, kao i samog Dubrovnika, znaju i da rad zapravo govori o tadašnjoj situaciji u Dubrovniku i Hrvatskoj. Iza te naoko banalne priče o djeci koja se igraju i loptici koja je zapela u kapitelu nalazi se, dakle, puno dramatičnija priča o ratu i razaranju. Ono što nam je bilo zanimljivo je upravo ta napetost između naoko mirne površinske strukture i onog što je potisnuto, što nije rečeno u samom radu.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Izložba s temom pripovijedanja i pojmom 'nepamtljivog' u G-MK
Igor Grubić spreman je za Istanbul
Grubićeva 'Priča s istočne strane' na Istanbulskom bijenalu
Salon revolucije
Revolucija na Salonu mladih
Hrvatski kustosi u Apexartu
«Stalking with stories» u njojorškoj galeriji Apexart

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici