Kustoski tim WHW radi 11. Istanbulski bijenale

21.01.2008. Print | Pošalji link

Istanbulski bijenale osnovan je 1987., i u prvih nekoliko izdanja bio je uglavnom lokalna manifestacija.

No, prekretnica se dogodila sredinom devedesetih kada je organizaciju preuzeo René Block, te nakon njega niz uglednih međunarodnih kustosa, kao što su Rosa Martinez, Dan Cameron, Hou Hanru, Vasif Kortun i Charles Esche. Drugo prijelomno izdanje bilo je ono iz 2005., kada su Kortun i Esche proširili Bijenale iz njegovih tradicionalnih mjesta održavanja na moderni dio Istanbula. Izložba u posljednjem desetljeću privlači sve veću pažnju međunarodne publike i stručnjaka, te je danas kao jedna od tri najvažnije europske megaizložbe te vrste, uz Veneciju i Berlinski bijenale u fokusu većine magazina koji prate suvremenu umjetnost.

10. Istanbulski bijenale završen je prije dva mjeseca, a ovih su dana službeno objavljena imena kustosica njegovog jedanaestog izdanja. To je četvorka u sastavu: Ivet Ćurlin, Ana Dević, Nataša Ilić i Sabina Sabolović, kustoski tim puno poznatiji i lokalno, ali i internacionalno, pod imenom «Što, kako i za koga», «What, How and for Whom», ili jednostavno skraćeno WHW. Počeli su 2000. s istoimenom izložbom na temu 152. godišnjice Komunističkog manifesta, koja je godinu dana kasnije ponovljena i u Beču. Projektom Broadcasting otvorile su pitanje Nikole Tesle mnogo prije nego se o njemu ozbiljno počelo govoriti, uslijedila je «Normalizacija», te nekoliko međunarodnih izložbi uključujući i dosad najambiciozniju – «Collective Creativity» ili «Kolektivna kreativnost» u Kunsthalle Fridericianumu u Kasselu, čije smo vrlo male dijelove vidjeli naknadno u Zagrebu. U međuvremenu, WHW je svoju aktivnost koncentrirao na neprofitnu galeriju Nova, a ako je uopće trebala još jedna potvrda kako ta ekipa radi nešto uistinu važno i ozbiljno, sada je i ona tu.

Tim iz Zagreba radit će 11. Istanbulski bijenale, koji će se održati na jesen 2009. Sabina Sabolović kaže kako su im kao kustosima potpuno slobodne ruke u svim odlukama, od sudjelovanja umjetnika i odabira lokacija, do uređivanja publikacije. I dosadašnje izložbe u tom su smislu bile prepoznatljive isključivo po različitim fokusima koje su odabrali pojedini kustosi Bijenala, te se ne može govoriti o manifestaciji koja bi od jednog do drugog svog izdanja bila oblikovana nekim strogo definiranim okvirima, kao što je slučaj s nekim drugim izložbama te vrste. «Karakteristika zadnjih nekoliko izdanja Istanbulskog bijenala možda je da na neki način ipak ne pati toliko od bijenalskog glamura. Teško bi bilo definirati što je to točno, no postoji neka vrsta radova koje bismo mogli nazvati 'bijenalskima', a misli se obično na jako elaborirane, skupo izvedene instalacije. Čini mi se da si Istanbulski bijenale, budući da je izmješten iz 'zapadnog kanona', ipak dozvoljava prostor za više rizika». Ana Dević misli kako je važnost tog bijenala upravo u tom prostoru slobode, koji može biti iskorišten za nešto drugačiju, kritičniju afirmaciju suvremene umjetnosti. Očekivanja u odnosu na ono što bi jedna međunarodna bijenalna izložba trebala biti, manje su striktna, pa nema potrebe robovati općim mjestima. «Za razliku od Venecijanskog bijenala, koji je i povijesno i reprezentativno kanoniziran, količina unaprijed određenih parametara ovdje je daleko manja. Samim tim, Istanbulski bijenale profilirao se kao prostor eksperimenta i rizika.»

«Što, kako i za koga», ime preuzeto iz naslova izložbe posvećene 152. godišnjici Komunističkog manifesta, ujedno je i moto rada samog tima. Svi dosadašnji kustoski projekti WHW-a rađeni su po vrlo prepoznatljivom ključu kao podloga za raspravu o bitnim društvenim pitanjima kroz umjetnost i teoriju, a gotovo redom su bili rezultat suradnje i razmjene s drugim kulturnim organizacijama.
Profiliranost i dosljednost su očito prepoznate, a to je vjerojatno i jedino što se konkretno očekuje od WHW-a u 2009. «Mislim da ćemo pokušati», kaže Sabina Sabolović, «napraviti komunikaciju sa širim društvenim prilikama i nekim temama koje se nameću iz tog prostora, ostvariti suradničke odnose i raditi, kao i dosad, s različitim generacijama. Nama je ovo dosad najveći i najreprezentativniji projekt, pa nam je zadatak pokušati zadržati i neke od interesa na kojima smo ranije inzistirali. Dakle, okvirno nam je cilj postaviti pitanje «što kako i za koga» za istanbulski bijenale, i tu pokušati dobiti neke odgovore.»

Osim kontinuiranog izložbenog programa Galerije Nova, WHW je napravio čitav niz međunarodnih izložbi i u inozemstvu. Najopsežniji poduhvat u tom smislu bila je velika izložba «Kolektivna kreativnost», održana u Kunsthalle Fridericianumu u Kasselu, inače središnjem prostoru kaselske Documente. Ono što rade međunarodno i lokalno ne može se odvajati, kaže Ana Dević, jer je riječ o jedinstvenom procesu. «Ni izložbama međunarodnih umjetnika nije samo cilj prezentirati inozemne umjetnike lokalnoj publici, budući da svakom izložbom kontekstualiziramo domaću umjetnost u međunarodnom kontekstu kojemu zapravo i pripada. Od druge, bečke verzije izložbe u povodu godišnjice Komunističkog manifesta, bilo nam je važno vidjeti koje nam se mogućnosti i zadaci postavljaju ako se jedna izložba radi u nekom drugom kontekstu.»

Specifičnost rada na takvim izložbama za Anu Dević sastoji se u koncentriranju pažnje na lokalnu situaciju, čije je slojeve potrebno razumjeti da bi se pitanja mogla postaviti ciljano upravo na tu novu sredinu. Tako bi trebalo biti i s Istanbulom, iako je o koncepciji idućeg Bijenala još prerano govoriti. «Naše istraživanje u Istanbulu je na samom početku, ali vidjeli smo kako se radi o iznimno kompleksnom društvu koje trenutno prolazi kroz neviđene transformacije. Vrlo bi pretenciozno bilo pokušati Turcima objasniti njihovo kursdsko pitanje. Nikako ne treba igrati takve igre, nego na temelju lokalnog iskustva povući neka pitanja o globalnoj situaciji, o kojima je sigurno relevantno govoriti».

11. Istanbulski bijenale trajat će od 11. rujna do 8. studenog 2009. godine. Što će WHW napraviti, internacionalna publika vidjet će unutar tih datuma, dok naša lokalna i dalje ima priliku pratiti njihov rad u Galeriji Nova. Čestitamo.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Siniša Labrović: Nismo svi talentirani za politiku i žicanje
Siniša Labrović i 'Postdiplomsko obrazovanje'
Zoran Janjetov: Svi su mi govorili da ne smijem kopirati Moebiusa
Zoran Janjetov o 'Incalu', Jodorowskom, Moebiusu i metafizici
'Od čega čovjek živi?' - 11. Istanbulski bijenale
Istanbulski bijenale - uspjeh kustoskog kolektiva WHW
U Galeriji VN pogledajte studentske video radove
Ljetna shema – studentski video radovi u Galeriji VN
Ne bi li bilo jednostavnije da vlada raspusti narod i izabere drugi?
Nina Bačun i Roberta Bratović 'peku zanat' u HDD Galeriji

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici