Slaven Tolj - Patriot

05.11.2007. Print | Pošalji link

Dubrovnik igra središnju ulogu u radu Slavena Tolja još od devedesetih godina.

Tako i na njegovoj samostalnoj izložbi u Galeriji Nova, gotovo sve što je u nju uključeno upućuje na tu lokalnu priču, i Toljevo osobno iskustvo sa sredinom u kojoj živi i djeluje. Rat, i ono što je uslijedilo nakon njega dramatično je transformiralo grad i njegove stanovnike, a komercijalizacija i poplavljivanje konzumerističko-turističkim sadržajima baš su u Dubrovniku poprimili najmračnije razmjere, uvukavši se u sve pore svakodnevice, opustošivši i nepovratno razorivši javni prostor, socijalne relacije i uopće grad kakav je nekad bio.

U tom je smislu izložba pod naslovom «Patriot» Toljevo vraćanje na devedesete godine – s jedne strane rat, a s druge tranziciju koja je uslijedila. Kao paradigmatsko mjesto uzima palaču Sponza, u čijim se prostorima nalazi memorijalna soba s fotografijama 139 branitelja poginulih u obrani grada. Ista ta zgrada, sa svojim povijesnim značenjem i kao prostor memorije, koristi se istodobno kao mjesto na kojem se održavaju razni marketinški događaji, zabave, vjenčanja, te sadrži dućan s kič-suvenirima kakve su preplavile Dubrovnik. Transpozicija memorijalne sobe iz Sponze u podrumski prostor galerije, čini središnji dio izložbe, pri čemu Tolj nastoji obuhvatiti sve već spomenuto, pa su fotografije izložene u ambijentu s disko kuglom i svjetlima koja podsjećaju na atmosferu noćnih klubova.

“Dubrovnik je zapravo samo paradigma za nešto što osjećam, ili što se se globalno događa, a tako je i u ovoj situaciji gdje je fokus na Sponzi koja u dubrovačkom slučaju najbolje opisuje emociju zbog koje sam i radio izložbu. To je pitanje nemoći, nemogućnosti da se jedan nezaustavljiv globalni proces zaustavi i da se stvari vrate na neku ljudsku mjeru.” Ljudska mjera definitivno se izgubila, pri čemu su najbolja ilustracija RTL-ovi najavni spotovi reklama, s predimenzioniranim ljudima koji lebde pred kulisom s prepoznatljivim motivima Dubrovnika. Na četiri ekrana Tolj upravo taj materijal koristi kako bi ukazao na nesrazmjer stvarne situcije i slike svijeta u kojem je sve moguće, u kojem se život odvija kroz šarene i svečane parade.
S druge strane te slike su mrtvi, i stanovnici grada koji, kaže Tolj, u nemogućnosti da participiraju, bespomoćno gledaju što se događa oko njih.

Performans koji je Tolj izveo na otvorenju i kratki video rad koji se prikazuje na izložbi, prostorno i vremenski šire priču, koja nije karakteristična samo za Dubrovnik, ni samo za trenutačne društvene i političke okolnosti. U kratkom i jednostavnom nastupu, umjetnik izmjenom različitih položaja ruke u vojnim pozdravima odgovara na državnu himnu. «Nisam želio da sve izgleda kao neka PTSP-priča, pa sam uveo i humorni trenutak. S druge strane, htio sam povezati reći kako je zaista riječ o situaciji koja se ponavlja kroz povijest. Promjena položaja ruke za vrijeme intoniranja himne odgovara ponavljanju te jedne iste situacije, iste traume.” Nemoć i nesnalaženje u novonastaloj situaciji Tolj dijeli sa sugrađanima, kao netko tko živi u Dubrovniku, kao umjetnik koji u njemu djeluje, ali i kao voditelj Art radionice Lazareti, sudionik i akter scene koja u takvim okolnostima nastoji preživjeti. «Jasno mi je kako u prostoru galerije još uvijek mogu artikulirati to što mislim, postavit stvari u željenu formu. U ovom drugom kontekstu ipak je teže, imam puno više prepreka. Da bi se bilo što učinilo potrebno je imati zrelo i zdravo društvo, i neku komunikaciju. U tome je problem, jer imam osjećaj da je neka latentna agresija stalno u zraku. Teško je tu naći sugovornika, da bi se stvari pomaknule u zdravijem smjeru.”

Radionica sa svojim aktivnostima zauzima atraktivan prostor u prostor u gradu, a i Tolj i drugi koji u njemu i dalje pokušavaju nastaviti djelovati moraju se stalno suočavati s činjenicom da zapravo samo smetaju. Čak i u Zagrebu, na samom otvorenju izložbe, nije mogao izbjeći da ga se na to podsjeti. «Tek što sam sam završio performans, u galeriji mi je prišao čovjek koji se predstavio kao Hrvat iz Australije. Htio se, naravno, upoznati i vidjeti se sa mnom idući dan jer zna australskog investitora koji već ima projekt za Lazarete kao komercijalni prostor, u kojem bi se, kao, našlo mjesta i za nas. Pritisak kapitala je stalan i svemoćan, briše sve što je ovdje činilo strukturu grada, a sve više imam osjećaj da smetamo i da smo mi postali problem za sredinu.»
 
Naslov izložbe, «Patriot», a neki način opisuje Toljevu poziciju i njegov stav prema Dubrovniku i promjenama koje su se u njemu dogodile. Ideja patriotizma, s jedne strane romantična, s druge je pregažena vremenom i obilježena negativnim konotacijama. Oprilike tako djeluje i Toljev lik na videoprojekciji suprotstavljenoj lebdećim figurama nekih novih ljudi na RTL-ovim spotovima. «Pojam 'patriota' ima taj negativni šum i na neki način otkriva i cinizam prema našoj poziciji. Jer, mi smo ti koji smo ovdje u tradicionalnoj poziciji – želimo zadržati jednu vrijednost koju je novi trend bez problema već pregazio. Konačno, nisam više siguran predstavlja li ta naša, ili moja, pozicija, kvaliteti ili je tek stvar prošlosti.»

«Patriot» je prva samostalna izložba Slavena Tolja u Zagrebu nakon nekoliko godina, a ujedno i prva izložba u sezoni za Galeriju Nova, u kojoj traje još do 2. prosinca.

(M.G.)

Pročitajte i ...
‘And Then Nothing Turned Itself Inside Out'
Izložba s temom pripovijedanja i pojmom 'nepamtljivog' u G-MK
Gender Check - Velika izložba o 'muškom' i 'ženskom' u umjetnosti Istočne Europe
Bojana Pejić – Zašto ne Istočna Europa?
Perforacije – tjedan izvedbenih umjetnosti
Hrvatski suvremeni umjetnici u beogradskom Rexu
Darko Fritz o znanosti, umjetnosti, privatnome i javnome
Perforacije - festival izvedbenih umjetnosti
Perforacije između performansa, kazališta i netradicionalnog
'Stvaranje svjetova' u Veneciji

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici