Firebirds u Kuli Lotrščak

12.11.2007. Print | Pošalji link

Biro suvremene umjetničke prakse «Kontejner», ovih dana dovodi novog gosta.

"Kontejner"u Zagrebu posljednjih nekoliko godina u različitim galerijskim prostorima prezentira međunarodne autore koji rade na sjecištu znanosti, tehnologije i umjetnosti, a sada je to Američki umjetnik Paul DeMarinis. Već veteran u svom području, izlaže još od ranih sedamdesetih, a otad se njegov rad kreće između performansa, zvučnih i računalnih instalacija i različitih izuma.

Rad «Firebirds», koji će biti predstavljen u Kuli Lotrščak, pripada na neki način ovoj posljednjoj skupini. Naime, inspiriran člankom u časopisu «Nature» iz šezdesetih godina, DeMarinis je izradio napravu koja za reprodukciju zvučnog zapisa umjesto zvučnika koristi plamen. Sama zamišljanja ovoga imaju i nešto dužu povijest, koja seže unatrag do početka dvadesetog stoljeća, no DeMarinisa upravo i zanimaju napuštene, zapostavljene tehnologije koje nikad nisu uspjele ući u dominantni diskurs. «Tehnologija je dio kulture, ona je kreacija, a ne nešto što posve autonomno donosi promjene u kulturi, kao što nas ponekad žele uvjeriti znanstvenici koji se bave tehnologijom. Ona zapravo proizlazi iz čitavog jednog kompleksa ideja, mitova i fantazija. Što se tiče izuma, dakle, upravo njihova pretpovijest onaj je dio koji me najviše zanima – odakle je to došlo, iz kojih se ideja razvilo?»

Rad «Firebirds» specifično je vezan uz radio i povijest bežične tehnologije. U samim njenim počecima, ističe DeMarinis, ona je bila nerazdvojivo vezana uz zamisli komunikacije s mrtvima. U posljednjim desetljećima 19. stoljeća mnogi od fizičara koji su se bavili radiom, poput Olivera Lodgea u Velikoj Britaniji, ili Edouarda Branlyja u Francuskoj, zanimali su se, i to vrlo ozbiljno, za duhovne medije. «To je vezano uz ideju da elektromagnetska radijacija, onako kako ju je Maxwell opisao, ne ostaje samo u žicama, nego curi u sav okolni elektromagnetski prostor. Implikacija toga je da signali ne završavaju tamo gdje završava žica, kao što je bilo kod telegrafa, nego se šire kroz prostor. Dakle, ako ovo naučite iskoristiti, zašto onda ne pokušati komunicirati s drugim, zagrobnim prostorom?» 

Bežična komunikacija vrlo se brzo razvila iz ideje dvosmjerne komunikacije u medij jednosmjernog emitiranja, da bi se s daljnjim razvojem tehnologije u novije vrijeme, s mrežom i mobilnim telefonima, ponovno pretvorila u nešto drugo. No na samom početku, kaže DeMarinis, uvijek stoje fantastične ideje, izvan dotad zamislivog, a u stanju smo ih priznati tek kad ih prikažemo kao prirodne pojave. «U slučaju «Firebirds», moje osobno iskustvo je da mi se taj fenomen sam otkrio. Sjedio sam uz kaminom s nekim prijateljima, pili smo vino, i u nekoj pauzi u razgovoru iz plamena smo čuli vrlo kratak isječak pjesme i početak spikerske najave koja se emitirala na nekoj AM radio stanici. Svi smo se pogledali i pomislili što se to upravo pred nama dogodilo? Kako se dogodila stvar za koju smo mislili da je nemoguća – kako je moguće čuti radiostanicu iz goruće cjepanice? Kasnije sam to ispričao jednoj prijateljici, koja je sama inžinjer, i ona mi je spomenula da je baš nedavno u časopisu «Nature» objavljen znanstveni članak o tome kako su od baklji za zavarivanje izradili zvučnike».

Vatra je, u DeMarinisovom radu “Firebirds”, metafora političkog govora. Kao i plamen, glas je nešto što je istodobno lako stišati, i što je u mogućnosti zapaliti svijet. Materijal koji plamen u ptičjim kavezima, ili «Firebirds», reproducira, su snimke govora Mussolinija, Hitlera, Staljina i Roosevelta iz tridesetih godina, kada je radio naveliko ušao u domove, a s njim i politička propaganda. “Sve je kroz nekoliko godina zapravo i dovelo do zgarišta. To su, dakle, bili glasovi koji su najviše eksploatirali radio. Mussolini, Hitler i Roosevelt bili su ti koji su koristili radiovalove kako bi prodali svoje proizvode javnosti. I to javnosti kod kuće, što se nikad ranije nije događalo. Bilo je to prvi put da je politički govor ušao u privatnu sferu. To je nešto što danas normalno očekujemo s televizijskim i radijskim vijestima i internetom, očekujemo da će ideologija biti servirana ljudima kod kuće, a ne na trgu, ne samo u novinama koje čitamo u kafeima, nego u našem najbližem intimnom prostoru”.

Šest desetljeća kasnije, zvučni zapisi koje DeMarinis koristi govore i o načinu na koji je mogućnost snimanja i reprodukcije zvuka nepovratno izmijenila odnos prema govoru i zvuku u kulturi 20. stoljeća. Svaki od reproduciranih govora sada postoji samo kao zapis na nekom mediju, DeMarinisovim riječima, kao glas iz mrtvih. «Razmišljao sam o kavezima za ptice kao o metafori za zagrobni život. U Novoj Gvineji još postoji vjerovanje da se ljudi nakon smrti vraćaju kao ptice, te da je ptičji pjev zapravo glas mrtvih koji vam se obraća s one strane. Time se ujedno i vraćamo na najranije dane bežične komunikacije i ideji posredovanja tehnologije u komunikaciji s mrtvima”.

“Firebirds” je jedan od novijih radova Paul DeMarinisa, prvi put izlagan u Njemačkoj i Sjedinjenim Državama prije tri godine. Mali katalog DeMarinisovog bavljenja arheologijom medija, elektroničkih naprava, interaktivnih instalacija sa zvukom, i kao i tekstove o njima, naći ćete na njegovoj stranici www.well.com/~demarini. Izložba se otvara 12.11.2007. u 20 sati u Kuli Lotrščak, a možete je pogledati do 23. studenog.

Pročitajte i ...
Status žena u animaciji se mijenja na bolje
Urbanfestival u centru grada
Počinje još jedan UrbanFesival

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici